POCETNA STRANA

Seminarski i Diplomski Rad
 
SEMINARSKI RAD IZ MEDICINE
 
OSTALI SEMINARSKI RADOVI IZ MEDICINE
Gledaj Filmove Online  

Etički aspekti abortusa

Pobačaj ili abortus (lat. abruptio graviditatis) je spontani ili izazvani prekid trudnoće odstranjenjem ili izbačajem embrija ili fetusa iz maternice prije sposobnosti ljudskog ploda za samostalni život. Nastaje zbog smrti fetusa ili rezultira njegovom smrću. Pobačaj može nastati spontano, zbog komplikacija tokom trudnoće ili se pobačaj može izazvati.

Pobačaj ima dugu povijest i bio je izazivan mnogim različitim metodama, uključujući biljne abortifikante, upotrebom oštrih predmeta, fizičkom traumom i drugim tradicionalnim metodama. Moderna medicina koristi lijekove i kirurške tehnike za izazivanje pobačaja. Legalnost, učestalost i kulturni pogledi prema pobačaju su različiti širom svijeta. U mnogim dijelovima svijeta vode se rasprave između protivnika i pobornika pobačaja o etičkim i pravnim aspektima. Približan broj namjernih pobačaja izvedenih u 2003. godini u svijetu iznosio je oko 42 milijuna, što je pad prema gotovo 46 milijuna pobačaja izvedenih 1995. godine.

1. POSLJEDICE ABORTUSA

Abortus Raspravljati o nekim moralnim normama se ne može ako se prije toga ne utvrde i posljedice. Abortus kao ubistvo ima svoje žrtve i negativne posljedice.
Na prvom mjestu to su djeca koja ne ugledaju svetlost dana. Američki ginekolog Bernard Natanson, snimio je ultrazvukom ponašanje ploda koji je bio star 12 nedjelja, za vrijeme izvođenja abortusa. Na tom filmu se vide panični pokreti djeteta koje pokušava da umakne, ali ne uspijeva. Na kraju se njegova usta razvlače kao kod najmučnijeg krika. Ovaj film je iz tog razloga nazvan "Nijemi krik". Ostaje da lebdi u vazduhu jedno pitanje na koje svi mi vrlo dobro znamo odgovor. Da li je to dijete željelo da živi? Ko ima prava da oduzme njegov život?
Žena je takođe žrtva abortusa. Na nju se sručuju i fizičke i psihičke posljedice, neprijatnosti i opasnosti. Najčešće abortus samo prividno prolazi bez posljedica po zdravstveno stanje žene.
Fizičke posljedice se dijele na rane i kasne. Žene uglavnom primjećuju rane posljedice.Najčešće su u pitanju povrede materice i drugih susjednih organa kao što su crijeva, mokraćni kanali, bešika, veliki krvni sudovi, zatim tu su velika krvarenja iz proširenih i povrijeđenih krvnih sudova materice, ali i okolnih organa.Kasne posljedice nisu odmah jasno vidljive, ali boljim poznavanjem bolesti i razvojem medicine je utvrđeno da kasne posljedice imaju veliku ulogu u zdravlju žene.Posljedice po ženu mogu da budu i psihičke prirode. Posebno nakon više abortusa javljaju se znakovi depresije i razdražljivosti.
Nadalje, žrtva je brak, tj. supružnici. Dolazi do razočaranja i nesigurnosti u polnom životu, nesklada, seksualnih neuroza, frigidnosti, straha od trudnoće ili neplodnosti.Sledeće žrtve su djeca koja su rođena između, prije ili poslije abortusa njihovih majki. Kada saznaju za abortuse koji su ih okruživali, shvataju da su pukom srećom i slučajem preživjeli i ugledali svjetlost dana.
Posljedice su mnogo vece i sireg obima nego sto se obicno misli. Žrtva je cijelo društvo jer je njegova budućnost sa svakim abortusom sve neizvesnija.

2. ETIČKA PITANJA

U povijesti pobačaja, inducirani pobačaj bio je izvor velikih etičkih rasprava, kontroverza i aktivizma. Rasprave o pobačaju, posebno one koje se odnose na zakone o pobačaju često su predvođene zagovaračkim grupama koje pripadaju jednoj od dviju strana. U današnje vrijeme te su rasprave posebno intenzivne u SAD-u.S jedne strane su protivnici pobačaja, koji se uglavnom zalažu za veće zakonske restrikcije ili čak za potpunu zabranu pobačaja. Glavni argument im je stav, da je dijete u majčinoj utrobi ljudsko biće koje ima potpuno pravo na život koje je iznad svih ostalih prava (kao što je npr. pravo majke, da bira želi li dijete) te oni zato pobačaj smatraju ubojstvom. Opisuju se zagovornici prava na život (eng. pro-life). Većina tradicionalnih religijskih organizacija (kao npr. Katolička Crkva) strogo zastupa ovaj stav, pa se mnoge javne i privatne rasprave o pobačaju svedu na religijske rasprave vjernika i ateista. Pobačaj zabranjuje i Hipokratova zakletva, koju polažu svi liječnici (u modernoj verziji: "Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka.", ili u tradicionalnoj grčkoj verziji: "Isto tako neću dati ženi sredstvo za pometnuće ploda.").
Osnovna načela medicinske etike jesu:borba protiv bolesti,borba za očuvanje života od njegovog začeća,a ne pogoršati postojeće stanje.Pozivajući se na ta načela,protivnici liberalizacije vještačkog prekida trudnoće ukazuju da se,širokom primjenom abortusa,ova načela na određen način krše.U našoj zemlji stav prema vještačkom prekidu trudnoće je vrlo jasan i pred zdravstvenim radnicima se ne postavljaju etičke dileme.U Ustavu je rečeno da svaka žena ima neotuđivo pravo da odlučuje samostalno o redoslijedu i broju rađanja djece.Novi propisi uključuju i odredbe o kontracepciji,sterilizaciji i vještačkom osjemenjavanju.Implikacije oko svih oblika kontracepcije daju za pravo ženi,punoljetnoj i mentalno sposobnoj,da prema propisima,do 10 nedjelja trudnoće slobodno odlučuje o arteficijalnom abortusu.Tek posle isteka od 10 nedjelja trudnoće,ako žena i dalje želi vještački prekid,dužna je da se obrati komisiji.Maloljetnicama mlađim od 16 godina treba,uz zahtjev za prekid trudnoće,i pismeni pristanak roditelja ili staratelja.Indikacije za vještački prekid trudnoće starije do 10 nedjelja trudnoće su: etičke, eugenične i medicinske, ranije su postojale i socijalne indikacije.
-Medicinske indikacije podrazumijevaju oboljenje žene koje bi trudnoćom i prođajem moglo ugroziti njeno zdravlje.
-Etičke indikacije su trudnoće ostvarene silovanjem, zatim obljubom nad maloljetnom osobom,obljubom zloupotrebom položaja, zavođenjem ili rodoskrvnjenjem ( incest).
-Eugenične indikacije su biološko-genetski faktori oštećenja fetusa,oboljenjem majke u prva tri mjeseca trudnoće( u organogenezi), može očekivati da će se dijete roditi sa teškim tjelesnim ili duševnim nedostacima.
-Socijalne indikacije u najnovijem zakonu su isključene i zato su bile uzrok brojnih protesta, jer su se one najviše upotrebljavale.U njih su se uključivali: loše materijalno stanje supružnika, veći broj djece, veliki starosni razmak između djece, vanbračne trudnoće i sl.

3. PRO-LIFE POKRET

Pro-life pokret (lat. pro=za, eng. life=život) društveni je i politički pokret, koji se zauzima za poštivanje i zaštitu vrijednosti ljudskog života od začeća do prirodne smrti. Glavno djelovanje je protivljenje pobačaju, te protivljenje eutanaziji, kloniranju, smrtnoj kazni, manipulaciji nad ljudskim embrijima i sl. Pro-life pokret promiče vrijednosti obitelji, braka, majčinstva i poštivanje starijih i hendikepiranih osoba.
Zagovornici pro-life pokreta smatraju, da ljudski život počinje začećem. Zalažu se, da ljudsko biće dobije pravni status osobe od trenutka začeća. Također, zalažu se, za pravnu zaštitu od začeća do prirodne smrti i za poništenje zakona, koji omogućuju pobačaj i eutanaziju.
Pro-life pokret uglavnom podupiru kršćani (katolici, pravoslavni i konzervativni protestanti) te manje grupe Židova i hindusa. Katolička Crkva i sve Pravoslavne Crkve protive se pobačaju u svim okolnostima

4. PRO-CHOICE POKRET

S druge strane, oni koji su protiv bilo kojih zakonskih zabrana, uglavnom se pozivaju na pravo žene na izbor hoće li imati dijete. Zato se opisuju kao zagovaratelji prava na izbor (eng. pro-choice). Većinom ne ulazeći u rasprave kada počinje život, smatraju da ljudsko biće dobija prava rođenjem. Argumentiraju svoj stav mnogim kompliciranim životne situacijama u kojima pobačaj ima smisla te neželjenim posljedicama zabrane. Nisu nužno zagovaratelji pobačaja, i često pobačaj smatraju negativnom pojavom u društvu koju treba suzbijati prevencijom, ali ne i zabranama.Rasprava se isto tako fokusira na pitanje, da li bi trudna žena trebala obavijestiti i/ili imati dopuštenje ostalih u posebnim slučajevima: kod maloljetnica njezinih roditelja; kod zakonski udatih žena ili žena udatih običajnim pravom, njezina muža; ili trudna žena biološkog oca djeteta. U 2003. godini ispitivanjem javnog mišljenja u SAD-u 79% muškaraca i 67% žena smatralo je, da treba obavijestiti supružnika; sveukupno 72% bilo je za, a 26% protiv toga da se obavijesti supružnik.
U bivšoj Jugoslaviji pobačaj je legaliziran 1978. godine. Tada je usvojen "Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece", koji je u Hrvatskoj i BiH još uvijek na snazi. Prema tom zakonu, prekid trudnoće se može izvršiti do isteka deset sedmica od dana začeća. Nakon toga isteka, pobačaj se može izvršiti samo po odobrenju komisije, a pod uvjetima i po postupku utvrđenom ovim zakonom. Obavlja se samo u ovlaštenim stacionarnim zdravstvenim ustanovama. Prema članku 97. Kaznenog zakona, tko protivno propisima o prekidu trudnoće, trudnoj ženi s njezinim pristankom započne vršiti, izvrši ili joj pomogne izvršiti prekid trudnoće, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine. Liječnici imaju pravo na prigovor savjesti, što čini oko 70% liječnika.

5. STAV RELIGIJA

Stav Katoličke Crkve od 1869. godine je, da ljudski život počinje začećem te ga treba poštivati i najbrižnije štititi od začeća do prirodne smrti. Tko svojevoljno i svjesno sudjeluje u pobačaju, automatski je izopćen iz Katoličke Crkve i ako želi ponovno postati član Crkve mora tražiti ponovno primanje.Prema crkvenom kanonskom pravu, svećenik ima pravo uskratiti primanje pričesti onima koji aktivno sudjeluju u pobačajima. Na Drugom vatikanskom saboru pobačaj i ubojstvo djece prozvani su "nečuvenim zločinima". Papa Ivan Pavao II. mnogo je puta izrazio protivljenje pobačaju. O njemu je pisao i u enciklici "Evangelium Vitae", gdje ga naziva smrtnim grijehom. Majka Tereza na govoru prilikom dodjele Nobelove nagrade za mir1979. godine izjavila je, da "najveći uništavač mira danas je krik nevinog, nerođenog djeteta. Kad jedna majka može u svom krilu ubiti svoje vlastito dijete, koji onda gori zločin još postoji od onoga da mi počnemo sami jedni druge ubijati?" U julu 2006. Kongregacija za nauk vjere usprotivila se korištenju stanica iz tkiva pobačene djece za proizvodnju cjepiva, što su činile pojedine farmaceutske tvrtke. Ostale kršćanske vjerske zajednice uglavnom se protive pobačaju.
Muslimani pobačaj smatraju zabranjenim u većini slučajeva. Ako je ženin život ugrožen dozvoljavaju ga kao manje zlo od dva zla. Ne postoji zajedničko mišljenje, oko toga kada počinje ljudski život, ali se slažu da nakon 4. mjeseca fetus dobiva živu dušu i od tada pobačaj nije prihvatljiv, osim u slučaju opasnosti ženina života i silovanja.
Dio Židova protivi se pobačaju, a dio podržavaju. Jedna struja u židovstvu smatra, da je osnova zabrane pobačaja "to što osoba koja ubija plod u ženinoj utrobi oskvrnjuje ono što je stvorio Sveti, pa to obečašćuje Njegovo umijeće".
Tradicionalna hinduistička učenja osuđuju pobačaj, jer hinduizam propovijeda ne-nasilje. Izuzetak je situacija, kada je majčin život u smrtnoj opasnosti. Hinduisti se zalažu, da se u svakoj situaciji izabere opcija s najmanje loših posljedica.
Budizam nema službeni stav o pobačaju. Dio budista smatra, da je pobačaj pogrešan i da život počinje začećem, a dio odobrava pobačaje


ZAKLJUČAK

Abortus je uništavanje života u nastajanju i zato sam po sebi neprihvatljiv. Međutim, ocjenu abortusa možemo dati samo u kontekstu u kojem se događa, a tu postoje i drugi faktori osim prava na život: Samoodređivanje žene, te posljedice za dijete i majku.Mislim da ćemo se bez daljnjeg složiti da je medicinska indikacija za abortus ispravna. Oko socijalne indikacije se može diskutovati, a tu bi se trebalo uzeti u obzir ne samo interes dotične žene, već i društva: Treba li društvo, ako već zabranom abortusa prisiljava ženu na majčinstvo, preuzeti i odgovornost za dijete? Smatram da jedno bez drugog nije dosljedno, i ulogu države vidim prije svega u pomaganju neželjene djece i njihovih majki, ali zadnju odluku bi ipak ostavila majci.

LITERATURA

1. „Legalizovani masakr“ – Branko Erceg
2. „Abortus“ – Prof.dr.sc.Velimir Šimunić
3. www.wikipedia.org

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO
Seminarski i Diplomski Rad

 preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi