POCETNA STRANA

Seminarski i Diplomski Rad
 
SEMINARSKI RAD IZ ODNOSA SA JAVNOŠCU
 

ODNOSI SA MEDIJIMA

Odnosi sa medijimaOdnosi s javnošću su djelatnost koja je usmjerena na više pravaca: razvija se poseban način ophođenja, komuniciranja i kontaktiranja sa kupcima, poslovnim partnerima, kao i poseban odnos ophođenja među zaposlenima unutar jedne organizacije. Odnosi s javnošću su posebna vrsta poslovnih aktivnosti, koji se preduzimaju radi planiranog i smišljenog komuniciranja, uspostavljanja i održavanja odnosa sa okolinom, sa ciljem da se stvori prostor za pozitivan publicitet organizacije, kao i istupanja protiv glasina i priča koje se povremeno javljaju. Odnosi s javnošću obuhvataju poseban oblik konteksta i odnosa prema dobavljačima, konkurentima, finansijskim institucijama, javnim službama, medijima .U poslednje vrijeme velika pažnja poklanja se medijima kao posebnom dijelu odnosa s javnošću. Mediji predstavljaju kanal komuniciranja između organizacije i njenih ciljnih grupa.
Ako se posmatra u odnosu na druge dijelove informaciono-komunikacionog sistema, sektor aktivnosti specijalizovan za odnose s javnošću bilježi u poslednjih desetak godina najveći rast. Američko udruženje za odnose s javnošću (PRSA) tvrdi, posle svoje godišnje skupštine 2000, da jedino ograničenje za dalji razvoj ove prosperitetne oblasti jeste nedovoljan broj ljudi koji umiju da rade ovaj posao, jer tih poslova ima sve više i sve bolje su plaćeni. Osobe koje obavljaju ovaj posao, u današnje vreme su poznate kao stručnjaci za odnose s javnošću..
Prilikom angažovanja stručnjaka za odnose s javnošću , klijenti zahtijevaju od njih da im obezbijede javnu pažnju, odnosno publicitet. Publicitet je kvalitet koji nešto ili nekoga čini vidljivim, društveno zapaženim i važnim, predmetom o kome se misli ili govori.
Zastupnici agencija nastoje da upravo preko nekog medija, koji uživa određeni publicitet i povjerenje javnosti, pridobiju najveći dio javne pažnje u korist klijenata koji su ih angažovali. Poznato je da se novinarstvo još od samih početaka "hrani" negativnim publicitetom ili jednostavnije rečeno prednost se daje neočekivanim ili dramatičnim pojavama i događajima. Ukoliko se mediji na ovaj način ophode prema nekim osobama ili organizacijama (naravno, ukoliko postoji povod za to), tada takve osobe ili institucije "zarađuju" negativan publicitet.
Zato su tu stručnjaci za odnose s javnošću koji umiju vrlo vješto da mijenjaju percepcije kod ljudi. Agencije za odnose sa javnošću svog klijenta upoznavaju o predstavi i mišljenju o njemu, koji već postoje u javnosti, a zatim zajedno sa klijentom dopunjuju ili menjaju tu sliku i prenose je javnosti putem medija. Stručnjaci za odnose s javnošću organizuju konferencije za štampu, promocije, te različite skupove.
Dakle, u zavisnosti od načina na koji osvajaju javnu pažnju, stvara se i ključna razlika između novinarstva i profesije odnosa s javnošću.

Možemo zaključiti da odnosi s javnošću podrazumevaju i uključuju:

- publicitet,
- oglašavanje,
- odnose sa medijima,
- marketing,
- lobiranje,
- pripremu komunikacijskih projekata,
- interno komuniciranje,
- krizno komuniciranje ,
- uredničke zadatke,
- istraživanje javnog mnjenja (u saradnji sa agencijama za istraživanje tržišta).

ŠTA SU ODNOSI S MEDIJIMA?

Odnosi s medijima su dio odnosa s javnošću čiji predmet je praćenje i analiza medijskih sadržaja i njihovog uticaja na za nas važne grupe ljudi i javno mnjenje uopšte. Oni se bave kreiranjem, planiranjem, realizovanjem i vrednovanjem raznih aktivnosti kojima se obavještava i ubjeđuje javnost, pregovara sa novinarima, priprema i vježba za djelovanje u kriznim situacijama. Važnost medija u svakodnevnom životu je, dakle, neupitna. Osim što kreiraju javno mišljenje, mediji prenose informacije od poslovnih partnera, potrošača, birača. Jedan od značajnih zadataka odnosa s medijima, u odnosu na okruženje, je da stvori i omogući što bolju saradnju i povezanost između organizacija i mas-medija.
Zavisnost uspješnog poslovanja organizacije od medija, direktno uslovljava maksimalno zalaganje odnosa s javnošću za uspostavljanje međusobne saradnje, povjerenja i uvažavanja. Uloga odnosa sa medijima ogleda se u dostizanju optimalnog nivoa emitovanja i širine informacija da bi se ostvarili popularnost i razumijevanje od strane ciljnog auditorijuma.
Odnosi s medijima ne nastaju sami od sebe i ne odvijaju se spontano. Neko mora da se stara o njima. U manjim organizacijama, u kojima još uvijek nema pojedinaca ili timova specijalizovanih za odnose s javnošću, to najčešće rade sami rukovodioci. Kako organizacija raste ona postaje sve interesantnija za javnost, a uporedo s tim i novinarske potrebe i zahtjevi postaju preveliki da bi na njih moglo samo uzgredno da se odgovori. Organizacije koje rastu brigu o odnosima s medijima u početku povjeravaju pojedincima, da bi kasnije formirali posebna odjeljenja ili službe. U tim službama postepeno dolazi do specijalizacije i profesionalizacije. Tako odnosi s medijima mnogima postaju osnovno zanimanje.
Unutar samih odnosa s medijima dolazi do dalje specijalizacije. Neki od tih specijalista, kao što su predstavnici za medije istureni su u prvi plan. Drugi ostaju u pozadini kao savjetnici, analitičari, stratezi, planeri, treneri,ocjenjivači, tekstopisci i sl.
Preduzeća, zavisno od svoje veličine, potrebe i organizovanosti, zapošljavaju i po nekoliko desetina stručnjaka za odnose s medijima. Takođe za pokrivanje dijela svojih potreba angažuju agencije za odnose s javnošću koje pružaju usluge u sferi odnosa s medijima.

PLANIRANJE KOMUNIKACIJE S MEDIJIMA


Planiranje komunikacije s medijima ima zadatak da implementira strategiju u okviru raspoloživih resursa. Cilj planiranja komunikacije s medijima je da identifikuje i koristi prigodan medij kako bi efikasno i efektivno komunicirali sa ciljnom grupom. Planiranje komunikacije sa medijima omogućava da poruke koje organizacija emituje pronađu put upravo do one grupe ljudi koji su od važnosti za pokrenutu kampanju, iskorišćavajući maksimalno raspoložive resurse. Planiranje komunikacije s medijima omogućava nam da, pošto smo ustanovili šta od njih očekujemo, u svakom momentu treba da znamo da li se ta naša očekivanja i ispunjavaju. Planovima , koji treba da sadrže precizno utvrđene ciljeve, raspoređuju se ljudi, sredstva i vrijeme.
Ponekad čak i kad damo sve od sebe i obavimo sav posao, ipak nećemo dobiti pokrivenost koju zaslužujemo. Bez obzira na sve moramo planirati naše medijske nastupe, to nas čini inovatorima i proaktivnim, umjesto samo pukog reagovanja na stvarnost oko nas. Plan sadrži nekoliko komponenti uključujući sve, od identifikacije i odabira novinara,do press klipinga. Koordiniran plan komunikacije s medijima povećaće šanse za uspjeh širenja poruke i njene medijske pokrivenosti.


Elementi planiranja komunikacije s medijima

Da bi plan komunikacije s medijima bio kompletan on mora da sadrži neke elemente koji su od ključne važnosti za njegov uspjeh:

- Identifikovati polje djelovanja akcije.
- Utvrditi ciljeve; prije započinjanja medijske kampanje jasno odrediti željene ciljeve.Ciljevi diktiraju medijske napore, a ne obrnuto. Sve što radimo u medijima treba da je kreirano da doprinese ciljevima, a ti ciljevi moraju biti realni.
- Odrediti ciljnu grupu; za svaku aktivnost odnosa s javnošću neophodno je odrediti ciljnu grupu. Možemo imati nekoliko ciljnih grupa koje treba da prime našu poruku, ili to može biti jedna specifična publika. Ciljna grupa će pomoći da odredimo obim djelovanja plana komunikacije odnosa s medijima. Prije nego što započnemo medijsku kampanju treba razmisliti o publici kojoj se obraćamo.
- Staviti akciju u neki širi kontekst; ako želimo da obezbjedimo maksimalnu medijsku pokrivenost moramo pogledati izvan granica našeg projekta. Vijest nije samo o našoj organizaciji ili izvještaju, već o nečemu mnogo većem, sa više drame koja će uticati na više ljudi u tom momentu. Da bi stvarno zadobili pažnju medija, naša priča mora biti vrijedna kao vijest. Postoje razni načini koji se mogu iskoristiti da bi se zadobila pažnja novinara (dramatična ljudska pitanja, tragedije, avanture, anegdote, itd.)
- Kreirati ključne poruke; svesti svoje djelovanje na dvije ili tri glavne poruke koje će izazvati pažnju i pokazati značaj. Porukom se može kampanja maksimalno iskoristiti, ali i izazvati efekat suprotan željenom.
- Pripremiti press materijal; ovaj materijal mora podržavati našu akciju, treba utvrditi šta je od materijala prigodno pokloniti novinarima i u kom trenutku.
- Sastaviti bazu podataka o medijima, novinarima; o važnosti posjedovanja podataka o novinarima je izlišno pričati. Ovi podaci se prikupljaju ranije, mnogo vremena prije započinjanja bilo koje kampanje i predstavljaju jednu od baza za izradu plana komunikacija s medijima. Prijateljske odnose sa novinarima treba njegovati konstantno, bez obzira da li je neka akcija u toku.

Navedeni elementi predstavljaju ono što treba uraditi prije nego kontaktiramo novinara ili medijsku kuću. Nakon toga vrijeme je da se posvetimo ostalim komponentama plana:

- Pisanje i distribucija za medije i press materijala.
- Sprovođenje „medija brifinga“ sa novinarima sa kojima ćemo sarađivati.
- Raspoređivanje, kojim novinarima dati priče i izvještaje.
- Organizacija medijskog događaja,.
- Obezbijediti pokrivenost naših riječi dokumentima i slikama.
- Rezervacija radio i TV emisija, utvrditi termine gostovanja.
- Voditi računa o Web sajtu i interenetu, izvući najbolju korist.
- Sakupljati povratne informacije, pres kliping, kako bi obezbijedili rezultate i podatke o vođenju kampanje u vidu izvještaja za direktora i upravni odbor.


Istraživanje medija

.Medije je neophodno istraživati kako bi imali potrebne podatke pri kreiranju plana komunikacije s medijima. Istraživanjima se mjeri publika, iz razloga kupovine komercijalnog prostora u medijima. Mediji na kojima se zakupljuje prostor za reklamiranje ili poruku mogu biti: TV, radio, novine, magazini, bilbordi, itd. Parametri kojima se određuje rejting određenog medija su brojni. Oni pomažu da saznamo koliko će ljudi primiti našu poruku ako je emitujemo preko tog medija i time omogućavaju efikasnije planiranje, odnosno tako je moguće odrediti pravi odnos cijene i ostvarenih efekata. Najčešće korišteni pokazatelji su:

RATING- Odnosi se na TV&RADIO i pokazuje % date populacije koja konzumira određeni medij u datom trenutku.
HUT- Homes Using TV- % domaćinstava koja koriste TV u posmatranom trenutku.
TIRAŽ- Koristi se kao parametar za MAGAZINE&NOVINE, pokazuje broj prodatih primjeraka i nije pouzdan.

Mnogo pouzdanije je mjeriti rejting preko parametara:

-READERSHIP (Novine)-tiraž x broj čitalaca po kopiji.
-COVERAGE (Magazini)-procenat populacije koji čita određenu publikaciju.
-FREQUENCY- prosječan broj (puta) izloženosti publike reklami, mjera ponavljanja izloženosti publike reklami.

Osim brojčanih pokazatelja o rejtingu nekog medija postoje i neki drugi faktori na koje treba obratiti pažnju pri izboru. Svaki medij ima niz pozitivnih i negativnih efekata koji utiču na poruku koju želimo da pošaljemo:

TV- pozitivni efekti su : pokret, zvuk, slika, najveća pokrivenost, mogućnost demonstriranja.
Negativni efekti: trenutni efekat- ko je vidio?, visoki ukupni troškovi, ne može doprijeti do nekih uskih ciljnih grupa.
RADIO- pozitivni efekti su: niski ukupni troškovi emitovanja, lokalna pokrivenost, niski troškovi produkcije.
Negativni efekti: ima malu publiku-puno stanica, trenutni efekat..
DNEVNE NOVINE-pozitivni efekti: detaljne informacije, reklame se opažaju kao vijesti..
Negativan efekat: samo vizuelno, loš kvalitet štampe..
BILBORDI- pozitivni efekti: najbolji medij za stvaranje brand imidža, dopire do svih, čak i do onih do kojih drugi mediji ne mogu doprijeti.
Negativni efekti: visoki troškovi rentiranja/produkcije, samo vizuelno.


ODNOSI S MEDIJIMA

O svijetu u kome živimo vrlo malo znamo iz vlastitog iskustva. Nešto smo ga bliže upoznali iz priče bliskih osoba i znanaca, a ponajviše smo saznali iz MEDIJA.

Saradnja s medijima važna je zbog:
-prenošenja naših poruka,
-mogućnosti da se čuje naš glas,
-informisanja i jačanja svijesti javnosti/ciljne grupe o pomenutim pitanjima,
-popularnosti/imidža,
-„reklamiranja“ projekta,
-mogućnost uticaja na državne organe(političare, institucije...)
-mogućnost poziva građana na akciju i pojašnjenja kako oni mogu da učestvuju.

Upravljanje odnosima s medijima

Svaka organizacija upravljanje odnosa s medijima mora da prilagodi svojim potrebama. Rukovodstvo organizacije može da se odluči da sve zadatke iz oblasti odnosa s medijima preuzme na sebe ili da ih prepusti pojedincu, odjeljenju ili službi čiji je primarni posao nešto drugo, a može da osnuje odjeljenje ili službu koja će se baviti isključivo ili pretežno upravljanjem odnosa s medijima. Takođe može da većinu poslova prenese na nekoga spolja, na agenciju specijalizovanu za to, s tim da je organizaciji potreban neko „iznutra“ ko će povezivati unutrašnji život organizacije sa spoljnim saradnicima. Minimum koji svaka organizacija mora da obezbijedi jeste pravovremeno i pravilno odgovaranje na novinarska pitanja. Svi, počev od telefoniste na recepciji , pa nadalje moraju da znaju kome da proslijede novinarske pozive i ko može da odgovori na koju vrstu pitanja.
Ključni ljudi u organizaciji moraju da budu upoznati sa najvažnijim informacijama i da budu sposobni da daju intervjue i da javno nastupaju,moraju biti u stanju da po imenu prepoznaju najvažnije novinare koji „pokrivaju“ njihovu organizaciju ili djelatnost posla. Pored toga svaka organizacija bi morala, barem elementarno, da upravlja i ovlada odnosima s medijima u kriznim situacijama. Za krizu je karakteristično da nastupa nenajavljeno i često pogađa veliki broj ljudi. U takvoj situaciji organizacije su dužne da pravilno i pravovremeno obavijeste zainteresovane o onome što se događa. Da bi se valjano upravljalo odnosima s medijima važno je da se razumije priroda novinarskog posla i dvojaka uloga novinara prema nekij organizaciji. Jedan put novinari nastupaju kao prenosioci informacija o nama i o drugima, putem medija., a drugi put za sopstveni račun – kao stejkholderi i javnost. Novinari se samo trude da rade svoj posao, baš kao što to i svi učesnici u odnosima s medijima isto čine.


Medije treba upoznati


Savremeni svijet je toliko zavisan od medija da rješavanje globalnih problema interesuje sve ljude na planeti, što i jeste cilj informativnog poretka. Svaki medij posjeduje svoje posebnosti, metode, karakteristike i funkcije, pomoću kojih gradi sistem usmjeren na pridobijanje javnosti.
Danas mali broj ljudi koncentracijom kapitala u medijima vlada svijetom, što potvrđuje činjenica da 90 % međunarodnih vijesti stiže iz četiri velike novinske agencije- UPI (United Press International), AP (Assoccieted Press), Rojter (Reuter) i AFP (Ažans Frans Pres). Da bi mediji vršili selekciju informacija i istovremeno kontrolisali ogroman svjetski auditorijum, neophodna je uloga komunikacijskih čuvara informativnih kapija- gatekeepera. Ovaj termin prvi je uveo Dejvid Vajt ukazujući na povlašćeni sloj ljudi koji preuzima ulogu "vratara" odlučujući tako šta će se od vijesti propustiti medijskim kanalima.
Veoma je važno da se poruke i informacije, koje se šalju putem medija, oblikuju tako da budu prilagođene obrazovanju, kulturi i političkim stavovima ciljne grupe kojoj su namijenjeni, jer se u suprotnom može desiti da izostane željeni efekat, odnosno da poruka ne bude primjećena.

Prilikom medijske konstrukcije nekog događaja uočavamo sljedeće:
1) važna ili ekskluzivna informacija podrazumeva širenje,
2) dobija medijsko predstavljanje (dobija udarno mesto u medijima širom sveta),
3) mediji postaju sredstvo pokazivanja, vršeći rekonstrukciju događaja,
4) mediji uvrštaju i spektakularnost da bi se povećala znatiželja publike,
5) svaki medij započinje sopstvene istrage tragajući za detaljima,
6) mediji ukazuju na dalji razvoj situacije i očekuju pomoć javnosti pri istraživanju,
7) jedan medijski predstavljen događaj "baca" u sijenku sve druge događaje.

Osnovni cilj svakog medija je da se publici u što kraćem roku i na što većem prostoru dostavi što više informacija, te da se osvoji njena pažnja što je duže moguće. Nije baš uvijek jednostavno doći do medija. To se postiže na razne načine, npr. organizovati neko istraživanje, publikovati rezultate, organizovati specijalni događaj i upoznati javnost sa tim, organizovati stručni skup, u nečemu biti prvi/najbolji/najkvalitetniji. „Plivanje medijima“ predstavlja popularan pojam koji se odnosi na to, kako od svog poslovanja napraviti zanimljivu medijsku vijest i kako se ponašati kada se dobije šansa za gostovanje u medijima.
U odnosima s medijima polazna stavka predstavlja identifikacija medija, preko kojeg medija se obraćati javnosti, koja je glavna oblast interesovanja tog medija, kao i karakteristike javnosti koja prati taj medij. Sljedeći korak je upoznavanje sa redakcijom sa kojom ćemo sarađivati, da li su to vijesti, da li je to obrazovna, kulturna ili neka druga redakcija. Postoje veoma važna pitanja kao što su: „Ko će nas gledati, slušati ili čitati?“, kao i: „Koja su njihova interesovanja i problemi?“, na koja se mora odgovoriti vezano za identifikaciju publike, kako bi utvrdili pogodan medij za prenos poruke.

Definisanje medija; različiti tipovi i kategorije mas medija:
tematsko polje: zabavni, informacioni, obrazovni
vlasništvo: privatni, državni, javni
vrsta: štampa i magazini, radio, TV, agencije
pokrivenost: internacionalna, regionalna, nacionalna, lokalna.

Kako bi se pripremili za odnose s medijima moramo razlikovati njihove mogućnosti i način funkcionisanja.
Forme javnog nastupa u mas medijima:

1. NOVINE
Novine su skup medij, jer kako bismo saznali informacije koje donosi moramo platiti određeni iznos novaca. Za taj iznos, međutim, dobijamo uglavnom opsežno i analitično štivo, te nam ostaje mogućnost da novine čitamo kada želimo ili kada za to imamo vremena.

2 . RADIO
Radio je sveprisutan medij, možemo ga slušati paralelno radeći bilo koji drugi posao.To je najbrži medij jer nam u trenutku bez posebnih priprema voditelj može javiti šta se dogodilo. Radio je na koncu najjeftiniji medij i dostupan je i neobrazovanom stanovništvu.

3. TELEVIZIJA
Televizija je najutjecajniji medij, jer pored riječi pruža i sliku, a ljudi najviše vjeruju onome što vide.Zaokuplja nam cjelokupnu pažnju i ne možemo je pratiti tek uz put.Televizija je ujedno i najpovršniji medij jer naj prodaje uglavnom utisak, a dok gledamo sliku obično nemamo vremena za sve relevantne informacije.

4. FOTOGRAFIJA
Fotografija je važnija od 1000 riječi, s tim da mora biti prikladna.

5. SAOPŠTENJA ZA MEDIJE
Saopštenje za medije je sažet opis, namjenjen medijima, koji sadrži informacije o određenom stavu, događaju ili određenoj temi.
Saopštenja se mogu razvrstati u nekoliko kategorija:
Pripremna: obavještavaju o događajima, projektima ili programima koji treba da se dogode ili sprovedu.
Aktuelna: daju podatke o događajima koji se odigravaju u vrijeme izdavanja saopštenja. Ova saopštenja treba da budu odmah objavljena.
Lokalna: dolaze iz određenih oblasti i u vezi su sa lokalnim vijestima.
Ekskluzivna: dostavljena jednoj agenciji, novini, ili jednoj radijskoj ili TV stanici sa pravom da ga objavi isključivo ta agencija, novina, radijska, odnosno TV stanica.


6. INTERNET
Internet konvergira sve medijske komunikacije, tekst, sliku, zvuk, i živu sliku uz trenutnu mogućnost inerakcije. Internet omogućava široku i dvosmjernu komunikaciju sa kupcima. Sa pravom se kaže da ovaj medij koriste najviše obrazovane osobe, ali je činjenica da intrenet postaje sve dostupniji i „širim masama“.

7. SPOLJNO OGLAŠAVANJE
To je oglašavanje na bilbordima, oglasnim mjestima na autobuskim stajalištima i svim mjestima pored kojih ciljna populacija prolazi. Ovaj vid oglašavanja ima ponavljajući efekat, efikasan je za one informacije, proizvode, koji ulaze na novo tržište i žele da se što prije sazna za njih. Smatra se skupim medijem, teško je kontrolisati „rasipanje“ poruke na ne-pripadnike ciljne grupe.

Mediji imaju svoja pravila i zakonitosti i jednostavno im se trebamo prilagoditi. Mediji često traže kontroverze i emocije, stajalište dvije strane o problemu.
Ponekad traže pozitivnost i zanimljivost, pa i glamur. Često traže ekskluzivnu informaciju.To je način njihovog opstanka na tržištu, na taj način se bore za čitanost i gledanost.
Prema tome, najpraktičnije je prilagoditi se njihovom svijetu i pokušati pružiti ono što traže, ukoliko ih već ne možemo mijenjati.
Informaciju koju im šaljemo prilagodimo medijskim standardima. Ponekad će to značiti da ćemo je morati dobro „upakovati“ da bi smo je „prodali“(od saopštenja, do press konferencije ili događaja). Iako to pomalo grubo zvuči treba da znamo da su i mediji dio tržišta koje kupuje i prodaje. Njihova roba je informacija!

 

ZAKLJUČAK

Dvadeset prvi vijek je doba znanja, u kome ljudi tragaju za kvalitetnim informacijama, a mediji kao sredstva masovne komunikacije predstavljaju glavna obilježja savremenog svijeta. Oni su u funkciji prenošenja znanja, bilo da se radi o štampi, radiju, televiziji, knjigama, filmu, internetu ili interaktivnim oblicima povezivanja.
Međutim, danas se u svijetu sve češće postavlja pitanje šta medije čini dobrim ili kvalitetnim. Zagovornici modela medija u javnoj službi, smatraju da je kvalitet sposobnost medija da povezuju različite i rascepkane publike u zajednicu pojedinaca, gde će jedni druge smatrati ravnopravnima. Drugi, kvalitet medija tumače kao sposobnost da se na najbolji način izraze tehnički kvaliteti same proizvodnje, kao što su vrhunsko snimanje i osvetljenje, profesionalna režija, te razumljive i jasne ideje. Postoje i oni koji smatraju da su medijski proizvodi visokokvalitetni ukoliko izdrže probu vremena, kao što su pojedine knjige, filmovi, televizijske emisije koje su stekle veliki ugled i kod kasnijih publika i generacija.
Odnosi s medijima predstavljaju dio posla koji se odnosi na saradnju sa novinarima, novinskim kućama, štampanim medijima, radio i TV stanicama kao distributivnim kanalima vijesti i događaja. Neophodno je obezbijediti odnos koji se zasniva na tačnim i vjerodostojnim informacijama i materijalima. Sa novinarima treba imati odnos baziran na zajedničkoj saradnji, poštenju i uvažavanju.
Među izobiljima sadržaja koji svakodnevno privlače pažnju javnosti, medijskom pismenošću, istraživačkom metodom i kritičkom analizom sadržaja, kvalitetni odnosi s medijima uputiće nas na suštinu poruke kao krajnjeg cilja komunikacijskog efekta.


LITERATURA:

1. Skoko,Božo ” Priručnik za RAZUMIJEVANJE ODNOSA S JAVNOŠĆU”, MPR, Zagreb, 2006.
2. Filipović,V.,Kostić,M.,Prohaska, S., “Odnosi s javnošću”,Fakultet organizacionih nauka, Institutu za menadžment, Beograd, 2001.
3. Verčič, Dejan i dr., „Odnosi s medijima“, Medija centar i Pristop, Beograd, 2004.
4. M. Radojković, B. Stojković, „Informaciono komunikacioni sistemi“,Beograd:Clio, 2004., str.
5.Wrrag, David, „Odnosi sa medijia“,Clio, Beograd,1996.
6.Katlim,Sempter,Brum, „Uspješni odnosi s javnošću“,Službeni glasnik RS,Beograd,2006.
7.Blek,Sam, „Odnosi s javnošću“, Clio,Beograd,1977.
   Internet adrese:
1.www.serbianfurniture.org/siepa/promocija brenda

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO