POCETNA STRANA

Seminarski i Diplomski Rad
 
SEMINARSKI RAD IZ RELIGIJE
 
OSTALI SEMINARSKI RADOVI IZ RELIGIJE
Gledaj Filmove Online

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Kako je Bog organizovao svet?

Riječ Božja predstavlja jedino svjetlo u tami ovog svijeta, jedinu istinu koja se može oduprijeti laži i propasti koju laž uzrokuje. Duh Božji održava sav život i poštivanje pravila koja nam je Bog objavio donosi prosperitet, blagostanje i blagoslov narodima.
Kako je Bog organizovao svetBožji karakter je temelj svega i po Njegovom karakteru je definiran sav život, sve akcije i svaki rezultat koji određeno ponašanje može proizvesti. Nepoznavanje ključnih kategorija kroz koje je definirano samo postojanje života, a primjena pravila koja su u suprotnosti s Božjim zakonima donosi sigurnu propast i zatiranje svih oblika organizacija koje se suprotstavljaju izvornom Božjem modelu.
Božji model ne oslanja se na empirijska istraživanja, niti promatranja uzročno-posljedičnih veza s ciljem izvođenja zaključaka. Sin Božji cijeli je svemir prvo konceptualizirao u svojim mislima, da bi ga potom svojom riječju stvorio kao materiju, bilo nama vidljivu ili nama nevidljivu. U konceptualizaciji oslanjao se na prirodu Oca, na samu bit njegovog karaktera, na jedini način na koji se uopće može stvoriti i održavati život koji dolazi i jedino može dolaziti od Oca, a to su najprije kategorije ljubavi, istine i pravednosti.
Iz toga proizlazi slobodna volja svih inteligentnih bića, njihova sloboda odabira, zadovoljenje svih njihovih potreba i vječni život u blagostanju i miru, dok god prepoznaju i pokoravaju se stvarnom poretku i nepromjenjivim zakonima svemira. Baš zbog toga, nužno je bilo koristiti laž, manipulaciju i obmanu da se uspostavi drugačiji poredak i da se inteligentna bića dovede u situaciju da svojom slobodnom voljom odbace istinu i vladavinu Stvoritelja.
Posljedice takvog odabira su uvijek identične, patnja, smrt i propast pratile su ljudski od trenutka odbacivanja Božje istine kao nevažeće i kao nečeg što nema nikakvu snagu i autoritet. Umjesto na izrečenu zapovijed i zabranu, prvi ljudi oslonili su se na svoje emocije i prosudbe, bez dovoljnog poznavanja Božjeg karaktera, bez imalo sposobnosti da sagledaju posljedice svojih odluka i procijene kakve će to učinke imati.
Sva ljudska djelatnost od tih vremena pa do dana današnjeg odvija se u tom smjeru, u smjeru zamijene Božjih kategorija ljudskim, Božjih zapovijedi ljudskim zakonima, Božje istine ljudskom istinom.
Cilj ovog rada je u kratkim crtama objasniti osnovne pretpostavke Božjeg modela organizacije, identificirati ključne kategorije unutar kojih se model odvija, objasniti devijacije i zašto su nastale.

Božje kraljevstvo temelji se na određenim modelima ponašanja, kako međusobno svih pripadnika nebeskog kraljevstva, tako i u odnosu prema Bogu, Stvoritelju i vrhovnom autoritetu. "Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu? A on mu reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci."(Mt 22,36-40). Božja inteligentna stvorenja nikada nisu bila poticana da se oslanjaju na snagu svojeg karaktera, integriteta ili da svojim promišljanjem i istraživanjem dolaze do istina o Božjem karakteru. "Jahve je moja snaga i pjesma, on mi je spasitelj"(Ps 118,14). " Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost."(Job 12,13) Sva istina koju su trebali znati bila im je objavljena i bili su upućeni u namjere i ustroj Božje organizacije.
Sva stvorenja bila su obdarena dovoljnim intelektualnim sposobnostima da mogu služiti Ocu, shvatiti Njegov karakter i namjere te obavljati službu koju im je Bog namijenio. "Jahvinom su riječju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova"(Ps 33,6).

Tri ključne kategorije, ljubav, istina, pravednost su ustvari jedna kategorija koja proizlazi iz Očevog karaktera i sve su nužne za održavanje i razvoj života. Poštivanje te tri kategorije stvara preduvjete da Duh Božji može ući i unijeti život u organizacije svojih stvorenih bića i postati njihov zaštitnik i suradnik. Neophodno je poznavati Božji karakter i imati vjere u njegovu ljubav i dobre namjere prema stvorenim bićima ako želimo ostvariti bilo kakav prosperitet i blagostanje. Također, ignoriranje ovih kategorija, ili njihovo zamjenjivanje ljudskim kategorijama pohlepe, socijalnog darwinizma, manipulacije i idolopoklonstva donosi propast i dezintegraciju svih oblika organizacije.

2.1. Ljubav

Bog je ljubav. Njegova priroda, Njegov zakon je ljubav. Oduvijek je bio i uvijek će biti. Božja ljubav nije ljudska emocija, niti ima ikakve veze s ljudskim konceptom ljubavi koji se danas propagira. Nije promjenjivi i nepostojani koncept raspaljivanja ljudskih strasti, nego samo utjelovljenje Božjeg karaktera iz kojeg proizlaze Božja djela. "A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone. da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima"(Mt 5,44-45).
Božja ljubav prema ljudima očituje se kroz njegovu milost i životvornu snagu kojom nam daje sve što nam je potrebno za život na ovom planetu, ali i kroz plan spasenja kojim nam je osiguran povratak u blisku zajednicu s Bogom i život vječni. "Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni"(Iv 3,16). "Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan"(Iv 6,40). "I ovo je obećanje, koje nam on obeća, život vječni"(1 Iv 2,25). "Držite sami sebe u ljubavi Božjoj i čekajte milost Gospodina našega Isusa Krista za život vječni"(Jd 1,21).
Božja ljubav prema griješniku jača je od smrti. Bog je dao ono najvrjednije što je imao, dao je svog Sina, fizičko utjelovljenje samog sebe, da spasi otpalu ljudsku rasu od propasti. "On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom"(Fil 2,6).
"On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama; postade toliko moćniji od anđela koliko je uzvišenije nego oni baštinio ime. Ta kome od anđela ikad reče: Ti si sin moj, danas te rodih; ili pak: Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin"( Heb 1,3-5).
U 13. poglavlju svoje prve poslanice crkvi u Korintu, apostol Pavle naglašava bezvrijednost svih velikih darova ukoliko nisu praćeni i prožeti ljubavlju. Čak i žrtvovanje bez ljubavi „ništa ne pomaže" . "Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi"(1 Kor 13,4-7).

Dakle vidimo da je ljubav bila temelj za Božju milost i vjernost ljudskom rodu. "Jahve prođe ispred njega te se javi: "Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću"(Izl 34,6). Sva Božja stvorenja i sve stvoreno proizlazi iz ljubavi, održava ih ljubav i mogu živjeti i napredovati samo ako se nalaze u zajednici temeljenoj na ljubavi. U konačnici to će biti glavni razlog propasti svih svjetovnih organizacija utemeljenih na sebičnim interesima, željom za dominacijom i vladanjem nad ljudima. Stvoritelj služi svojim stvorenjima, koristi svoje sposobnosti da bi osigurao drugima ispunjenje svih njihovih potreba te žrtvuje sam sebe da bi sačuvao druge. "I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga"(Mk 10,44). "Ja, Ivan, čuo sam i vidio sve ovo. I kad sam to vidio i čuo, padoh pred noge anđelu koji mi to pokaza da mu se poklonim. A on će mi: "Nipošto! Sluga sam kao i ti i braća tvoja proroci i svi koji čuvaju riječi ove knjige. Bogu se pokloni!"(Otk 22,8-9).
Upravo to je jedina kategorija koja može osigurati vječnost i vječno postojanje, ono što nam je Bog ponudio kao dar koji ne možemo zaraditi nikakvim svojim djelima. Iako toga nismo dostojni, karakter nebeskog Oca nas čini dostojnima. "Jer dobar je Jahve, dovijeka je ljubav njegova, od koljena do koljena vjernost njegova"(Ps 100,5). "Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!"(Ps 106,1). " Silna je prema nama ljubav njegova, i vjernost Jahvina ostaje dovijeka!"(Ps 117,2).

2.2. Istina

Uz ljubav Bog je i istina. Sve riječi i sva djela Božja su istinita i istina. "Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina"(Iv 17,17). "Bog nije čovjek da bi slagao, nije sin Adama da bi se kajao. Zar on kada rekne, a ne učini, zar obeća, pa ne ispuni?"(Br 23,19). Istina je svjetlo koje dolazi od Oca, riječ Božja, Božji karakter koji ne pozna i ne može biti ništa drugo nego istina. "U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze"(Iv 1, 1-5).
Nakon pada u grijeh Bog više nije neposredno komunicirao s ljudima i prenosio im istine, nego su taj posao obavljali proroci i objavljivali ljudima Božju volju i naredbe. "Ne dirajte u moje pomazanike, ne činite zla mojim prorocima"(1 Ljet 16,22). " U Gospoda je Boga našega smilovanje i oproštenje jer smo se odmetnuli od njega i nismo slušali glas Jahve, Boga našega, da slijedimo njegove zakone što nam ih dade po svojim slugama, prorocima"(Dn 9,9-10). "Čitajući to, možete dokučiti kako ja shvaćam Kristovo otajstvo, koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima" (Ef 3,4-5). Sve to do vremena dok se Sin Božji ne utjelovi i osobno nam prenese istinu o Očevom karakteru, njegovom planu za spasenje ljudskog roda i njegovoj ljubavi prema vjernoj ljudskoj djeci.
Svojim prebivanjem među nama, Isus je otkrio Boga i ljudima i anđelima. On je bio Riječ Božja, Božje misli koje su ljudi mogli čuti[9]. Mesija je došao do kraja razjasniti Božje istine, objasniti i utješiti ljude da Otac nije digao ruke od nas, te da je On došao kao davno najavljeni Mesija žrtvovati sebe da bi ljudi koji mu povjeruju jednog dana mogli vidjeti istinu koja im je sada zbog otpada sakrivena. "Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta"(Iv 1,29). Kao posljedica pada u grijeh i djelovanja palih anđela kroz vjekove, ljudi su bili u velikoj tami, skoro bez ikakvog znanja o pravoj prirodi Boga i pravoj naravi njegovog kraljevstva i vladavine.
Bez imalo poznavanja istine odali su se štovanju lažnih bogova(anđela sotone), posvetili se destruktivnim ritualima, klanjali se totemima i nižim bićima. Sve je to bilo posljedica ljudske prirode koja traži sigurnost i zaštitu koju nam je Bog ponudio ako ga prihvatimo kao vladara, ali također i koju podmeću oni koji sebe žele ustoličiti kao vladare nad ljudima i nad ovim svijetom. "Gdje god boravili, gradovi će vaši biti opustošeni, uzvišice poharane, žrtvenici će vam opustjeti i biti uništeni, kumiri će vaši biti oboreni i nestat će ih, stupovi će vaši biti smrvljeni, sva će djela vaša propasti"(Ez 6,6).
Slijeđenje i povođenje za raznim lažnim bogovima često je odvodilo Izrael u otpad od njihovog Boga. Često su se oglušili na Božju zapovijed da ne izvode poganske rituale, ne klanjaju se nižim bićima, ne slijede božanstva okolnih naroda, ne polažu svoju nadu i vjeru u prirodne fenomene ili sile kojima je svejedno Bog gospodar. Sve to je doprinijelo da Izrael bude u velikoj tami u trenutku dolaska Mesije.
"I reče mi: "Sine čovječji, podigni oči prema sjeveru!" I podigoh oči prema sjeveru. I gle, kumir, ljubomora, bijaše i na sjeveru, kraj vrata žrtvenika, na strani prema ulazu. I reče mi: "Sine čovječji, vidiš li što oni ovdje čine? Velike su to gnusobe što ih dom Izraelov ovdje čini, samo da me udalji iz mojega Svetišta. A vidjet ćeš i gorih gnusoba! I povede me do vrata predvorja. Pogledah, i gle: u zidu pukotina. I reče mi: "Sine čovječji, probij taj zid!" Probih zid, a ono - ulaz! I reče mi: "Uđi i pogledaj strahovite gadosti što se ovdje čine! Uđoh i pogledah. I gle, svakojake slike gmazova i gnusnih životinja - sve kumiri doma Izraelova, našarani na zidu, svuda uokolo. A pred tim kumirima sedamdesetorica ljudi od starješina doma Izraelova, i među njima i Šafanov sin Jaazanija. I svakome od njih u ruci kadionica iz koje se podiže oblak kada miomirisnoga. I reče mi: "Sine čovječji, vidiš li što u toj tami rade starješine doma Izraelova, svatko u svojoj oslikanoj komori? I još govore: Jahve nas ne vidi jer je Jahve napustio zemlju! I reče mi još: "A vidjet ćeš i gorih gnusoba što se ovdje čine! I povede me do vrata Doma Jahvina što su okrenuta prema sjeveru. I gle, ondje sjeđahu žene i oplakivahu Tamuza.
I reče mi: "Vidiš li, sine čovječji? A vidjet ćeš i gorih gnusoba od ovih! I povede me u unutrašnje predvorje Doma Jahvina. Ondje, na ulazu u Hekal Jahvin, između trijema i žrtvenika, bijaše oko dvadeset i pet ljudi, okrenutih leđima Hekalu Jahvinu, a licem prema istoku, i ondje se prema istoku klanjahu suncu"(Ez 8,5-16).
Zbog ovakvog otpada Izrael je gadno stradavao kroz svoju povijest, jer su pogazili i odbili prihvatiti istinu koju im je Bog preko proroka navješćivao, a oni ih ismijavali, mučili i ubijali. Tako je i danas vrlo lako vidjeti što se događa u zajednicama i organizacijama koje počivaju na laži, manipulaciji i obmani, koliko patnje i smrti to uzrokuje, koliko straha i neizvjesnosti. Jedinu pravu sigurnost i mir ljudi mogu imati kad upoznaju istinu, svjedoče za nju i vjeruju u nju, vjeruju u Onoga tko nam govori samo istinu i pokoravaju se njegovoj vlasti. Uz ljubav i istina je neophodna za bilo kakvu opstojnost organizacije u Božjem svemiru i što je više istine, to će i sama organizacija biti dugovječnija, uspješnija i po mjeri inteligentnih bića. Naravno da je za vječnost potrebna samo istina bez imalo laži, bez imalo tame i otpada. To je ono što nam je Otac obećao i to je budućnost koja čeka sve koji ju prihvate.

2.3. Pravednost

Bog je pravedan, njegov zakon je pravedan. Kao i u slučaju ljubavi i istine, tako i Božja pravednost nije ljudska pravednost i ne pokorava se ljudskim zakonima. "Slijedite potpuno put koji vam je Jahve, Bog vaš, označio, da tako uzmognete živjeti, imati sreću i dug život u zemlji koju ćete zaposjesti"(Pnz 5,33). Držanje propisa koje nam je Bog odredio donosi sreću i dug život, a kršenje istih uzrokuje smrt i propast. "AF ljubav Jahvina vječna je nad onima što ga se boje i njegova pravda nad sinovima sinova"(Ps 103,17).
Božji sudovi proizlaze iz Njegove pravednosti, Bog je taj koji ispituje srca i zna sve namjere i motive, sve modele ponašanja i otkuda dolaze. Zato nam je dan zakon da iz njega izvodimo što je po volji Bogu, točnije što može donijeti mir i prosperitet, a što donosi destrukciju i degeneraciju. "Savršen je Zakon Jahvin - dušu krijepi; pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino -neuka uči; prava je naredba Jahvina - srce sladi; čista je zapovijed Jahvina - oči prosvjetljuje; neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini - svi jednako pravedni dragocjeniji od zlata, od zlata čistoga, slađi od meda, meda samotoka"(Ps 19,8-11).
Bog vlada pravedno nad svojim kraljevstvom, traži pravednost od svih svojih bića, makar oni bili u otvorenoj pobuni. Zanimljiva je situacija kada se susreće s pobunjenim anđelima i komentira njihove postupke sa zaključkom da će propasti i biti uništeni iako su Božja stvorenja ukoliko ne budu sudili pravedno, jer to ruši Božji nebeski poredak i potkopava temelje zemlje. Naziva ih bogovima, jer su se kao takvi prikazali ljudima u što su ljudi i povjerovali i počeli ih štovati kao bogove " Psalam. Asafov. Bog ustaje u skupštini "bogova", usred "bogova" sud održava. "Dokle ćete sudit" krivo, ić" na ruku bezbožnima? Štitite slaba i sirotu, vratite pravicu jadniku i siromahu! Izbavite potlačenog i ubogog: istrgnite ga iz ruku bezbožnih! Ne shvaćaju nit" razumiju, po mraku hodaju: poljuljani su svi temelji zemlje. Rekoh doduše: "Vi ste bogovi i svi ste sinovi Višnjega! Ali ćete k"o svi ljudi umrijeti, past ćete kao svatko od velikih! Ustani, Bože, i sudi zemlju, jer si s pravom gospodar svih
naroda"(Ps 82,1-8).
Zbog pale prirode čovjeka, nitko nije pravednik pred Bogom osim preko vjere u Mesiju koji je postao pravednost za nas, platio naš grijeh umjesto nas. Njegova pravednost će postati mogućnost spasenja za griješnike, mogućnost vječnog života za sve koji Mu povjeruju. "A da se pred Bogom nitko ne opravdava Zakonom, očito je jer: Pravednik će od vjere živjeti"(Gal 3,11). "Pravda i Pravednost temelj su prijestolja tvoga, Ljubav i Istina koračaju pred
tobom"(Ps 89,15).
Iz ljubavi, istine i pravednosti proizlaze i druge kategorije kao vjernost, milosrđe, strpljivost, blagost, itd. Bitno je uočiti da niti jedna od ovih kategorija, ali izvornih kategorija kako ih Bog definira, nije nimalo cijenjena niti prihvaćena u današnjem svijetu. Božji koncepti i sadržaj kategorija su zamijenjeni ljudskim sadržajem, tako da su nam ostale samo isprazne riječi čije dublje duhovno značenje malo tko razumije. Upravo razumijevanje ovih koncepata i kategorija vodi do razumijevanja Božjeg karaktera i zakona svemira. Baš to je bio povod zašto su toliko iskrivljene i zašto je ljudska emocionalnost i traženje istine u ljudskim emocijama i zaključcima zamijenilo nepromjenjive Božje istine.

3. Početak otpada

Bog želi službu iz ljubavi od svih svojih bića, služenje koje potječe od poštovanja prema Njegovom karakteru. On nema nikakvog zadovoljstva u nečijem prisilnom služenju. Svim inteligentnim bićima je dao slobodnu volju, da mu mogu slobodnom voljom služiti. Na samom početku, nakon stvaranja, sve je bilo u savršenom redu i harmoniji, svatko je znao što mu je činiti i bio je zadovoljan svojim položajem. Najvišu poziciju imao je Otac, a odmah do njega Sin Božji. Oni su bili vladari nebeskog kraljevstva, kao što će to biti i cijelu vječnost. Odmah do njih bio je postavljen moćan anđeo, zvan Lucifer, pronositelj Riječi Božje i nadglednik nad svim ostalim anđelima. Podređeni mu anđeli duboko su ga poštovali, jer mu je sam Bog dodijelio tu poziciju. Iako je Lucifer na početku bio savršeno zadovoljan svojom pozicijom, nešto se s vremenom promijenilo. Nemoguće je objasniti što to točno, jer nikome od svih nebeskih stvorenja nije nedostajalo ništa. Sam misterij otpada biti će nerazjašnjen kroz cijelu vječnost, jer jednostavno nije bilo razloga da se pobuna dogodi. Nemoguće je objasniti porijeklo grijeha tako da navedemo razlog zbog kojeg je nastao. Od trenutka od kada je Lucifer proglasio pobunu protiv Božjeg poretka i vladavine, pa do danas, uspio je zavesti i upropastiti nebrojene ljudske duše s katastrofalnim posljedicama za planetu, ali i za svoj karakter. Svojim primjerom i vladavinom na ovom planetu pokazao je što će se dogoditi ako se ikada netko suprotstavi ili makar posumnja u dobronamjernost Oca i njegovu vladavinu i pokuša uspostaviti svoju.

3.1. Lucifer - svjetlonoša

Lucifer, svjetlonoša, pronositelj svjetla riječi Božje bio je stvoren kao prekrasno biće, velikog uma i vrhunske inteligencije. Njegovo mjesto bilo je odmah do Mesije, nebeskog kralja i Sina Božjeg. "Sine čovječji, zakukaj tužaljku nad tirskim kraljem. Reci mu: "Ovako govori Jahve Gospod: Gle, ti bješe uzor savršenstva, pun mudrosti i čudesno lijep! U Edenu, vrtu Božjem, ti življaše, resio te dragulj svaki, sard, topaz i dijamant, krizolit, oniks i jaspis, safir, smaragd i zlato. Načinjeni bjehu bubnjevi i frule, na dan ti rođenja bjehu pripravljeni. Postavih te kao raskriljena keruba zaštitnika: bio si na svetoj gori Božjoj, hodio si posred ognjena kamenja"(Ez 28,12-14).
LuciferZbog prirode svoje službe bio je upoznat s Božjim istinama i Božjim karakterom, ali s vremenom počeo je osjećati otpor prema Božjoj vladavini. Zaslijepljen svojom ljepotom i položajem, počeo je zavidjeti Mesiji na njegovom položaju i kovati plan kako da sam sjedne za Božje prijestolje. " Savršen bješe na putima svojim od dana svojega rođenja dok ti se u srcu ne zače opačina. Obilno trgujući, napuni se nasiljem i sagriješi. Zato te zbacih s gore Božje, istrgoh te, kerube zaštitniče, isred ognjenoga kamenja. Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega blaga! Na zemlju te bacih i predah te zemaljskim kraljevima da te prezirno gledaju"(Ez 28,15-17).
Vremenom taj otpor prerastao je u otvorenu mržnju prema Bogu i njegovom Sinu. Lucifer je počeo iznositi dijelove svog plana i drugim anđelima pod maskom dobrote i pravednosti. Tvrdio je da su anđeli uzvišena bića, stvoreni savršeni, da je Božji zakon upisan u njihova srca te da se ne trebaju pokoravati Božjoj riječi. Njihova djela su sama po sebi savršena i nepogrešiva zbog svojeg božanskog porijekla te da ih Božji zakon sputava i ograničava. Ostalim anđelima nije do kraja bilo jasno zašto Lucifer to tvrdi niti su im bile jasne posljedice takvog razmišljanja, ali su ga slušali i uvažavali zbog pozicije koju mu je Bog dodijelio. Vjerni anđeli upozoravali su ga da griješi i da je najbolje da se ostavih takvog razmišljanja, jer je dobio bezbrojne dokaze o pravoj prirodi Božjeg karaktera. Lucifer je ustrajao u svojim tumačenjima, bez obzira na sve pozive da se pokaje.

3.2. Nebo je podijeljeno

Brojni anđeli povjerovali su Luciferu i njegovim tumačenjima. Na nebu se počeo osjećati razdor. Na kraju je Bog sazvao sabor na nebu na kojem je Luciferu i njegovim sljedbenicima dana posljednja šansa da se pokaju i vrate u Božji poredak. Objavio je da ukoliko će anđeli stajati čvrsto uz njega, mogu dobiti sve što traže. Odbio se više ikada pokoriti Mesiji, prozvao njegove vjerne anđele robovima, ostao čvrst u svojim zahtjevima da ga se postavi na mjesto kralja neba i obećao vladavinu slobode svima ako ga podrže. Trećina anđela povjerovala je Luciferu i njegovim riječima, bez da su znali išta o njegovima stvarnim namjerama, njegovoj pohlepi i mržnji prema Bogu. Oni su bili njegov instrument kako da uzdigne sebe pod okriljem bolje vladavine i slobode. "I pokaza se drugo znamenje na nebu: gle, Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih - i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu koja imaše roditi da joj, čim rodi, proždre Dijete. I ona porodi sina, muškića, koji će vladati svim narodima palicom gvozdenom.
I Dijete njeno bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu. A Žena pobježe u pustinju gdje joj Bog pripravi sklonište da se ondje hrani tisuću dvjesta i šezdeset dana. I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi, ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija - imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi"(Otk 12,3-9).
Bog nije preostalo ništa drugo nego da ih zbaci s neba. Nakon svih neuspješnih pokušaja razuvjeravanja i dokazivanja da su u krivu, nakon otpada u grijeh, nisu više mogli biti u Božjoj blizini. Sotona je prozivao Boga da ukoliko istjera njega, mora istjerati i sve anđele koji ga podržavaju te da će tako nastati praznina na nebu, ali nije bilo druge opcije.
Tako je Lucifer sam sebe osudio na smrt i od nekada najuzvišenijeg anđela, postao najniži u Božjem kraljevstvu. " Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda? U svom si srcu govorio: "Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnom sjeveru. Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu." A sruši se u Podzemlje, u dubine provalije"(Iz 14,12-15).
Oslanjanjem na svoje emocije i svoje prosudbe, motiviran željom za samouzdizanjem, Lucifer je izgubio sve što je imao. Tek nakon izbacivanja s neba pokazao je svoj pravi karakter i koliko je već onda bio izopačen u svojoj mržnji i zavisti. To će postati tehnologija stvaranja svojih sljedbenika kroz vjekove koji su dolazili, uvijek će im pokušati predstaviti svoja uvjerenja kao nešto pozitivno, nešto što će ih uzdići, što će im donijeti više slobode i pravedniji poredak. Uvijek će probati podvaliti svoj sadržaj u Božjim kategorijama i prikazati sebe kao istinitog i pravednog, a Boga kao tirana i mrzitelja. Zato je Bog i dopustio pobunu da se pred cijelim svemirom očituje pravi Luciferov karakter i da se jasno pokaže kakvim djelima će to rezultirati.

3.3. Porijeklo paradigme konkurencije

U početku, nakon stvaranja, sva inteligentna bića bila su u savršenom redu i harmoniji. Koncept neprijateljstva ili razdora bio je nepoznat, svega je bilo u obilju i svi su bili dionici Božje slave. Tek nakon pobune, otvorile su se kategorije do onda nepoznate. Nastala je laž, nastao je otpad, pojavila se zavist, mržnja, oholost, a nedugo nakon stvaranja čovjeka i smrt. Svi su bili kao jedno, razmišljali su isto, osjećali isto. Sve je bilo usmjereno Ocu, Otac je bio središte svega. Luciferova pobuna i želja za položajem kojeg nije mogao obavljati na kraju je podijelila nebo. Lucifer je želio imati Kristovu vlast, ali ne i njegov karakter. Posljedica njegove sebičnosti i mržnje biti će njegov izopačen karakter i želja za opstruiranjem svakog Božjeg koncepta i kompromitiranje svake istine.
Tako je nastalo neprijateljstvo između Oca istine i oca laži koje će obilježiti ljudsku povijest i zauvijek promijeniti kraljevstvo nebesko. Božji model je harmonija i sinergija koja proizlazi iz Očevog karaktera, da svako stvorenje služi Njemu i drugima prema danim mu sposobnostima i položaju. To je jedini način kako se može očuvati određeni poredak i povećati sreća svih u njemu. To je model za opstojnost organizacije u Božjem svemiru.
Sve to je znao i Lucifer i baš zato je od početka okretao Božje anđele jedne protiv drugih, da sruši Božju vladavinu. Isto to je radio i s ljudima, hranio ih lažima, stvarao cijele sustave stvorene na laži, za koje je samo bilo pitanje vremena kada će se srušiti kao kula od karata. Dominacija je oduvijek bila njegov model, model koji je preslikao na svoje kraljevstvo smrti na ovom svijetu. Zato jer on želi dominirati nad Bogom, tako i njegovi sljedbenici žele dominirati nad drugim ljudima, strahom, prijetnjama, nasiljem održavaju svoju vladavinu. Božje svjetlo teško se probija kroz tamu laži i obmane, Božje istine su s velikom mržnjom zatirane i gažene na ovom svijetu.

3.4. Stvaranje čovjeka kao odgovor na pobunu

Nakon što je Lucifer uspio podijeliti nebo, zavesti trećinu anđela, podići pobunu protiv Boga i kao posljedicu toga biti izbačen iz neba, Bog je morao brzo odgovoriti na ovu okolnost.
Anđeli su stvoreni kao bića ogromne inteligencije, velike postojanosti i snage, a ipak to im nije bilo dovoljno da se pokažu kao nepokolebljive sluge Božje. Bez obzira na svu mudrost i snagu koji su dobili, svejedno su se pobunili protiv Božje vladavine i tako dokazali svoju nedostojnost najužeg vodstva kraljevstva nebeskog. "Nije doista anđelima podložio budući svijet o kojem govorimo"(Heb 2,5). Pobuna Lucifera je uzrokovala šok i čuđenje, ne samo pripadnika neba, nego i svih drugih svjetova koje je Otac preko Sina stvorio. Lucifer je podigao pitanje Božjeg integriteta, namjera, modela vladavine uz otvorenu proklamaciju da će njegova vladavina biti bolja i pravednija.
Zbog svoje prirode Lucifer nije mogao uspostaviti svoju vladavinu nad svojim stvoriteljima, nad Ocem i Sinom i baš je zbog toga bilo bitno stvoriti novu rasu koja će također imati slobodnu volju, razum, sposobnost shvaćanja i prihvaćanja Božjih istina, ali će također biti slabija od otpalih anđela i oni će ju moći podčiniti sebi. "dok anđeli, iako jakošću i snagom od njih veći, ne izriču protiv njih pred Gospodinom pogrdna suda."(2 Pt 2,11).
Ta nova rasa biti će stvorena na sliku Božju, po obličju Sina Božjeg i biti će im dana vlast da vladaju nad svim stvorenjima na zemlji, kao što Otac vlada nad svime na nebu." I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji! Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih"(Post 1,26-27).
Čovjek je dobio sve blagoslove koji su mu bili potrebi i sve što mu je trebalo da živi u svetosti u zajednici s Bogom. Bog i Božji anđeli prenijeli su Adamu istine o Božjem karakteru i prirodi Njegovih stvorenja, ali su ga također upozorili na pobunu koja je izbila na nebu prije stvaranja zemlje. Adam je kao sva bića sa slobodnom voljom također morao dokazati da želi iz ljubavi služiti Ocu. Morao je biti testiran. Stablo poznavanja dobra i zla bilo je stvoreno kao test njihove poslušnosti i ljubavi prema Bogu. Jedino tamo je bio dozvoljen pristup Luciferu da testira Adama i Evu. "Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: "Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!"(Post 3,3).
Unatoč svoj istini i upozorenjima koje su dobili od Boga i Njegovih anđela, prekršili su zabranu, povjerovali laži i tako zaslužili smrt i izgon. "Nato će zmija ženi: "Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo. Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače. Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - čovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu. Jahve, Bog, zovne čovjeka: "Gdje si?" - reče mu. On odgovori: "Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih. Nato mu reče: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti? Čovjek odgovori: "Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo. Jahve, Bog, reče ženi: "Što si to učinila?" "Zmija me prevarila pa sam jela", odgovori žena. Nato Jahve, Bog, reče zmiji: "Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog! Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu. A ženi reče: "Trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u mukama djecu ćeš rađati.
Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom. A čovjeku reče: "Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog! Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem. U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: ta iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah ćeš se i vratiti. Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima. I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna pa ih odjenu. Zatim reče Bog: "Evo, čovjek postade kao jedan od nas -znajući dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke! Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz koje je i uzet"(Post 3,4-23).
Kazna za prekršaj bila je strašna, ne samo da su njih dvoje kažnjeni životom muke i prokletstva, nego su svaki dan svjedočili smrti oko sebe, jer je i sama zemlja bila kažnjena zbog njih. Gledali su kako lišće vene, kako životinje ugibaju i kako sam ljudski rod na kraju umire. To je bila posljedica prekršaja Božje zapovijedi i rezultat odbacivanja istine koji nisu mogli ni zamisliti. Tako je ljudski rod odbacio istinu i postao robom grijeha i njegovih posljedica. "Al" oni su kod Adama prekršili Savez i ondje mene iznevjerili"(Hoš 6,7).

3.5. Sotona - otac laži

Od pada Adama do današnjih dana Sotona, obmanjivač, nanizao je mnoge uspjehe u obmanjivanju ljudske rase. Uspio je zavladati cijelom zemljom i steći nebrojene svoje sljedbenike u odbacivanju Boga i Njegove vladavine. "Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rote protiv Jahve i Pomazanika njegova"(Ps 2,2). Božji vjerni ljudi oduvijek su predstavljali jedini otpor njegovoj vladavini i tiraniji na ovom svijetu zbog čega su bili progonjeni i ubijani. "Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu. Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani-svijet ih ne bijaše dostojan-vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim"(Heb 11,36-38).
Naočigled cijelog svemira pokazao je svoj karakter tirana, ubojice, lažova i posljedice pobune protiv Boga. Na ovakav način kao što vlada zemljom on bi vladao i nebom da kojim slučajem može podčiniti Boga sebi. " I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha u kojima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnima"(Ef 2,1-2). Samim tim sebe je osudio na smrt. "A kad on dođe, pokazat će svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što osuda: grijeh je što ne vjeruju u mene; pravednost - što odlazim k Ocu i više me ne vidite; a osuda - što je knez ovoga svijeta osuđen"(Iv 16,8-11).
Jedini način kako mu se možemo suprotstaviti je vjerom u Mesiju kojeg je u svojoj mržnji i strahu da mu ne preotme kraljevstvo na ovom svijetu, nakon što ga nije uspio pridobiti na svoju stranu ubio preko svojih ljudskih robova smrću na križu. U svojoj nemogućnosti da razumije i sagleda Božji plan spasenja, upravo tim činom zabio je posljednji čavao u svoj lijes. Dok je Bog čovjeku pružio ruku pomirenja, Sotona je zauvijek odbačen i osuđen na smrt u ognjenom jezeru. Sin Božji predložio je da dođe na zemlju i plati za posljedice grijeha i tako ne samo otkupi čovjeka, nego i povrati izgubljenu vlast nad svijetom.
Nekada najuzvišenije Božje stvorenje postalo je najizopačeniji monstrum u Božjem svemiru i dokaz što proizvodi fabriciranje istine. Otuda potječe tolika mržnja prema ljudskom rodu, jer bez obzira koliko bili mentalno i fizički slabiji od njega, čak i onaj najmanji od ljudi je iznad njega u Božjem kraljevstvu i može zadobiti život vječni, dok je za njega i njegovu vojsku demona u Božjim očima svaka nada za povratak na nebo izgubljena. "I vidjeh anđela: siđe s neba s ključima Bezdana i s velikim okovima u ruci. Zgrabi Zmaja, Staru zmiju, to jest Đavla, Sotonu, i okova ga za tisuću godina"(Otk 20,1-3). "A kad se navrši tisuću godina, Sotona će iz svoga zatvora biti pušten: izići će zavesti narode sa četiri kraja zemlje, Goga i Magoga, i skupiti ih u boj. Bit će ih kao pijeska morskoga. Skupiše se na prostrano polje zemlje i opkoliše tabor svetih i ljubljeni grad. Ali oganj siđe s neba te ih proguta. A njihov zavodnik, Đavao, bačen bi u jezero ognjeno i sumporno, gdje se nalaze i Zvijer i Lažni prorok: ondje će se mučiti danju i noću u vijeke vjekova"(Otk 20,7-10).

4. Opstojnost Božje organizacije

To je bila dobrovoljna žrtva. Isus je mogao ostati s Ocem. Mogao je zadržati slavu na nebu, poštovanje i nadređenost nad anđelima, ali odlučio je vratiti žezlo u Očeve ruke, sići s prijestolja svemira da može donijeti svjetlo onima u tami i život osuđenima na propast[8].
"Ali za Sina: Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva. Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Bog, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova"(Heb 1,8-9). "Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega"(Heb 12,2).
Riječ Božja, Sin Božji svojom je žrtvom spasio od smrti sve koji to žele, On kao otac ljudske rase došao se žrtvovati i platiti kaznu za grijeh svoje ljudske djece. Time je naočigled cijelog svemira pokazao svoj karakter i prirodu svoje vladavine. Prinio je jednu savršenu žrtvu, samog sebe za očišćenje od svih grijeha. "A ovaj, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu"(Heb 10,12).

4.1. Božji moralni zakon

Božje zapovijedi sukus su moralnog zakona koji je dan ljudima za njihovu sreću i blagostanje kao i očuvanje od propasti koje donosi duboki otpad u grijeh. "Kad bi samo njihova srca bila takva da me se uvijek boje i drže sve moje zapovijedi, da tako vazda budu sretni, oni i njihovo potomstvo!"(Pnz 5,29). "Pazite, dakle, da radite kako vam je Jahve, Bog vaš, naložio! Ne skrećite ni desno ni lijevo. Slijedite potpuno put koji vam je Jahve, Bog vaš, označio, da tako uzmognete živjeti, imati sreću i dug život u zemlji koju ćete zaposjesti"(Pnz 5,32-33).
10 Božjih zapovijedi kako je sam Bog dao Mojsiju na Horebu:" "Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene! Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. Dan subotnji obdržavaj i svetkuj, kako ti je naredio Jahve, Bog tvoj. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvome. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo živinče tvoje, niti došljak koji je unutar tvojih vrata; tako da mogne otpočinuti i sluga tvoj, i sluškinja tvoja kao i ti. Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj, rukom jakom i ispruženom mišicom. Zato ti je zapovjedio Jahve, Bog tvoj, da držiš dan subotnji. Poštuj oca svoga i majku svoju, kako ti je Jahve, Bog tvoj, zapovjedio, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje. Ne ubij! Ne učini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga! Ne poželi kuće bližnjega svoga, ni njive njegove, ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga. Te je riječi na brdu, isred ognja, oblaka i guste tmine, jakim glasom upravio Jahve svemu vašem zboru. Ništa nije dodavao nego ih je ispisao na dvije kamene ploče te ih predao meni"(Pnz
5,6-22).
Božji zakon je kraljevski zakon i zakon slobode. "Ako doista izvršujete kraljevski zakon po Pismu: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga, dobro činite; ako li ste pristrani, grijeh činite i Zakon vas osuđuje kao prijestupnike. Ta tko sav Zakon uščuva, a u jednome samo posrne, postao je krivac svega. Jer tko reče: Ne čini preljuba, reče i: Ne ubij. Ako dakle i ne činiš preljuba, a ubiješ, postao si prijestupnik Zakona. Tako govorite i tako činite kao oni koji imaju biti suđeni po zakonu slobode"(Jak 2,8-12).
Božji zakon je napisan Božjim prstom na kamenim pločama. "Kad Jahve svrši svoj razgovor s Mojsijem na Sinajskom brdu, dade mu dvije ploče Svjedočanstva, ploče kamene, ispisane prstom Božjim"(Izl 31,18). "Ploče su bile djelo Božje; pismo je bilo pismo Božje u pločama
urezano"(Izl 32,16).
Božji zakon definira grijeh i prekršaj. "Tko god čini grijeh, čini i bezakonje; ta grijeh je bezakonje"(1 Iv 3,4). "Zato se po djelima Zakona nitko neće opravdati pred njim. Uistinu, po Zakonu - samo spoznaja grijeha!"(Rim 3,20). "Ta Zakon rađa gnjev; gdje pak nema Zakona, nema ni prekršaja"(Rim 4,15). "Doista, do Zakona bilo je grijeha u svijetu, ali se grijeh ne ubraja kad nema zakona"(Rim 5,13). "Što ćemo dakle reći? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Nego: grijeha ne spoznah doli po Zakonu jer za požudu ne bih znao da Zakon nije govorio: Ne poželi!"(Rim 7,7).
Božji zakon je vječan. " Djela ruku njegovih vjernost su i pravednost, stalne su sve naredbe njegove, utvrđene za sva vremena, dovijeka, sazdane na istini i na pravdi"(Ps 111,7-8). "Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude"(Mt 5,18).
Božji zakon je duhovan. "Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh"(Rim 7,14).
Božji zakon je svet, pravedan, dobar i savršen. "Savršen je Zakon Jahvin - dušu krijepi; pouzdano je Svjedočanstvo Jahvino - neuka uči"(Ps 19,8). "Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra"(Rim 7,12).
Božji zakon je skup pravila ponašanja prema Stvoritelju i prema drugim ljudima. Napisan je Božjim prstom na dvije ploče. Na prvoj ploči su četiri zapovijedi koje definiraju odnos s Bogom, a na drugoj ploči je šest zapovijedi koje definiraju međuljudske odnose. Postojao je i ceremonijalni zakon koji se imao držati dok ne dođe savršena žrtva i bio je samo sjena buduće Mesijine žrtve za otkupljenje svijeta." Takav nam Veliki svećenik i bijaše potreban - svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa - koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on učini jednom prinijevši samoga sebe."(Heb 7,26-27).
Božji moralni zakon je vječan i za njegovo vječno držanje svi koje Bog sebi odabere po uskrsnuću dobiti će nova proslavljena, anđeoska tijela koja neće biti podložna grijehu. Nakon što Bog uguši pobunu i iskorijeni grijeh, neće više postojati opasnost od otpada, a Njegov zakon koji je gotovo nemoguće držati na ovom svijetu postat će nešto savršeno normalno i prirodno. Jedino Mesija se savršeno držao Božjeg zakona od svih ikada rođenih ljudi na ovom svijetu, svi ostali su sagriješili i treba nam njegova milost i zagovor.
Jedino On nije zaslužio smrt zbog prekršaja zakona, a nama jedino što preostaje je pouzdanje u Božju milost, u Njegova obećanja, vjera u Mesiju i pokajanje pred Bogom.

4.2. Hijerarhija, harmonija i sinergija

Od samog stvaranja nije bilo nikakvih nedoumica oko poretka i ustroja na nebu. U središtu sve ga Otac, a Sina je postavio da upravlja nad svim stvorenjima koja je preko Sina stvorio. Taj poredak na nebu je zadržan do danas. Bog nam je svojom objavom dao informacije o nebeskom ustroju, ali također i o Njegovom planu spasenja vjernih na ovom svijetu. " I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa - Krist"(Mt 23,10).
U Bibliji dane su usporedbe Krista s glavom tijela, a vjernika s udovima. To nam otkriva da i na ovom planetu postoji koordinirano djelovanje Božje crkve kojom upravlja sam Mesija. "Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist. Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni. Ta ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi."'(1 Kor 12,12-14). "A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi"(1 Kor 12,27). " On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak"(Kol 1,18).
Također i s trsom. " "Ja sam istinski trs, a Otac moj - vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa"(Iv 15,1-5)
Zbog otpada u grijeh Božja hijerarhija na ovom planetu izgleda malo drugačije. Posljedica grijeha je da ne možemo više direktno komunicirati licem u lice s Bogom, nego preko Duha i preko svjedočenja ljudskih suradnika. "A kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca -Duh Istine koji od Oca izlazi - on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom"(Iv 15,26-27). Taj Duh osvjedočen je u Božjem zakonu, kao i u cijeloj objavi.
Ljudi se rađaju bez ikakve spoznaje Boga. Očevim odabirom oni postaju dio Božje zajednice na ovom svijetu, svaki pojedinac kojeg Bog odabere. Zajednica je iznad pojedinca i pojedinac je na neki način oblikovan zajednicom u kojoj se nalazi bez obzira da li to želio ili ne. Kroz upoznavanje s istinom, upoznaje se zakon, prekršaj i grijeh. Zakon definira zajednicu, pravila ponašanja, vrijednosti i relacije između ljudi. Kroz spoznaju, vjeru u i osobni odnos s Mesijom pojedinac upoznaje milost i pravo naličje Božjeg karaktera kojem je milosrđe iznad kazne ako povjerujemo Njegovim obećanjima. Vjera je iznad zakona, kroz vjeru u Mesiju može se dobiti oprost grijeha kao posljedicu prekršaja Božjeg zakona i život vječni u Božjoj zajednici. Konačno, kroz to se reflektira Bog koji stoji iznad svega, koji je početak i mjerilo svega.

Bog ( je iznad svega)
|
Vjera (je iznad zakona i spašava)
|
Zakon (definira zajednicu)
|
Zajednica (definira pojedinca)
|
Pojedinac (čini osnovu)

5. Pripadnost Božjoj organizaciji

Pripadnost Božjoj zajednici predmet je najvećih kontroverzi i rasprava među ljudskim crkvama. Interesi ljudskih crkava uspjeli su unijeti pomutnju u to koji su kriteriji pripadnosti Božjoj crkvi i kako se uopće možemo spasiti vječne smrti i propasti. Ono što je ključno za shvatiti je da to uopće ne ovisi o ljudskoj volji kao takvoj, niti bilo koji čovjek može sam za sebe odlučiti da li će ili neće ići u raj u zajednicu s Bogom. Bilo što što nas odvaja od Mesije i od Oca koji ga je za tu mesijansku ulogu odabrao, nas odvaja i od mogućnosti spasenja od vječne smrti. Naša vjera, naša djela i svjedočenje za istinu su bitni, ali nikakvim svojim naporom ili zaslugama ne možemo postati dostojni života u Božjoj blizini. Vrata su otvorena svima, ali na kraju Bog je taj koji odlučuje tko je dostojan ući u život vječni. " Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni"(Iv 6,44-47).

5.1. Osnovni kriteriji

5.1.1. Vjera

Prvi i osnovni kriterij je vjera u Mesiju. Vjera da je Sin Božji, da ga je poslao Bog Otac, da je preslika Njegovog karaktera, da nam je došao objaviti istinu, došao platiti cijenu prekršaja Božje zapovijedi i podnijeti težinu kazne za sve koji mu povjeruju i prihvate ga. Vjera nije od razuma, vjera se ne može formirati iz informacija koja dobivamo ljudskim osjetilima, niti samim proučavanjem prirode. Jedino preko informacija koja nam je Bog dao možemo zaključiti da je bila potrebna savršena žrtva Stvoritelja ljudske rase da skine prekršaj i izbriše prokletstvo. Vjerom su se opravdavale sve generacije od Adama na dalje.

"A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. Zbog nje stari primiše svjedočanstvo. Vjerom spoznajemo da su svjetovi uređeni riječju Božjom tako te ovo vidljivo ne posta od nečega pojavnoga. Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan - Bog nad njegovim darovima posvjedoči - po njoj i mrtav još govori. Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te iščeznu jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedočanstvo da omilje Bogu. A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže. Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bijaše vidljivo, predano sagradi korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade baštinikom vjerničke pravednosti. Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. Vjerom se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, jer iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog. Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj. U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji. Doista, koji tako govore, jasno očituju da domovinu traže.
Dakako, da su mislili na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad. Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! - uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi"(Heb 11,1-19).

" Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar!"(Ef 2,8).

" Tako Abraham povjerova Bogu i uračuna mu se u pravednost. Shvatite dakle: oni od vjere, to su sinovi Abrahamovi"(Gal 3,6-7).

5.1.2. Svjedočenje za istinu

Drugi kriterij je svjedočenje za istinu. Djela koja proizlaze iz vjere, da činimo i svjedočimo ono što nas je Bog naučio. Djelima dokazujemo svoju vjeru, jer proizlaze iz koncepcije svijeta koju imamo i istina o svijetu koje smo prihvatili. Zanimljiva je situacija kada je Mesija već visio pribijen na križ zajedno s dva razbojnika do sebe. Jedan od razbojnika mu se rugao, ali drugi je u ono malo života što mu je preostalo svjedočio i vjerovao da je pravednik bez prekršaja. Kroz tu situaciju pokazuju se dva osnovna kriterija ulaska u raj, bez obzira na sav grijeh i zla djela koja je netko napravio do tog trenutka što je zasigurno bio slučaj s oba razbojnika, jer su se sa smrti na križu kažnjavali najteži zločini. Iako je morao činiti monstruozna djela da bi bio osuđen na takvu smrt, Mesija nije odbacio razbojnika, nego mu je njegovu vjeru i svjedočenje za istinu uračunao u pravednost pred Ocem.

"Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: "Nisi li ti Krist? Spasi sebe i nas! A drugi ovoga prekoravaše: "Zar se ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako ne učini. Onda reče: "Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje. A on će mu: "Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!"(Lk 23,39-43).

"Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe. Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu: promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše"(Jak 1,22-24).

"Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti? Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne: "Hajdete u miru, grijte se i sitite", a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi. Inače, mogao bi tko reći: "Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djela, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru. Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i dršću. Hoćeš li spoznati, šuplja glavo, da je vjera bez djela jalova?"(Jak 2,14-20).

5.2. Punina istine

Da bi mogli svjedočiti za istinu i imati djela koja proizlaze iz toga, moramo poznavati istinu. Sam Mesija je došao s tom svrhom, da nam donese svjetlo riječi Božje, rastumači plan spasenja do kraja, rastumači Božju volju do kraja i prenese to svjedočanstvo svojim učenicima u generacijama koje dolaze. Danas On nije više s nama na zemlji, ali zato je poslao učitelja, Duha koji izlazi od Oca koji i dan danas pronosi istinu po svijetu i otvara umove za primanje riječi Božje. Sve nam je otkriveno, sve nam je Otac otkrio, svatko tko želi može dobiti puninu istine, istine koja dolazi od Boga, istine koja donosi život vječni.

"A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da znamo čime nas je obdario Bog. To i navješćujemo, ne naučenim riječima čovječje mudrosti, nego naukom Duha izlažući duhovno duhovnima"(1 Kor 2,12-13).

"Tko vjeruje u Sina Božjega, ima to svjedočanstvo Božje u sebi. Tko ne vjeruje Bogu, učinio ga je lašcem jer nije vjerovao u svjedočanstvo kojim je svjedočio Bog za Sina svoga. I ovo je svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni; i taj je život u Sinu njegovu"(1 Iv 5,10-11).

"Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini. Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao"(Iv 17,18-21).

"Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: "Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi"(Iv 8,31-32).

"Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova: djela koja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene - da me poslao Otac. Pa i Otac koji me posla sam je svjedočio za mene. Niti ste glasa njegova ikada čuli niti ste lica njegova ikada vidjeli, a ni riječ njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla"(Iv 5,36-38).

6. Budućnost Božje organizacije

6.1. Pobuna dolazi kraju

Pobuna na ovom planetu neće trajati vječno, kako je Sotona to zamislio. Od Adama na dalje svi ljudi su bili testirani da li će jednog dana moći živjeti u zajednici s Bogom. Kad se navrši broj onih koji su po volji Ocu, pobuna će biti ugušena po povratku Mesije s anđeoskom vojskom. Nitko osim Oca točno ne zna u kojem će to trenutku biti. Tada će žito i kukolj biti odvojeni, žito ide u žitnice, na život vječni, a kukolj u peć ognjenu, ognjeno jezero, na vječno brisanje iz svemira. Rezultat pobune na ovom planetu pokazao je pravo naličje Sotoninih obećanja o pravednoj vladavini i slobodi za njegove podanike, kao i optužbe za tiransku vladavinu Boga. Svijet će skončati u velikim mukama, velikom razaranju, velikom strahu i patnji svi otpadnika, ali i vjernih Božjih ljudi koji će biti progonjeni. Svi koje je Bog odabrao ipak će izdržati sve strahote i dočekati novi dolazak Mesije. Ovaj svijet je smrću na križu pobijeđen, žezlo vladavine je preoteto Sotoni i vraćeno Bogu. Svima koji to žele dana je mogućnost povratku Ocu i život u zajednici s Njim. Božji plan time će biti izvršen, broj članova buduće Božje kraljevske obitelji koja će vladati svemirom biti će napunjen, a Sotona raskrinkan, poražen i konačno uništen.

"Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku; potom - svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu. Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt jer sve podloži nogama njegovim. A kad veli: Sve je podloženo, jasno
- sve osim Onoga koji mu je sve podložio. I kad mu sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio da Bog bude sve u svemu"(1 Kor 15,22-28).

Ciljevi koji se postižu realizacijom plana spasenja:
- spasenje otpalog čovjeka
- obnova Božjeg obličja u čovjeku koja donosi kvalifikaciju za vječni život
- krunidba Sina Božjeg kao vječnog cara svemira i planeta Zemlje
- opravdanje Božjeg karaktera ljubavi, milosti, pravde i Njegovog zakona
- uklanjanje svih spornih pitanja i nedoumica iz umova svih stvorenih bića, uključujući i anđele
- uviđanje apsolutne pravednosti i ljubavi Božje u osudi zlih ljudi, Sotone i demona.
- obnova anarhijom i pobunom degradiranog svemira i planete Zemlje.
- vječni mir, sklad i ljubav u svemiru.

6.2. Vječno kraljevstvo nebesko

Ljudskom umu je nepojmljivo što čeka i kako će izgledati obnovljeno kraljevstvo nebesko na ovom svijetu. "Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube"(1 Kor 2,9). Mesija nam je to pokušao približiti raznim metaforama i usporedbama:
" I drugu im prispodobu iznese: "Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama. I drugu im kaza prispodobu: "Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne"(Mt 13,31-33).

"Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu. "Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga"(Mt 13,44-46).

Planet Zemlja biti će glavni grad svemira i Božje prebivalište. Bog i njegova kraljevska porodica vladat će cijelu vječnost nad svim svemirom i svim Božjim stvorenjima u njemu. Neće više biti tuge, boli, patnje, smrti, sva Božja djeca živjet će u neopisivoj sreći i blagostanju zajedno sa Stvoriteljem.

" I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer - prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. I začujem jak glas s prijestolja: "Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer - prijašnje uminu. Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: "Evo, sve činim novo!" I doda: "Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite. I još mi reče: "Svršeno je! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak! Ja ću žednomu dati s izvora vode života zabadava. To će biti baština pobjednikova. I ja ću njemu biti Bog, a on
meni sin"(Otk 21,1-7).

Velika borba je završena. Grijeha i grješnika više nema. Cijeli svemir je čist. Potpuni sklad i radost vladaju u cijelom neizmjernom djelu stvaranja. Od Onoga koji je sve stvorio teku život, svjetlost i radost, ispunjavajući sve svjetove u beskrajnom prostranstvu. Od najmanjeg atoma pa do najvećeg svijeta, sve, živo i neživo, u svojoj nepomućenoj ljepoti i savršenoj radosti, objavljuje da je Bog ljubav.

Zaključak

Cilj ovog rada bio je u kratkim crtama prikazati osnovne postavke Božjeg modela zajednice svih stvorenih bića sa Stvoriteljem. To znanje je danas ignorirano, zaboravljeno, odbačeno i zamijenjeno ljudskim modelima organizacija, zajednica, država. Rezultat toga je da se više bavimo problemima koji nastaju zbog takvog načina rada, nego samim aktivnostima kako osigurati mir, prosperitet i blagostanje nekog društva.
Bez poznavanja onih najviših vrijednosti i kategorija kroz koje je sve ostalo definirano i uređeno nećemo biti u stanju osigurati zadovoljenje niti osnovnih ljudskih potreba, biti ćemo konstantno u međusobnom sukobu, u nesigurnosti i neizvjesnosti što nam donosi budućnost i što će biti sutra. Dominantni ljudski modeli otkrivanja istine ignoriraju duhovnu dimenziju koja je nama nevidljiva, a zbog svojih ograničenja ljudi nisu u stanju povezati sve varijable u svemiru, niti razjasniti njihovu međusobnu povezanost.
Ignoriranje Božje objave kojom nam je Stvoritelj objasnio svoje namjere, svoj karakter i svoj odnos prema nama dovodi u potpunu tamu i potpuno nepoznavanje što i kako treba raditi želimo li si osigurati prosperitet. Bog nam je obećao i pripremio mnogo više od ovog svijeta, koji je samo test da se vidi da li ćemo odabrati zajednicu s Njim ili zajednicu s pravilima i "istinama" ovog svijeta. Svima koji Ga budu slijedili i povjerovali Mu, čeka vječno kraljevstvo i kraljevski status sina Božjeg.
Nikakva ljudska mudrost, pametovanje ili znanje ne mogu unijeti Duh životni niti osigurati opstojnost, a kamoli vječnost nekoj zajednici bez Božje milosti i suradnje. Bog je izvor života i samo Njegov Duh može oživljavati i održavati život. Svaki čovjek će biti testiran, svaka generacija će biti testirana. Zbog toga svaki čovjek i svaka generacija ima priliku stvarati organizacije, te tako oblikovati svoj karakter, aktualizirati istine koju su prihvatili u materiju i tako vidjet rezultat toga, rezultat tih istina. To je smisao i svrha ovog svijeta i zato je poznavanje Božje istine, istine koju nam je Stvoritelj objavio ključno kako za opstanak, tako i za ulazak u vječni život.

Literatura:

1. priredio Adalbert Rebić (2007). Jeruzalemska Biblija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb
2. http://biblija.biblija-govori.hr/
3. http://thelivingwords.ancient-hebrew.org/
4. http://markwoodman.blogspot.com/
5. http://e gwwritin gs.org/
6. http://pavlescg.bc-cetinje.com/
7. Ellen Ghould White - The Great Controversy(1911.), Ellen G. White Estate, Inc. 2010. https://egwwritings.org/media/pdf/en GC.pdf 5.8.2012.
8. Ellen Ghould White - The Acts of the Apostles(1911.), Ellen G. White Estate, Inc. 2010. http://egwwritings.org/media/pdf/en AA.pdf 6.8.2012.
9. Ellen Ghould White - The Desire of Ages(1898.), Ellen G. White Estate, Inc. 2010. http://egwwritings.org/media/pdf/en DA.pdf 9.8.2012.
10. Ellen Ghould White - Patriarchs and Prophets(1890.), Ellen G. White Estate, Inc. 2010. http://egwwritings.org/media/pdf/en PP.pdf 10.8.2012.
11. Ellen Ghould White - Patriarchs and Kings(1917.), Ellen G. White Estate, Inc. 2010. https://egwwritings.org/media/pdf/en PK.pdf 11.8.2012.
12. Kompliacija spisa Ellen Ghould White - The Beginning of the End(2007.), Ellen G. White Estate, Inc 2012. http://egwwritings.org/media/pdf/en BOE.pdf 11.8.2012
13. Kompilacija spisa Ellen Ghould White - Story ot Redemprion(1947.), Ellen G. White Estate, Inc 2010. http://egwwritings.org/media/pdf/en SR.pdf 8.8.2012.
14. Pavle Simović - Božji plan spasenja http://pavlescg.bc-cetinje.com/files 2008/PLAN SPASENJA.pdf 7.8.2012.
15. Pavle Simović - Agape ljubav http://pavlescg.bc-cetinje.com/baza/Agape ljubav.doc 6.8.2012. Software:
16. Interlinear Scripture Analyzer 2
17. BibleWorks 8

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠCU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITICKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RACUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO