POCETNA STRANA

Seminarski i Diplomski Rad
 
SEMINARSKI RAD IZ INFORMATIKE
 
OSTALI SEMINARSKI RADOVI
- INFORMATIKA -
Gledaj Filmove Online

 

 

 

BAZE PODATAKA

Od samog početka korištenja računara , obrada različitih vrsta podataka bila je jedan od osnovnih zadataka. Podaci i informacije su postali pokretačka snaga modernog poskovanja na Zapadu pa i cijelom svijetu. Kada želimo da imamo kvalitetne informacije o svim segmentima naseg poslovnog ili čak privatnog života najbolje je da na određen način organiziramo sve podatke koje mogu da nam pruže informacije koje su od velike važnosti u trenutku kada su nam potrebne. Pogotovo se odnosi na situacije kada u kratkom roku moramo donijeti neku kvalitetnu ili sudbonosnu odluku . Tada bi bilo najbolje da podaci za svaki pojedini element budu organizirani tako da se mogu smjestiti u tabele sa istovrsnim zaglavljem. Može , a veoma često i mora da bude više tabela koje bi obuhvatili sve segmente našeg interesovanja. Svi ti segmenti se nerijetko zbog svoje prirode moraju organizirati u posebne tabele , a te tabele se mogu povezivati preko određenih zajedničkih elemenata. Skup više tih tabela koje služe jednom zajedničkom cilju ,skupa sa njihovim veznim elementima naziva se BAZOM PODATAKA. Njihov zajednicki cilj se odosi na svođenje veoma brze i uspješne informacije o svim događajima koji se dešavaju unutar jedne cjeline. Kada kucamo nesto u Wordu , vršimo neke tabelarne proračune u Exelu u više tabela onda imamo dodira sa bazom podataka. To je u stvari pitnje organizacije naših podataka. Ako ispisivamo datoteke u Wordu i smještamo ih po određenim direktorijima na neki način organiziramo bazu podataka. U slučaju kada naša baza postane toliko komplikovana da nismo više u stanju da jednostavno kontrolišemo tok i razvoj podataka potrebno je preći na viši stupanj organizacije podataka i početi razmišljati o sistemu za upravljanje bazom podataka. Postoji više sistema za rad sa bazama podataka kao što su: DBSM, ACCESS, FOXPRO, ORACLE, MICROSOFT SQL, DB2, XML, . . .

POVIJEST BAZA PODATAKA

Najranija poznata upotreba termina baza podataka potječe u lipnju 1963. kada je „Društvo za razvoj sustava „ uzelo pod pokroviteljstvom simpozij pod naslovom Razvoj i upravljanje računalno centriranom bazom podataka .
Baza podataka kao jedinstvena riječ postala je uobičajena u Europi u ranim 1970-ima , a krajem desetljeća koristila se u glavnim američkim novinama. Prvi sustavi upravljanja bazom podataka razvijeni su 1960-ima. Začetnik u tom polju je Charles Bachman . Njegovi rani radovi pokazuju da mu je bio cilj stvaranje djelotvornije upotrebe novih uređaja s izravnim pristupom pohrane koji su postali dostupni . Do tada se obrada podataka trmeljila na bušenim karticama i magnetskoj vrpci , pa je tako serija obrada bila dominantna aktivnost. Dva su se ključna modela podataka pojavila u to vrijeme : CODASYL je razvio mrežni model baziran na Bachamanovim idejama , North American Rockwell je razvio hijerarhijski model.
Odosni model je predložio E.F. Codd 1970. godine. On je kritizirao postojeće modele zbog apstraktnih sa opisima mehanizma fizikalnog pristupa . Oracle i DB2 su se pojavili tek oko 1980. godine.
Tijekom 1980-ih istraživačka aktivnost se usredočila na sustave distributivnih baza podataka i na strojeve baza podataka , međutim taj je napredak imao malen učinak na tržište. Druga važna zamisao bio je funkcijonalni model podataka, ali svijet nije na njega obratio veliku pažnju.
U 1990-im pažnja se prebacila na baze podataka orjentirane prema objektu. Tu je bilo nekakvog usjeha gdje je bilo potrebno rukovati komleksnijim podacima nego što bi se mogli nositi odnosni sustavi .
U 2000-im pomodno područje postale su XML baze podataka. XML baze podataka ciljaju ukloniti trdicijonalnu podjelu između dokumenata i podataka , dopuštajući svim organizacijskim informacijskim resusima da se drže na jednom mjestu bez obzira dali su visoko struktuirani ili ne .


ŠTA JE BAZA PODATAKA ?

Jednostavno rečeno , BAZA PODATAKA je softwerska konstrukcija namjenjena za pohranjivanje , analizu i pretraživanje grupe srodnih i povezanih podataka , kao sto su podaci o kupcima , pacijentima , telefonskim brojevima i sl.
Baza podataka sastoji se od jedne ili više (dvodimenzionalnih) tabela koje međusobno mogu biti povezane . Svaka tabela čuva istovrsne podatke (npr. podatke o nekoj osobi, predmetu i sl.). Svaki red u tabeli predstavlja jedan slog u tabeli ( najmanja grupa podataka u bazi koja u potpunosti opisuje neki od koncepta koje baza modelira ) , svaka kolona jedno od polja unutar tog sloga . Dakle, slog može biti grupa podataka koja opisuje npr. neku osobu , a polja unutar tog sloga mogu sadržavati ime, prezime, adresu stanovanja ili datum rođenja te osobe . Slog se u literaturi još ponegdje naziva i entitet , a polje se naziva atribut. Svaki slog tabele se može jedinstveno identificirati putem jedne ili kombinacijom vrijednosti nekog polja tog sloga . To polje ili kombinaciju polja tada nazivamo primarni dio ili osnovni ključ. Tako neku osobu može jedinstveno identificirati njen matićni broj ili kolbinacija vrijednosti polja imena i prezimena . U jednoj tabeli može postojati više polja ili kombinacija polja koji mogu biti kao primarni ključ. Pored toga što primarni ključ ima ulogu jedinstvenog identificiranja sloga on igra i u povezivanju tabela . Uzmimo da naša tabela ustvari predstavlja listu pisaca . Pored te tabele imamo i listu knjiga , te je potrebno ove dvije tabele povezati kako bi smo znali koji je pisac napisao koju knjigu . Ako u slog knjige ubacimo polje koje sadrži vrijednost primarnog ključa pisca , ove dvije tabele su povezane . Ovo novo polje ( koje iskljućivo služi za povezivanje dvije tabele ) u tabeli se zove strani ključ. Ovakav način povezivanja nazivamo relacioni model baza podataka.

RELACIONI MODEL BAZA PODATAKA

Relaciona baza podata se sastoji od serije dvodimenzijonalnih tabela . Termin '' relaciona baza podataka '' dolazi od činjenice da ona koristi relaciju (odnos ) umjesto datoteke.
Relacija je tabela sastavljena od slogova . Unutar jedne tabele može postojati samo jedna vrsta slogova ili entiteta . Relacione tabele pokazuju logičke a ne fizičke odnose , a zanemaruje redosljed podataka odnosno slogova uključenih u relaciju . Relacioni model odvaja bazu podataka od operativnog sistema kao i od aplikacije. Kada se da zahtjev za informacijama ,sistem napravi tabelu koja sadrži te informacije. Standardni programski jezik za izražavanje pristupa podacima i manipulaciju sa tabelama u relacionoj bazi podataka se naziva SQL (Structured Query Language ) . U ovom jeziku se automatski prevode u SQL . U ovom slučaju softwerski program , koji se zove Natural language (prirodni jezik ) i koji dozvoljava upite u ograničenoj formi prirodnog jezika , analizira korisnikov upit , prevodi ga u upit na SQL , prenosi SQL zahtjev DBMS-u i daje na displeju podatke korisniku. Relacioni model je smišljen početkom osamdesetih godina od strane Ted Codda , uposlenika IBM korporacije i trenutno je najraširenija paradigma za razvoj podataka.


TEORIJSKE OSNOVE


Podatak ili polje

Može se općenito reći da je podatak sve ono što opisuje odnosno konkretizira neku činjenicu , događaj i njegove karakteristike . To znači da je podatak logičkosamantička jedinica koja još uvijek nije informacija , a koja se u smislu digitalne strukture u kompjuterskoj organizaciji memorije naziva polje. Svako polje se identificira sa imenom (nazivom), obimom i vrstom


Naziv i obim polja određuje sam korisnik , dok vrsta polja proizilazi iz samih karaktera znakova koji ga čine.


Segment

Više polja podataka koji se mogu svesti pod neki zajednički nazivnik čine segment.
Segment je dio sloga . Primjeri :
-Segment 1 : adresa kupca ( mjesto , ulica, broj)
-Segment 2 : uslovi plaćanja (popust , kamata , rok)
-Segment 3 : stanje računa ( duguje , potražuje , saldo )

Segment se razlikuje od podataka , može biti informacija ( npr. informacije o adresi kupca ) .
Segment nije fizička jedinica podataka u organizaciji memorije , ne izdvaja se u zasebnu cjelinu i ne može mu se direktno pristupiti.


Slog podataka

Slog obuhvata sve podatke koji su relevantni za neki jedinični aplikativni objekat posmatranja . Slog se sastoji od određenog broja polja i njihovim skupovima segmenta. .
Imamo više različitih slogova , kao što su :
-MATIČNI SLOG - sastoji se od fiksni i relativno – fiksnih polja ( stavki ) tj.od nepromjenjenih i rijetko promjenljivih stavki. Kada su broj i veličina stavki podataka u nekom slogu konstantni za sve slogove (npr. za sve radnike , sve kupce , artikle i sl. ) slog se tada naziva , slog sa fiksnom težinom. Njihova prednost je sto su uvijek iste veličine ,a sistem ne mora da vodi računa o tome koliko je slog dug i gdje on završava , a drugi počinje. Tako se ušteđuje vrijeme obrade.
- SLOGOVI SA VARIJABILNOM DUŽINOM – su manje uobičajni . Dužina slogova im varira zato što variraju pojedinačne stavke podataka u svojoj dužini ili zato što se broj stavki podataka u nekom slogu mijenja od slučaja do slučaja . Identifikacija nekog sloga u memoriji vrši se u momentu upotrebe u toku obrade pomoću ključa sloga. Ključ sloga vrši, dakle, identifikaciju sloga , razlikovanje jednog sloga od drugog u memoriji sistema.


Entitet

Pod entitetom se podrazumjeva bilo koji elementarni objekat posmatranja od interesa za organizaciju ( osoba, mjesto , stvar ili događaj) i u vezi kojeg se podaci skupljaju , obuhvataju , memorišu ili obrađuju ( radnik u poduzaću , pacijent u bolnici , artikal.....) . Svaki entitet ima različita svojstva ili obilježja koja mogu biti izvorna ili izvedena , a prestavljaju parametre koji se mogu konkretizirati i pratiti . Svaki entitet može imati više obilježja .

Datoteka ( File )

Pod pojmom datoteka podrazumjeva se skup istovrsni slogova . Svaki slog se uneku datoteku uključuje zato što pripada istom entitetu.
FILE ( engleski file ) - fascikla , mapa gdja se u toku obrade podataka smještaju dokumenti o istom predmetu . Bitna obilježja po kojima se datoteke međusobno razlikuju su :
- veličina datoteke
- vrsta datoteke
- brzina pristupa do pojedinog sloga
- uređenost datoteke
- povezanost sa drugim datotekama

U kompjuterskoj organizaciji one su gotovo redovni oblik strukture i organizacije podataka sa kojima se vrše odgovarajuće transformacije i manipulacije podataka.

ORGANIZACIJA PODATAKA

Organizacija podataka je od veoma velikog značaja kada želimo raditi sa bazom podataka . Jedan od ključnih aspekata , dobrog kreiranja baza podataka jeste kako će podaci biti organizirani u bazi podataka . Da bi postigli dobro kreiranu bazu podataka , podatke bi trebalo organizirati tako da su dobro lako dostupni i da imogućavaju lako održavanje bazu podataka .
Treba odrediti koji će podaci ulaziti u bazu podataka , zatim koji će se podaci smjestiti u određene tabele među kojima će biti uspostavljen odnos , ta kakav je odnos među tim podacima. Potrebno je smanjiti mogućnost koliko je moguće da se isti podatak zapisuje više puta ( redundacija ) , jer višestrukim zapisivanjem nastaju problemi očuvanja stvarne , jedinstvene vrijednosti svih podataka pri ažuriranju . To utječe i na pouzdanost informacija koje se dobiju iz tih podataka . Potrebno je upravljati smještanjem podataka i očuvanja tih podataka od namjernih i nenamjernih uništenja tj. da ne dođe do gubitka integriteta podataka . Neke podatke trba zaštititi od toga da ih neovlašteni korisnici ne mijenjaju , što se zove tajnost ili privatnost podataka .

KREIRANJE BAZA PODATAKA

U svakodnevnom životu da bi počeli nešto praviti , kreirati , potrebno je da unaprijed odredimo dizajn i nacrt. Ako hoćemo da pripremimo neko jelo , potreban nam je recept, ako hoćemo graditi kuću , potreban nam je nacrt kako će kuća izgledati , i sl.) Pri kreiranju baza podataka , takođe prthodno trebamo organizirati podatke , odrditi ciljeve .
Ciljevi dizaniranja / kreiranja :
- eliminisati suvišne podatke
- omogućiti brzo pronalaženje pojedinačni podataka
- sačuvati jednostavno održavanje baza podataka

Ključne aktivnosti pri kreiranju baza podataka:
- modeliziranje aplikacije
- definisanje podataka neophodi za aplikaciju
- organizovanje podataka u tabelama
- uspostavljanje međusobnih veza između tabela
- uspostavljanje zahtjeva indeksiranja i vrednovanja podataka
- izrada i snimanje svih potrbnih upita u vezi sa aplikacijama

Modeliziranje aplikacije se odnosi na postupak pri kojem definišemo zadatke koje aplikacija treba da obavi. Bilo bi dobro da definisane zadatke specifikujemo u određeni dokument koji nam može pomoći da budemo usredsređeni na zadatak nešeg programa.
Prilikom organiziranja podataka u tabele možemo lako odrediti dali neki podatak pripada pripada toj tabeli ili ne .Npr. ako neki klub želi da prati informacije o svojim članovima i zaposlenima , uprava kluba će u jednu tabelu i zaposlene i članove . Obe grupe zahtjevaju informacije o imenu , adresi , telefonskom broju, dok zaposleni zahtjevaju i informacije o broju socijalnog osiguranja, visini plate i sl.


Vidimo da u koliko ih stavimo u jednu tabelu , mnoga polja će ostati nepopunjena što će rezultirati velikim gubitkom prostora . Znači , ako unošenje podataka dovede do pojave praznog prostora u mnogim poljima , podatak treba smjestiti u drugu tabelu. Pod normalizovanjem podataka podrazumjevamo se eliminacija suvišnih podataka ka. Rezultat normalizovanja podataka je da se svaki podatak u bazi pojavljuje samo jedanput. Ako se podaci ponavljaju više puta gubimo više prostora i ako poslije dođe do nekih izmjena moramo ponovo unositi tu nivu informaciju u sva polja koja se odnose na tu informaciju . Ali ako napravimo više tabela gdje se svaki podatak pojavljuje semo jedanput i mi ćemo prilikom izmjena novu informaciju upisivati samo jedanput.
Drugi način da se podaci normlizuju je da se formira tzv. tabela dete. Tabela dete je tabela u kojoj svi uneseni podaci dijele zajedničku informaciju koja je smještena u nekoj drugoj tabeli. Ako uzmemo za primjer neku porodicu gdje su kod svih ista prezimena , ista adresa , isti broj telefona , a različita imena . Njihove zajedničke podatke stavimo u jednu tabelu , a imena u drugu .Tabela koja sadrži imena članova je tabela dete. Tabela pretraživanja je još jedan pristup smeštaju informacija sa ciljem sprečavanja pojave suvišnih informacija i povećanje tačnosti unošenja podataka . Ona se obično koriste za smještaj opštevažećih ulaznih podataka. Kada neko u toku aplikacije unese takvu oznaku , program provjerava u odgovarajućoj tabeli da li ta oznaka stvarno postoji. Kada normalizujemo podatke , međusobno povezane informacije obično smještamo u nekoliko tabela. Međutim , kada je potrebno da pristupimo podacima želimo da vidimo informacije iz svih tabela na jednom mjestu. Da bi to postigli moramo formirati skupove zapisa koji objedinjuju međusobno povezane informacije iz nekoliko tabela . Taj skup zapisa se formira upotrebom SQL naredbe u kojoj navodimo željena polja , lokacije polja i odnos između tabela i te naredbe možemo smjestiti kao upit u bazu podataka. Upotreba upita ima nekoliko prednosti : premještanje aplikacije u server okruženje je jednostavnije , unošenje izmjena u SQL naredbu je jednostavnije , SQL naredbu možemo lakše koristiti na više mjesta u programu ili u više programa . Ovi upiti rade brže od upita koji se izrađuju zadavanjem naredbe programa koda.

Dobro kreirana baza podataka omogucava :
-minimalno vrijeme potrebno za pronalaženje zapisa
-smještanje podataka na najefikasniji način tako da baza ne postane suviše velika
-najjednostavnije ažuriranje podataka
-zahvaljujući svojoj fleksibilnosti uključivanje novih funkcija koje bi se od
programa mogle zahtjevati


PRISTUPI BAZAMA PODATAKA

SQL omogućava puni pristup podacima u relacionim bazama podataka ( kao što su : Oracle , SQL , Server , Access , i dr. ) tako što korisnik opiše podatke koje želi da vidi. SQL omogućava i definisanje i modifikaciju izgleda tabela unutar baze podataka . Niti jedna operacija na bazama podataka , izvršena direktno iz DBMS-a ili preko korisničke aplikacije , nebi mogla biti izvršena bez direktne ili indirektne upotrebe SQL jezika . Često , sam SQL nije dovoljan ukoliko je potrebno izvršiti neki upit u točno određeno vrijeme ili ga ponoviti nekoliko puta. . Zbog toga svaki DBMS pored SQL podržava bar još jedan programski jezik pomoću kojeg se mogu izvršiti kompleksne operacije. Dakle postoje još neki programski jezici (sredstva ) za pristup podacima koji se nazivaju Database API , a to su : ODBC , OLE DB , JDBC , DAO , ADO ....

ODBC – pomoću njega programeri mogu raditi sa tabelarnim podacima , kao što su SQL baze podataka ili sa multidimenzijonalnim podacima , kao što su OLAP kocke. Aplikacije za upravljanje bazama podataka pozivaju funkcije u ODBC –u , a ODBC putem svojih drajvera za baze podataka , aplikaciji vraća podatke iz baze.

OLE DB – se pojavio kao odgovor problemu pristupanja kompleksnije organizacije podataka , kao što su tekst fajlovi , e-mail sistemi i dr. To je nova verzija ODBC-a . OLE DB nadograđuje ODBC tako što na jednako uniforman način na koji to radi ODBC sa relacionim bazama podataka , omogućava pristup heterogenim izvorima podataka i vrši njihovu prividnu homogenizaciju.

JDBC – je ekvivalent ODBC tehnologije namjenjena upotrebi prilikom razvoja aplikacija u Java programskom jeziku.

DAO – se javlja kao rješenje u pravljenju objektnog modela za pristup bazi podataka koji sprečava da dođe do eventualnih grešaka pri programiranju ODBC , OLE DB , i JDBC . On je sastavni dio Visual Basica . Služi za pristup MS Access bazama podataka . DAO takođe omogućava pristup ODBC izvorima podataka i tu leži i njegov najveći nedostatak . Pošto se oslanja na Access , prilikom pristupa ODBC bazama podataka sve naredbe za bazu podataka i svi podaci iz nje moraju proći kroz ovaj dodatni sloj , što može znatno ugroziti performanse aplikacije.

ADO – nova tehnologija iz Mikrosofta čiji je cilj da zamjeni DAO kao standardni objektni model za pristup bazama podataka .

SISTEMI ZA UPRAVLJANJE BAZOM PODATAKA

DBMS ( Data Base Menagment System ) – sistem za upravljanje bazom podataka . To je softversko – hardverski paket koji omogućava da baza podataka bude lako dostupna svim korisnicima . Softverski dio DBMS , koji neki proizvođači zovu rukovodilac bazom , služi kao veza ( interfejs )između korisnika i baze podataka . On obezbjeđuje softveske alate potrbne za kreiranje , primjenu , pristupanje i ažuriranje baze podataka . On takođe upravlja ulazno – izlaznim operacijama , a na većim sistemima vodi računa o tajnosti i problemima istovrsnih korisnika . Ukratko dobro projektovan DBMS će obezbjediti softver koji omogućava korisniku da lako komunicira sa bazom podataka .
DBMS omogućava nezavisnost podataka što znači da se aplikativni program može mijenjati bez utjecaja na memorisane podatke . Sa nezavisnošću podataka promjene se mogu dešavati na nekim podacima bez utjecaja na druge . Riječnik podataka (Data Dictionary ) se ugrađuje u sistem upavljanja bazom podataka kroz šemu ( bazu podataka ) i podšemu ( dio baze podataka koju program koristi ) . DBMS može biti zasnovan na jednom od tri specifična modela podatak što opredjeljuje struktuiranje dizajna i način na koji se mogu reprezentirati odnosi između entiteta .

Ti modeli su :
-relacioni model podataka
-hijerarhijski model podataka
-mrežni model podataka

SQL Server

SQL Server predstavlja proizvod koji u sebi ujedinjuje snagu i fleksibilnost veliki baza podataka , uz istovramenu lakoću administracije kako smo već navikli u Windovsima . Nudi mogućnost prenosa baze podataka sa jednog na više fizičkih servera , koji se sa aspekta korisnika ponašaju kao jedan . SQL Server dozvoljava korisniku da upite postavlja koristeći obični engleski jezik . SQL Server dolazi u pet različitih verzija , tako da će svaki korisnik bez obzira na veličinu baze koje ima , naći odgovarajući server za svoje potrebe . SQL Server je daleko najbrža i najpouzdanija baza podataka , ali još uvijek ima puno posla da bi se dokazao na enterprise tržištu .

My SQL

My SQL se cijenom i prihvatljuvim performansama nametnuo kao odlično riješenje za male i srednja web sajtove , bez obzira rade li oni na Linuxu ili Windowsima . Ukoliko imamo sajt koji će istovremeno mijenjati veliki broj korisnika , My SQL se ponovo nameće kao bolje riješenje . Ali nedostaci su mu što ne podržava tzv. stored procedure , što može nedostajati prilikom razvoja velikih projekata . Pored toga ne podržava podupite ( subqueries ) što je prije svega praktičan problem obzirom da se većina takvih upita može prepisati na drugačiji način . Podrška za foreigin ključeve postoji na transparentnom nivou , odnosno samo da bi se zadovoljila sintaksna kompatibilnost sa drugim SQL implementacijama , pa možemo reći da foreign ( strani ) ključevi u My SQL -u zapravo ni ne postoje .


FOXPRO

FoxPro već dugo postoji na svjetskom tržitu koji obuhvata bazu podataka . Ovaj softver tokom svog ukupnog postojanja nikad nije bio zamišljen da obuhvata i upravlja složenim i podacima pretrpanim bazama podataka . I u ovoj verziji pokazuje se za brzu izradu relativno jednostavnih riješenja upravljanja podacima . Donosi poboljšanja koja se odnose na pojačanu komunikacijonu i internet funkcijonalnost , Wizard za konstrukciju nove baze sa unaprijed definisanom svrhom . Zahtjeva stotinjak Mb prostora za aplikaciju i još pedesetak za smještanje instalacije osnova helpova . Slično kao kod ostalih i ovdje je projekat izdjeljen na zasebne oblasti ( podatke , dokumente , procedure koda , i ostale elemente ) , koje svaka za sebe sadrži istovrsne elemente buduće aplikacije . FoxPro ima svoj skriptni jezik .

ACCESS

MS Access je sastavni dio ofice paketa i u potpunosti je integrisan sa ostatkom paketa . Osnovne osobine koje čine Access onim što jeste su :
-Potpuna podrška za SQL Server bazu podataka
-Access posjeduje integrisanu podršku za povezivanje ili za slično
korištenje SQL Server formata baze podataka . Moguće je pratiti ovakve
baze a kasnije ih prebaciti na Server , ali i koristiti one koje su već
smještene na Server
-Potpuna , dvosmjerna u program integrisana podrša za XML .
-Podrška za uvoz XML pri čemu se odmah vide je li moguće izbjeći
ogromni posao prilikom upravljanje neke baze


Odnedavno je prisutan i Data Access Page Designer koji omogućava pravljenje ASP stranica za pristup bazi podataka na isti način na koji kreiramo i forme . Access je izvanredan izbor za vođenje malih i srednje-velikih baza podataka ( i do nekoliko desetina hiljada slogova po tabeli ) . Access je kralj deskop baza podataka .


ORACLE 9

Oracle zajedno sa SQL Serverom je baza podataka namjenjena za velike ustanove i korporacije gdje se podaci ne mjere stotinama i tisućama slogova već milionima ; gdje od pouzdanosti baze podataka ovisi postanak kompanija ili sigurnosti država . Oracle 9i je relaciona baza podataka koja pored baze podataka uključuje i cijeli skup pomoćnih alata i aplikacija kao što su e-mail i web serveri . Najvažniju novost u ovoj verziji predstavlja Real Application Clusters (RAC ) . Oracle predlaže klaster – ujedinjavanje više manjih računara u jednu logičku cjelinu koja gledana iz vana djeluje kao jedan veliki računar . Ovo praktično znači da koristeći RAC tehnologiju , kompanije više ne moraju ulagati u skupu opremu za koju ne znaju da li će ikada biti upotrebljena u punom kapacitetu , već u slučaju potrebe za većim kapacitetom obrade on postiže dodavanjem novih jeftinih mašina u klaster ( kao što su obični PS serveri ) . Dodatna prednost je poboljšana pouzdanost ( reliability ) ovakvog sistema jer je do sada sistem zavisio od jednog računara , dok sada u slučaju pada jednog ili više računara unutar klastera ostali računari unutar tog klastera nastavljaju raditi . Standardno jako polje Oracle baze podataka oduvijek je bila velika mogućnost programiranja unutar okruženja . Oracle baze podataka nisu namjenjene masovnom tržištu .

OLAP – Online Analytical Processing

Jedan od glavnih pitanja u obradi informacija je pitanje kako obrađivati sve veće i veće baze podataka koje sadrže sve kompleksnije podatke , ali bez žrtvovanja vremena potrebnog za odziv . Baze podataka postaju sve kompleksnije , relacioni model više nije dovoljan , jer je potrebno podatke sagledati iz više uglova istovremeno . Tu na scenu nastupa OLAP.
OLAP omogućava korisniku da lako i selektivno pronađe i prikaže podatke iz više različitih gledišta. OLAP podaci su smješteni u tzv. OLAP kocke - multidimenzijonalne tabele , gdje se svako polje jednom od dimenzija tabele. Presjek ovih dimenzija daje odgovor na postavljeni upit . OLAP se koristi za data mining , odnosno za otkrivanje neočiglednih veza u podacima . Srce svakog OLAP sistema je OLAP server , aplikacija koja sjedi između klijenta i DBMS-a tabele . Većina današnjih ozbiljnih DBMS- ova , kao što su Oracle , SQL Server ili DB2 več imaju u sebi ugrađen OLAP server .
OLAP aplikacija imaju mnoštvo mogućih primjena
Suština OLAP-a je da su glavni konzumenti njegovih informacija menadžeri , dakle ljudi koji nemaju vremena da čekaju da im se tražene informacije pripreme . Njima trebaju informacije onog trenutka kada im padne na pamet da im trebaju , a OLAP nudi upravo to .


ZAKLJUČAK:

Sustavi upravljanja bazom podataka obično se kategoriziraju prema modelu podataka koji podržavaju : odnosni , orjentirani prema objektu , mrežni itd. Veliki dio internog inžernjernstva SUBP-a , ipak je neovisan o modelu podataka, te je zaokupljen upravljanjem faktorima poput performansi , podudarnosti , integrititeta i obnove nakon hardverskih popusta . U ovim područjima postoje velike razlike među proizvodima .
Naziv „baza podataka „ se strogo odnosi na zbirku zapisa , a na softver bi se trebalo odnositi kao na sustav upravljanja bazom podataka ili SUBP . Kada je kontekst nedvojben , mnogi administratori za baze podataka i programeri ipak koriste termin „ baza podataka „ da pokriju oba značenja.
Mnogi profesijonalci će smatrati da zbirka podataka stvara bazu podataka jedino ako ima određena svojstva : primjerice , ako se podacima upravlja kako bi osigurali svoj integritet i kvalitetu , ako omogučuje zajednički pristup nekoj zajednici korisnika , ako ima shemu , ili ako podržava upitni jezik. Ipak dogovorena definicija ovih svojstava ne postoji.


LITERATURA


—Branko Latinović
¸¸¸Informacione tehnologije ¸¸

—Mirad Maglić , Kenan Halilović , Mario Tomić
INFO 47 , ¨¸ Magazin za digitalno doba ¸¸

—Dr. Tomislav Vukojević
¸¸Kompjuterizirani informacioni sistemi ¸¸

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO