POCETNA STRANA

Seminarski i Diplomski Rad
 
SEMINARSKI RAD IZ RELIGIJE
 
OSTALI SEMINARSKI RADOVI IZ RELIGIJE
Gledaj Filmove Online

 

 

 

 

 

 

 

 

 

MEDIJSKI KREIRANA DUHOVNOST

Komunikacija je zacijelo najljepša ljudska osobina i mogućnost. Medijska komunikacija ima svoje prednosti ali i nedostatak interpersonalne komunikacije, prijateljskog „stiska ruke“ i osjećaj zajedništva i pripadnosti. Voditi dijalog i drugome se samopriopćiti ipak je vrijednost koju najviše baštini religija. Što su nam dostupnija i razvijenija sredstva komuniciranja i jača globalizacija sve više se osjeća kako se čovjek, kao pojedinac, sve više otuđuje i zatvara u samoga sebe. Isto se osjeća i za zajednicu koja se ne doživljava kao nešto vrijedno. Zbog toga i društvo i globalizacija, ali i mediji, moraju nanovo preispitati svoje djelovanje i odgovoriti jesu li negdje pogriješili.

Nizozemski teolog E. H. Schillibeeckx religiju definira kao dijalog spasenja između živoga boga i čovjeka; ''Religija u svojoj biti je osobni odnos čovjeka s Bogom, odnos osobe prema osobi; osobni susret ili osobno zajedništvo s Bogom''.
Religijska komunikacija ima zadatak proučavati zakonitosti komuniciranja između Boga i čovjeka. Cilj je te komunikacije prikazati spasinsko Božje djelovanje u svrhu uspostavljanja zajedništva, biblijki rečeno, saveza između Boga i čovjeka.
''Religijska komunikacija se odvija pomoću simbola. Susret preko vidljivih simbola može se dogoditi samo u ozračju istinske vjere.''

''Bog se stavlja na stranu primatelja. Njemu prilagođuje komunikaciju sadržajem (poštujući zakon napredovanja, slobode i vremena) i sredstvima (simbolički govor koji potvrđuje ne samo razum i znanje, nego i osjećaje).'' Simbolička komunikacija često je dublja i bogatija od egzaktne. Bog u svom priopćavanju traži odgovor, recipročnu komunikaciju. Simbolički govor spriječava uspostavu posjedovanja i vladanja nad sugovornikom. ''Bog se u svom obraćanju služi simbolima, zato ga čovjek ne može neposredno vidjeti. Čovjek se pak u svom odgovoru izražava u simbolima jer s Bogom ne može komunicirati licem u lice.''

Iako je religioznu komunikaciju teško staviti u određeni sistem, ozbiljno proučavanje religijskog komuniciranja itekako može pomoći poboljšanju međuljudskog komuniciranja. Nastojeći iskazati svoju religioznost, čovjek se svjesno služi simbolima. Prvobitna upotreba simbola u religiji ujedno je i početak sveopšteg kulturnog djelovanja ljudskog roda.
Društveno-kulturno okruženje primatelja i pošiljatelja poruke utiče na način kodiranja i dekodiranja iste. Kako se svi spomenuti zahtjevi podjednako odnose na vjersko komuniciranje moramo imati u vidu da je danas situacija u mnogome složenija. Čitav svijet je postao veliki globalni medij. U svemu tome religija kao sastavni dio društva mora progovoriti o njegovom propadanju, ali i o njenoj vrijednosti kao pojma općeg dobra. Je li sistem vrijednosti izopačen, pa se dobro predstavlja kao nešto tradicionalno i dekadentno, a zlo kao dobro, moraju se propitati svi aktivni sudionici i kreatori globalizacije i masovnih medija.


2 Teorijska analiza komuniciranja

Da bi se s naučnog aspekta moglo govoriti o karakteristikama bilo čijeg načina komuniciranja, potrebno je prethodno obrazložiti savremene spoznaje iz opće komunikologije.
Nauka koja se bavi komunikacijom naziva se komunikologija i povezana je sa mnogim naukama i vještinama - filozofijom, psihologijom, sociologijom, lingvistikom, religijom i dr. Jedan od osnovnih zadataka komunikacije je da posmatra i izučava opštenje, način ostvarivanja veza među ljudima, odnos prema ljudima i okolini. Antička Grčka je rodno mjesto teorije i prakse učenog govorništva. Ono se razvijalo uporedo sa demokratijom, koja je podrazumjevala građansku ravnopravnost i slobodu govora. Ugled, državni položaj i funkcije zavisile su od govorničkih sposobnosti. Osnovne funkcije komuniciranja su: osmišljavanje komunikacijskih sadržaja, kodiranje, dekodiranje, efekat ili cilj poruke, te povratna sprega. U komunikacijskom procesu važnu ulogu ima komunikator, sadržaj poruke, medij posredstvom kog se poruka emituje, recipijent i svrha slanja poruke.

2.1 Osnovne komunikacijske zakonitosti

Pojavom novog sistema elektronskog komuniciranja s dvostrukim protokom informacija te zaživljavanjem demokratije, kao uslova ravnopravnosti i zaštite temeljnih prava osigurani su uslovi za nastanak komunikologije.
Komunikologija je postala nezamjenjiva realnost kada je u pitanju poimanje i definisanje savremenog čovjeka. ''Ljudski bitak stanovnik je dvaju svjetova, materijalnoga i duhovnoga. Mogućnost svekolikog komuniciranja počiva na toj križnoj sprezi božanskoga i zemaljskoga.'' Komuniciranje je kompleksna stvarnost. Pojava, sadržaj i značenje komuniciranja otvorili su prostor raznim teorijama. Nas između ostalih prvenstveno zanima religijska teorija komuniciranja.

2.2 Religijska teorija komuniciranja

Najranije su se razvile vjerske, pravne i retoričke teorije. Prve rasprave o komunikaciji, pod vidom retorike, datiraju iz antike. Zajedničko svim tim teorijama jeste pokušaj da odgovore na sljedeće pitanja:

a) kako uspješno komunicirati,
b) kako koristiti jezične i stilske valere govora,
c) kako argumentovati vlastito izlaganje,
d) kako poštovati publiku kojoj se obraća.

Jedan od prvih koji je shvatio šta za religijsku komunikaciju znači emocionalni uznos bio je Aurelije Augustin. Formulirao je maksimu, ’’credo ut intelligam, čime je pogodio srž svakog komuniciranja: bit onoga u što ćemo povjerovati nalazi se u nekoj vrsti intuitivnog, vizijskog predshvaćanja srcem ili emocijom, a na temelju te odlučujuće motivacijske snage lakše je i kognitivno spoznavati’’.

Ove opće zajedničke karakteristike komunikacije svaka je kultura izražavala u skladu sa svojom narodnom tradicijom koja živi i danas očitujući se u raznim vjerskim sistemima komuniciranja. Religijska komunikacija ima zadatak proučavati zakonitosti komuniciranja između Boga i čovjeka. S toga ne možemo izostaviti tri najveća komunikatora u religijskom komuniciranju, Isusa, Mojsija i Muhameda, te učinke njihove komunikacije.

2.3 Komuniciranje s Bogom

U nastavku ćemo predstaviti učinke religijske komunikacije najpoznatijih ’’glasnogovornika’’ monoteističkih religija. Komunikacija ovih ’’ovlaštenih’’ vjesnika velikih religija suštinski je slična, usmjerena je ka preneošenju poruka univerzalnih vrijednosti masama od strane Boga. Prema historijskoj ’’hijerarhiji’’, najprije ćemo obrazložit Mojsijeve učinke religijske komunikacije.

Mojsijevu komunikaciju s Bogom, svrstat ćemo u interpersonalnu komunikaciju. Sa Bogom ne razgovara kao s nekom dalekom nepoznatom bezimenom silom nego kao s iskusnim prijateljem. Mojsije je bio izniman komunikolog, te o snazi njegove komunikacije govore rezulati što su iza njega ostali. Uvjerio je svoje sunarodnjake da je došao kraj njihovom ropsvu i da se njihov Bog za njih zauzima. Nadvladati stoljetni ropski mentalitet te upravljati buntovnim i rezigniranim narodom izistkivalo je nesvakidašnje komunikacijske sposobnosti. Mojsije je okupio židovski narod u jednu zajednicu, te je probudio u njemu ponos i nadu. Mojsije je presudno utjecao na filozofiju židovskog naroda, te ga kao velikog proroka priznaju velike monoteističke religije.

Isus je također posebnu pozornost pridavao interpersonalnoj komunikaciji. Dobro je poznavao svoj auditorij, njegove vjerničke stavove, običaje, navike i životne norme. Bio je svjestan da je za uspješnu komunikaciju potrebno povjrenje sagovornika. Budući da je komunikacija dvostrani recipročni proces, da bi bila uspješna potrebno je voditi računa o povratnoj informaciji. Tako je i Isus nerijetko od svojih učenika tražio povratnu informaciju (često je ljude pitao sta misle o njemu). Isusove riječi i djela bili su toliko snažni da su mnogi povjerovali kako je on mnogo više od smrtnog čovjeka. Mnoge oblike komunikacije koje je koristio otkrivene tek u novije doba, kao što je jednakost statusa primatelja i pošiljaoca poruke što je odlika demokratskog odnosa prema čovjeku. Njegov način komuniciranja prepoznatljiv je i prema tome što je incijativa uglavnom polazila od njega samog (nije čekao da mu se ljudi približe, nego im se sam obraćao). Komunikološki rečeno, uvijek je bio na strani primatelja poruke, te u tome treba tražiti ključ njegova komunikacijskog uspjeha.

Iako je nastupao uvjerljivo, Muhamed je vodio računa o slušateljima, te je svoj vjerski nauk nastojao prilagoditi njihovim sposobnostima prijema. Prema sugovornicima odnosio se s velikim poštovanjem. Nije dopuštao bilo kakvo ponižavanje vjernika, te je nastojao zaštititi privatnost svake osobe. Muhamedova komunikološka crta očituje se u njegovoj sposobnosti da ’’ulije’’ nadu socijalno razočaranom i rezigniranom puku. Svoje je, naime, poruke uspio pretočiti u konkretan život. Slušateljima je prilagođavao i vrijeme i mjesto komunikacije. Može se zaključiti kako je Muhamed zaista vrstan, povijesni primjer svestrane komunikacije.

3 Mediji i religije

Mediji pored razine informisanja imaju i daleko važniju zadaću komuniciranja. Tako su bliski suvremenom čovjeku da su gotovo nezamjenljivi i kao takvi imaju odgovornost da u društvu doprinose općem dobru. Svojom moći nisu samo objekt ili tehničko dostignuće nego aktivan subjekt u društvu.

Samu religiju treba gledati kao činjenicu koja je od početka prisutna u ljudskom društvu, a mogli bi kazati i od samog početka ljudskog roda. Religija uključuje sistem vrijednosti i obrede preko kojih čovjek pokušava ući u odnos s višim bićem, Bogom ili bogovima, ovisno je li riječ o monoteizmu ili politeizmu. Religija uključuje simbole i znakove, sistem vrijednosti koji nadilazi religijsku zajednicu i društvo ili državu. Jednostavno rečeno religija sa sobom nosi dimenziju morala što je nužno potrebno svakom društvu.

Pojavom štampe kao medija, religija je dobila novi prostor za prenošenje svojih poruka, a pojavom elektronskih medija dobila je novo sredstvo za djelovanje. Masovni mediji nisu samo sredstva nego aktivni subjekti, dok se religija našla u novim okolnostima da svoje sadržaje nudi pred mikrofonima i kamerama bez živoga čovjeka. Zbog toga su se otvorila nova pitanja religije u medijima kao virtualne ili elektronske religije.

Pojavom interneta, kao svojevrsne oglasne ploče, koji ima veliku moć pohranjivanja podataka ali i selekcije i lažiranja, još i više se susrećemo s desocijaliziranim čovjekom. Danas je sasvim uobičajeno da ono što nije zapisano na papiru i ne postoji ili što se nije pojavilo u medijima, toga i nema. U konačnici sve religije svijeta svoj nauk zapisuju kako ne bi bio iskrivljen ili zaboravljen. Dosta bi se još moglo govoriti o religiji i njenom odnosu naspram medija, globalizacije i društva općenito. Zbog ovakve percepcije stvarnosti savremenog čovjeka religija je i prisutna u medijima. Ona ima šta reći o čovjeku i društvu općenito jer je njegov aktivni subjekt a nikako pasivni objekt.

3.1 Religija i masovni mediji

Religija svojim sistemom vrijednosti ima šta reći i ponuditi masovnim medijima. Budući da vrše duhovni svjetonazor u društvu, vjerske institucije i zajednice imaju pravo, ali i obavezu, da promiču svoje vrijednosti i putem medija. Religija se u nekom obliku pojavljuje u gotovo svim medijima, kako štampanim tako i elektronskim. Također, pojavljuje se i u medijima koji se danas dijele po kriteriju vlasništva, javnim koji imaju obavezu prema društvu općenito i svim građanima koji ih finansiraju, i komercijalnim koji žive od oglašivača i reklama. Upravo zbog ovoga drugog, danas se dosta govori i o etici u medijima. Novinarska etika je posebna tema, o njoj se možda premalo govori u javnosti, možda zato što je upravo ona spona medija i religije.

3.2 Medijska religija

Crkve i vjerske zajednice kao institucije religije općenito su u početku imale nepovjerenje i strah od medija, koje se i danas osjeća. U međuvremenu religija se otvorila medijima te putem sredstava društvenog priopćavanja poziva na saradnju i dijalog. Nameće se pitanje jesu li religijski sadržaji i događaji adekvatno popraćeni u medijima. Zbog toga je religija često puta prepuštena nemilosrdnim propagandnim kampanjama i porukama globalnih kompanija koje se vode načelom profita.

3.3 Medijska globalizacija

Mediji globalizaciju predstavljaju kao projekat koji je nezaustavljiv. Globalizacija podrazumijeva svijet kao jednu cjelinu. Donijela je veliki protok informacija i komunikacije, pa upravo to je temeljna misija samih masovnih medija. Mediji i religija nisu nikada željeli granice kao što ih ne želi, ili bolje rečeno ruši, globalizacija. Pa gdje se onda ne slažu, odnosno najviše sukobljavaju religija i globalizacija ako ne na duhovnoj ravni.

Globalizacija u nekom od segmenata želi zauzeti mjesto religije i istisnuti tradicionalne modele funkcioniranja društva i pojedinca. Iako bi po svojoj teoriji trebala biti zaštitnica kulture i religije, u praksi se to ne događa. Religija se osjeća ugroženom premda to realno ne može biti velika opasnost za nj. Mediji svakako imaju svoju odgovornost u tome kako se ilustruje bilo koja nova ideja, pokret ili proces pa tako i globalizacija.

Potrebno je izboriti se da masovni mediji ali i proces globalizacije ide u smjeru integracije čovjeka i proklamovanja temeljnih vrijednosti i općeg dobra, naspram destrukcije i negativnog senzacionalizma. Savremena vijest ima skromne zahtjeve i najčešće je jednokratne upotrebe, ‘’za ovaj trenutak’’, dok religija propagira ‘’neprolazne’’ vijesti. Ona želi svoje poruke i nauk integrirati u tu novu kulturu koja nosi sa sobom savremene komunikacije i nove tehnologije

3.4 Globalizacija religije

Svakom mediju koji se bavi religijom na prvom mjestu mora biti objektivnost, nepristranost i religijski pluralizam. To moraju prihvatiti svi mediji, te u tome ne vidjeti konkurenciju religiji. Mediji nisu konkurencija religiji ali ipak uveliko doprinose osmišljavanju ljudskog života, te na indirektan način se součavaju sa sistemom vrijednosti religije. S druge strane vjerske zajednice ne mogu dopustiti da mediji budu nova generacija crkvenih oltara ili neki savremeni oblici idolopoklonstva. Međutim, globalizacija ponekad forsira medijske idole i ‘’bogove’’ koji imaju tendenciju da istisnu pravog Boga iz ljudskog života.

Religijske zajednice također nemaju iste stavove oko medijskog praćenja najvažnijih vjerskih događaja. Ipak, većina na medije i vjerske zajednice gleda kao suradnike i partnere. Jasno je da nema interakcije, i oni koji gledaju ili slušaju liturgijsko slavlje iz fotelje ne sudjeluju u liturgijskom zajedništvu. S takvim osnovama globalizacija religije ima smisla i može pomoći temeljnom cilju religijskog komuniciranja.

3.5 Religije i crkve pred izazovom globalizacije

Savremena globalizacija podrazumijeva društvene, ekonomske i političke procese usmjerene na prelaženje državnih granica i stvaranje globalnog svjetskog poretka. No, ona se ne smije svesti samo na to, budući da njeni procesi pogađaju sva područja ljudskog života i djelovanja: medije i komunikacije, ekonomiju, politiku, pravo, kulturu, ekologiju, etiku, religije i crkve.

Globalizacija potiče religije na približavanje, na jačanje suradnje i na zauzimanje zajedničkog stava. Religije to i čine kroz postojeće zajedničke institucije, poput Svjetskog parlamenta religija (1993.) i Svjetske konferencije religija za mir (1970.), tražeći nove oblike približavanja, dijaloga, solidarnosti, suživota, saradnje i ostvarenja etičkog konsenzusa, vodeći računa o zaštiti vlastitog identiteta u vremenu pluralizma i multikulturalnosti.

Religije su svjesne da je etičko pitanje postalo pitanje planetarne odgovornosti koje zahtijeva globalnu etiku oko koje se trebaju složiti svi subjekti na svjetskom nivou, a u kojoj će čovjek biti aktivni subjekt. To je suživot u jednom otvorenom društvu, koji olakšava otvaranje granica između različitih kultura, religija i idejnih usmjerenja.

4 Crkve u procesima globalizacije

Crkve imaju pravo i zadaću kritizirati načela financijskog poslovanja koja promiču bezosjećajnu globalizaciju, a zapostavljaju strukture regionalnog odlučivanja.

Zajedničko nastupanje i djelovanje različitih crkvenih i religioznih institucija potrebno je kako globalni političko-ekonomski procesi odlučivanja ne bi ostali bez etičko-religioznog korektiva. To znači da se uz pomoć njihovog zajedničkog etičkoga djelovanja potpomogne ostvarivanje ekonomske i društvene pravednosti, zatim očuvanje i zaštita okoliša, kao i svih stvorenih dobara. To također podrazumijeva očuvanje ljudskog dostojanstva protiv bezdušne dinamike globalnih središta ekonomske moći. U ovom zajedničkom nastojanju može se doći do globalnih procesa koji neće siromašiti tradicionalne religiozne identitete, već će senzibilizirati za njihovo očuvanje i njihov nezaobilazni doprinos.

Religije su pod utjecajima globalizacijskih procesa pojačale zajedničku saradnju kroz različite institucije i susrete pokazujući sve veću odgovornost za dobro čovjeka. One pojačano nastoje oko međusobnog dijaloga i traženja sve većeg jedinstva u zajedničkom nastupu, svjesne da čovjek nije neki anonimni sudionik svjetskih zbivanja. Kršćanske crkve nastoje djelovati zajednički kada su u pitanju suvremeni procesi globalizacije. Nekatoličke kršćanske crkve (anglikanska, protestantske i pravoslavne) i crkvene zajednice(različite europske i američke kršćanske skupine) zajednički nastupaju preko Ekumenskog vijeća crkava (World Council of Churches, WCC). Uz WCC, u Europi postoji i Ekumensko vijeće mladih u Europi (Ecumenical Youth Council in Europe, EYCE).

Uz religije i crkve, i drugi društveni faktori našega vremena uviđaju potrebu utemeljenja jedne zajedničke etike – ethosa konvergencije, u svrhu regulisanja procesa globalizacije.

4.1 Stav, odgovor i djelovanje religija na izazov globalizacije

‘’Raznolikost lokalnih kultura osuđena je na zaborav ili utapanje u nekoj globalnoj populariziranoj kulturi, bez neposrednih društvenih sadržaja ili, što je još gore, na iskorjenjivanje kroz imperijalističku politiku, koja za posljedicu može imati sraz civilizacija i pojavu fundamentalizama, kako onih religioznih tako i onih političkih, ekonomskih i individualističkih, usredotočenih u potpunosti na tržište’’.

Multikulturalnost, koja se ostvaruje u naprednim društvima, pokazuje različite mogućnosti, koje ponekad potiču na promjene, na međusobne inkulturacije, te na porast identiteta. U tom smislu ‘’globalno’’ ovdje ne podrazumijeva puku uniformiranost i jednoobraznost, koje odbacuju lokalne specifičnosti. Danas trebamo odbaciti eurocentričnu težnju za kulturnim jedinstvom ljudske zajednice utemeljene na zapadnjačkim vrijednostima, budući da nam se otvorio prostor za dijalog kultura, posebno kad su u pitanju ljudska prava. Taj dijalog jest bitna činjenica za stvaranje sigurne planetarne zajednice.

Sve ovo što je rečeno za kulture, može se reći i za religije jer se danas i one nalaze jedna uz drugu i jer ih globalizacija poziva, ne ostavljajući im izbor, na suprotstavljanje fundamentalizmu i na međusobno sestrinsko prepoznavanje. Obzor mira i suživota nužni je cilj, iako se ponekad čini da ga je nemoguće ostvariti, koji pred religije stavlja zadaću nastojanja oko pravednosti, opraštanja i odbacivanja nasilja, kako bi se ostvarila pravednost. U tom nastojanju dijalog se pokazuje kao temeljni etički i religiozni imperativ, u kojem se mora pokazati pažljivim i spremnim saslušati onoga drugoga.

Globalizacija skraćuje udaljenost između kultura i religija, koje tako postaju blizu jedna drugoj čemu doprinose selidbe ljudi različitih kultura i religija na različita mjesta našeg planeta. “Društva svijeta pozvana su suočiti se s ovim novim oblicima pluralizma, koji su daleko raznolikiji i izazovniji od onog klasičnog oblika pluralizma koji je postojao između katolika i protestanata, kao pripadnika dominirajućih crkava i manjinskih religija” . Globalizacija stavlja izazov pred velike historijske religije, koje su oduvijek imale naviku smatrati se ‘’sveopćim i svjetskim’’. Religija se u takvim okolnostima mora upitati; da li postati bedem obrane zajedničkih uspomena i vlastitih identiteta, koji se osjećaju ugroženim dolaskom novih kultura i religija ili pojačati napore oko istinskog dijaloga s nakanom postizanja minimalnog konsenzusa između različitih religija i kultura?

Govoreći o susretu velikih historijskih religija i globalizacije, ističemo da su religije, naviknute širiti se po cijelom svijetu, inkulturirati se u okoliše, posve različite od onih u kojima su nastale. Zato, teoretski gledano, one nemaju nikakva razloga bojati se globalizacije, jer su nadnacionalne po samoj svojoj definiciji i jer su njihovo naučavanje ili poruka sposobni prevladati kulturne, lingvističke i ostale prepreke, koje razdvajaju narode i pojedince. Ako je to istina, onda je isto tako istina da globalizacija danas predstavlja relativno novu stvarnost i kad su svjetske religije u pitanju. Kao reakcija na ovo događa se da se pripadnici hostorijskih religija povlače i zatvaraju, živeći vlastitu vjeru kao oznaku vlastitog kulturalnog identiteta.

Globalizacija postavlja određene izazove. S jedne strane susrećemo činjenicu da su se ljudi navikli na suživot i toleranciju, na miješane brakove, na zanimanje za različite religiozne svetkovine i svečanosti pa i na sudjelovanje u njima. Oni se u svakodnevnom životu uzajamno podnose, postaju prijatelji poštujući različitost drugih. S druge strane život postaje sve teži, u takvoj situaciji osjećaj zajedništva koje pružaju religije postaju mnogima posljednja nada, u težnji za izgradnjom jednog određenog identiteta koji će biti prepoznat i prihvaćen kao subjekt u društvenoj sredini koja ih ne poznaje, ne priznaje i često zapostavlja.

Osjećaj pripadnosti nekoj religiji na taj način postaje također osjećaj etničke i kulturne samoobrane, zahvaljujući upravo duhovnoj snazi koju nekoj osobi pruža određena religija u svrhu obrane u društvu koje je neprijateljsko prema slabima, nasilno s onima koje ne uspijeva gospodarski pokoriti i nezainteresirano za one koji ostaju na rubu društva.

U globaliziranom društvu religije mogu biti u napasti da se preko mjere hvale svojom ulogom čuvara kolektivnih sjećanja cijelih naroda, što je jamstvo ponuđenog osjećaja pripadanja zajedničkoj sudbini.

Religije tako postaju posljednje sigurno jamstvo zajedničkog identiteta u vremenu u kojem je porastao osjećaj straha od moguće iskorjenjivosti različitih običaja naroda i pojedinaca. Zato se mnogi hvataju za Boga, ne samo jer žele biti istrajni u vjeri, nego zato jer u mnogim slučajevima vjera ostaje kao zadnja poveznica osoba koje ne uspijevaju pronaći one društvene i kulturne značajke okoliša u kojem su rođeni i u kojem su nekad živjeli. Činjenica da se ljudi, i pojedinci i skupine, moraju sve više učiti dijeliti životni prostor s drugima, sve više nameće i potrebu neizbježnog dijaloga među religijama.

4.2 Megacrkve

Megacrkve širom Sjedinjenih Američkih Država postaju veoma popularne što ne privlači samo hiljade vjernika, nego također i milijarde dolara profita. Od priručnika samopomoći, CD-ova i DVD-ova, megacrkve postaju ogromne tvornice novca za pastore i svećenstvo kojem pripadaju. Megacrkve su veoma velike crkve koje mogu primiti i do 15.000 osoba i najčešće pripadaju evangeličkim kršćanima.

Scott Thumma, profesor sociologije i religije rekao je za CNN "da mega-crkva prosječno zarađuje oko 6.5 milijuna dolara godišnje. Ako zbrojite sve megacrkve u Americi, ovaj iznos premašuje nekoliko milijardi dolara.’’

Mnogi svećenici evanđelističke denominacije su postale super zvijezde, poput Joel Osteena. Osteen je pastor u Lakewood Church u Houstonu, u Texasu i njegove snimane službe gleda preko sedam miliona ljudi svake nedjelje širom Sjedinjenih Američkih Država i svijeta. Prihodi ove crkve prelaze 80 miliona dolara, ali zvanićnici crkve poriču da se ovdje radi o novcu.

"Upoznati smo s kritikama, ali mi ih ne slušamo kao što se misli", rekao je Iloff Junior, savjetnik u Lakewood Church. "Mi ne pitamo za novac niti smo ikada pitali za novac i donacije preko televizije."
Međutim, kritičari govore da je teško biti i pastor i voditi budžet koji prelazi desetke miliona dolara. "Kada imate pastore koji razmišljaju kao vođe kompanija, tada je teško vidjeti razliku između pastora i P-Diddyja," rekao je Jonathan Walton, asistent profesora religije na univerzitetu u Kaliforniji. Način na koji se propovjeda u ovim megacrkvama je drugačiji. "Plazma televizori su zamijenili križeve, Power-Point prezentacije u kojima se izmjenjuju riječi pjesama i liturgija zamijenile su pjesmarice." "Ovo se posebno sviđa mlađim naraštajima". Prosječan broj godina u megacrkvama je 40 godina - 13 godina manje nego u tradicionalnim crkvama.

4.3 Vatikanske milijarde - zašto je katolička crkva najbogatija crkva u Americi

Sjedinjene Države su nominalno protestantska zemlja koja je ponosna na svoje temeljno ustavno načelo - Odvojenost Crkve i Države. Ona je utočište brojnim protestantskim zajednicama, kao i sektama od kojih su neke gotovo na granici ludila.
Ipak, Katolička crkva je najveća pojedinačna religiozna jedinica u Sjedinjenim Državama. Njen spektakularan status u tom području nije moguće shvatiti tek jednim brzim pogledom ili pregledom. Objašnjenje se svakako može naći u elementarnoj formuli: Podjela stvara slabost, a jedinstvo jakost! Čak i kad prihvatimo istinitost ovoga, katolički fenomen uopće nije lako i jednostavno razumjeti.
Katolička crkva osim sto je korporacija, ili bolje rečeno multi-korporacija po uobičajenom značenju te riječi, ona je istovremeno i Crkva i zgrtanje njenog bogatstva proizlazi naprosto iz toga sto je - Crkva.
Religioznost u Sjedinjenim Državama, iako ideološki, teološki i crkveno raznovrsna i čak kontradiktorna ima jedan zajednički nazivnik. A to je, najveći utrošak energije na zgrtanje materijalnog blaga i vještog stjecanja brojnih, skupih zdanja, eksploatacija urbanih područja, te stalno ubiranje dolara i investiranje na ogromnom trzištu po cijeloj zemlji. Ove poslovne i financijske operacije su pokretane, sprovođene i vršene od raznih “vjera” koje djeluju u okviru tzv. organizirane religije. Ovaj fenomen fantastičnog bogatstva američkih crkava ipak ne može biti potpuno razumljiv i shvaćen. Doduše, on je prisutan i u Evropi, ali u njoj su trebala stoljeća da bi organizirana religija stekla kontrolu nad većim dijelovima kolektivnog blaga raznih evropskih naroda. Kako je to onda u SAD-u ,koje su mlada država bilo moguće da Crkve postignu takav nivo bogatstva, kojim mogu posramiti velike industrijske i financijske korporacije na njihovu terenu i u njihovoj igri? Odgovor je dvostruk: On se može naći u temeljnim karakteristikama američkog čovjeka: nasljedna sentimentalnost i religiozna naivnost. A sve to je rezultiralo stvaranjem Homo Americanusa koji je najdarezljiviji dobrotvor svojoj Crkvi. On je spreman identificirati sebe i svoj osobni uspjeh sa onim svoje Crkve. Prema tome, ako je on postao bogat, zasto i njegova Crkva ne bi imala udjela u tome? One maksimalno i nemilosrdno iskoristavaju elementarnu emocionalnost americkog vjernika. A to donosi fantasticnu dobit americkim crkvama.

4.4 Vjera kao biznis

On je svećenik, karizmatik, egzorcist, poduzetnik, a u novije vrijeme i pjevač. Prvenstveno, on je '’službenik Božji u službi narodu'’, kako to i sam za sebe često voli reći. Naravno, od Božjeg službenika, samoprozvanog ili ne, očekivala bi se skromnost i ne prevelika medijska eksponiranost. No, ne radi se ovdje o bilo kojem Božjem službeniku. Ovaj je u manje od dva mjeseca uspio postati milijunaš. Dvadeset tisuća prodanih primjeraka knjige “Zlatko Sudac - razgovori”, autorice Dunja Ujević, presjek je Sučeve karijere, 'duhovnog rasta i duhovnih iskustava te obraćenja i opredjeljenja Isusu Kristu'. Cijena od 150 kuna za uvid u život jednog od najkontroverznijih službenika božjih, ljudima očito nije bila previsoka čak niti u vrijeme harača.
Sudac je, doduše, zarađenu svotu od oko 1,7 milijuna kuna, ipak obećao iskoristiti u humanitarne svrhe, no simbolika vjere koju je pretvorio u kapital ostaje nepobitna činjenica. Zanimljivo je dodati da se ovaj 'poslovni' pothvat odigrao uz znanje i punu suglasnost katoličke Crkve.
‘’To ne treba ni malo čuditi. Mi imamo takav tip kapitalizma, kod nas je religija, odnosno, Crkva sastavni dio države i državnih poslova. Pogledajte samo državni vrh, oni već godinama prijateljuju s mnogim poznatim svećenicima. Jednostavno, kod nas je to tradicijski. Religija je vrlo snažna i moćna ustanova, stoga ne treba očekivati da nema poveznice s državom. Pogotovo ako se radi o svećeniku Sučeva kalibra, odnosno, karizme. On je idealno sredstvo da se provedu neke ideje koje Crkva ima u planu, a to što je čovjek usput zaradio na svom imidžu, knjigama ili pjesmama, najmanji je problem’’ , kazao je sociolog Dražen Lalić.
S tim se ne slaže don Anđelko Kaćunko koji tvdi da je Crkva u Hrvatskoj ipak jasno odvojena od države. ‘’To su dva potpuno suprotna kraja svijeta. Crkva se bavi duhovnom obnovom, a država je zadužena za onu drugu vrstu obnove. I to bez obzira jeste li običan građanin ili netko poznat poput velečasnog Suca. Mislim da je pogrešno tvrditi da je Sučeva knjiga napisana zbog profita. Ona je tu samo da nam pomogne u duhovnoj izgradnji’’ , kazao je don Kaćunko.
No, raspela u školama i dalje su na zidovima, vjeronauk je i dalje jedan od obveznih predmeta, a Crkva se kod nas financira novcem iz državnog proračuna, što znači da svaki građanin Republike Hrvatske, pripadao on nekoj vjeri ili ne, daje Crkvi novac.
O povezanosti Crkve i države, dakle, postoje neprijeporni dokazi, a čito je da danas religija postaje i vrlo unosan biznis. I za Crkvu, a i za one koji se pozivaju na odanost crkvenim svjetonazorima.
To dokazuje i primjer Marka Perkovića Thompsona, koji još 2000. godine Račanov dolazak na vlast pretvara u prilično originalan pothvat - nakon ratnog heroja koji se borio za slobodu domovine i Boga on postaje velika pjevačka zvijezda. I to zvijezda koja to isto svoje domoljublje i vjeru, u koje se tako zaklinjao devedesetih, počinje skupo naplaćivati. A koliko zapravo Thompsonovo domoljublje i vjera iznose u kunama, nije ni toliko teško izračunati. Prema procjenama menadžera, ovaj desničarski 'igrač s klupe' po nastupu traži (i dobije) oko 15 tisuća eura. Samo od turneje “Bilo jednom u Hrvatskoj”, koja je počela u proljeće 2007., Thompson je od ulaznica u džep spremio gotovo sto milijuna kuna.
Prema Thompsonovim izjavama u medijima, milijun i dvjesto tisuća ljudi posjetilo je dosadašnjih stotinjak koncerata u Hrvatskoj, Njemačkoj, Australiji, Americi, Kanadi i Hercegovini. Prosječna cijena ulaznice je 80 kuna, barem su tako medijima rekli ljudi bliski Thompsonu. U međuvremenu, Thompson je odradio i dva dočeka Nove godine i za svaki od tih nastupa dobio 35.000 eura.
‘’Osobno, ja u tom nekom religiskom smislu ne razlikujem djelovanje velečasnog Suca i Thompsona. Sudac je svoju religiju i želju za duhovnom obnovom hrvata odavno dokazao, a za Thompsona uvijek volim reći da on svojim pjesmama skuplja bodove. A u tom smislu riječ bod predstavlja Boga, Obitelj i Domovinu. To je ono o čemu pjeva, to je ono za što se zalaže’’ , naglasio je Kaćunko.
No, posljednjih desetak godina, Thompson ne zarađuje samo pjevanjem. On u tom periodu postaje vrlo dobar biznismen koji naplaćuje i sve ono što ima veze s njim i njegovim pjesmama - CD-e, DVD-e, majice, bedževe, šalove. Od asortimana, tu je gotovo sve osim mača i raspela. ‘’Ja i moji studenti provodili smo zanimljivo istraživanje. I otkrili smo da je većina tekstova Thompsonovih pjesama zapravo o ljubavi. To što on možda zarađuje ogromne svote novca koristeći nekakvu vjersku simboliku, stvari je vjere, a ne religije. Vjera je osobna, privatna, a religija, to je institucija’’ , naglasio je Lalić.
Cijene Thompsonovih koncerata nerijetko se penju do 35.000 eura, ovisno o tome održava li se koncert na otvorenom ili u nekoj dvorani, te ovisno o tome koliko se ljudi očekuje. Financijsku dobit od glazbe, istina, mnogo manju, 2009. doživljava i Sudac, jer uz spomenutu knjigu, Sučeva tvrtka objavljuje i njegov CD Put, istina i život. CD, naravno, nastaje pod patronatom već iskusnog stvaratelja hitova Zrinka Tutića, no velečasni Sudac autor je glazbe i tekstova za pet pjesama.

‘’Mi imamo takav tip kapitalizma, kod nas je religija, odnosno, Crkva sastavni dio države. Pogledajte samo državni vrh, oni već godinama prijateljuju s mnogim poznatim svećenicima. Jednostavno,kod nas je to tradicijski. Religija je vrlo snažna i moćna ustanova, stoga ne treba očekivati da nema poveznice s državom. Pogotovo ako se radi o svećeniku Sučeva kalibra, odnosno, karizme’’ , Dražen Lalić, sociolog. Svakako je zanimljiva i slika na omotu koja prikazuje Suca koji, poput Isusa, hoda po vodi između spomenutog dvojca, no i činjenica da je to prvi CD duhovne glazbe koji se uredno moglo kupiti i na blagajnama trgovačkog lanca Konzum.
‘’Nema smisla u besmislu’’ - pjeva u jednoj pjesmi novopečeni pjevač Sudac, dok, već iskusni estradnjak Marko Perović Thompson, uz podršku sve brojnije publike, još uvjek moli vjetar da se napokon zaustavi.
Očito je da je ovoj dvojici estradnjaka, vjernika i domoljuba, samo nebo granica. Sudac čak, u skoroj budućnosti, najavljuje i pokretanje vjerske televizije. Doduše, Thompson, za razliku od Suca, nikome obećao dati dio svoje zarade, no teško se može pobjeći od činjenice da su pojmovi 'domoljublje i vjera' u ovim slučajevima potpuno zlouporabljeni i kapitalizirani u milijunskim iznosima.

5 Branding i religija

Jesu li branding i religija međusobno povezani. Prema jednom od kontroverznijih autora dr. Lindstromu brand developeri nastoje se prema razvoju i stvaranju nekog branda ponašati kao religija.
Prema autoru Martinu Lindstromu koji je nazvao Apple religijom, stvaranje branda slično je stvaranju kulta štovatelja. Ovakvu je izjavu dosta teško prihvatiti no činjenica je da svaki dobar brand manager teži da kod potrošača stvori jake emocije, emocije koje će tog potrošača tjerati na vjernost i vjerovanje. Religija i branding imaju niz sličnosti. Prema Lindstromu, vjernici i fanovi dijele jednak osjećaj pripadnost i lojalnosti brandu/vjeri. Postoje brandovi koji ne samo da okupljaju mnoštvo korisnika/fanova već ih i međusobno povezuju kroz razmjenu iskustava, komuniciranje čime se zapravo širi utjecaj tog branda (vjere) kroz masu potrošača (vjernika). Druga sličnost je konkurencija. I brandovi i religija imaju oponente. Jedni se svrstavaju u druge religije a brandovi se suprostavljaju međusobno jedan drugome u istoj branši. I religija i branding autentični su i konzistentni. Unatoč stalnim promjenama svaki proizvod ili usluga (brand) mora nastojati biti konzistentan jer se time stvaraju lojalni kupci. Neka istraživanja pokazala su kupci lojalni brandu dok se tri puta ne razočaraju. To je jako veliki raspon. Dakle određenu marku automobila kupiti ćemo čak 3 puta prije nego li odaberemo drugu. Ako sada kod tog proizvoda nismo konzistentni događati će se razočaranja kod kupaca što će neminovno rezultirati gubitkom lojalnosti. I vjernici se slično ponašaju prema svojoj religiji i crkvi. Ukoliko njihova religija počinje značajno odstupati od svojih temeljnih načela i principa, dakle kada postaje nekonzistentna tada se počinje raspadati, a posjećenost instituciji i broj vjernika opadaju. Nadalje, i branding i religija teže stvaranju savršenstva, savršenog proizvoda i prikaza savršenstva, posebnih izuzetnih situacija. Logotipi ili religijski simboli imaju gotovo istu misiju, veličanje branda/religije. Kad tome dodamo još i malo misterije i rituala i gotovo smo iscrpili sve poveznice brandinga i religije koje su čini se značajne. Čini se da je Lindstrom u pravu kada tvrdi da se brandovi žele ponašati kao religije jer žele živjeti vječno.

5.1 Marketinški kreirana duhovnost (nada kao roba)

Kontroverzni teoretičar zavjere, jedan od najvećih ekscentrika današnjice, najtraženiji predavač čija izlaganja u prepunim dvoranama traju i do 10 sati - u kratkim crtama tako bi se dalo opisali Davida Ickea, Engleza koji je i prije bespotrebne panike oko svinjske gripe na neki način predskazao scenarij koji upravo gledamo ovih dana:
''Pišem ovo u posljednjim danima 2008.-e godine,dok gledam kako je ogroman broj ljudi širom svijeta, uključujući mnoge koji bi trebali biti mudriji od drugih, obmanut igrom koja se zove operacija Obama. Čak i ljudi koji mogu prepoznati zavjeru su govorili stvari kao što su: ''On bar nije Bush'' i ''U svakom slučaju, dobro je vidjeti novo lice koje uliva nadu'' .
Ne, on nije Bush. On je svakako mnogo opasniji. I kakva je korist od nekoga ko uliva nadu , ako je sve to utemeljeno na laži? Zapravo,od kakve je koristi ta nada uopšte?

''Obamina supruga, Michelle, kojoj ne bih vjerovao ni kada bi mi rekla koji je datum danas, je rekla da ''sve počinje i završava sa nadom''. Potpuna besmislica. Nada je besmislen osjećaj čiji se rezultati očekuju u budućnosti, i po definiciji, nikada se ne mogu desiti sada. Nadati se je isto kao i jahati konja na ringišpilu; bez obzira koliko brzo da jašeš, nikada se nećeš približiti onome ispred. Poenta je, zapravo, namamiti te da ostaneš na konju, uprkos neizbježnom razočarenju, nadajući se da će se stvari promijeniti. Ali neće, zato što je sam sistem osmišljen tako da to spriječi'' , tvrdi Icke.

Na taj način je nada uvriježena podmuklim namjerama: povjerujte u laži kojima vas hranimo sada, u nadi da će se stvari popraviti (iako mi znamo da neće). Barack Obama je osoba koja uliva nadu zato što njegovi gospodari žele da ljudi prihvate ono što im je dato sada, u nadi da će doći bolji dani. Samo uradite ono što mi zahtijevamo, oh,ne ,ono što Barrack traži od vas, i u zamjenu, on će vas inspirisati da se nadate kako će vas to odvesti u ''Obećanu zemlju''. Neće, naravno, ali dok vi postanete toga svjesni, bit će kasno. Ono što užasava manipulatore je činjenica da bi ljudi mogli prestati da se nadaju, što se neće desiti u skorije vrijeme, i da će početi da zahtijevaju pravdu i slobodu sada.

Da bi izbjegli ovu noćnu moru, oni moraju održati ove želje kao nešto čemu se teži, ali čega zapravo nema. Tako, njihov čovjek Obama, prodaje nadu kao skrivenu tehniku, kako bi spriječio mase ljudi da se pobune. Nemamo posla, hrane na stolu i naši domovi su pred raspadom, ali bar imamo nadu. Hvala Bogu na tome. Hurray!

Obamina rekordno finansirana kampanja je zasnovana na jednoj riječi – promjena. Ovu su tehniku koristili Bill Clinton i mnogi drugi, i efikasan se sistem pobrinuo da u bilo kojem trenutku postoje ljudi koji nisu zadovoljni svojim životom. Tako, kada vam se ne sviđa stanje mirovanja, promjena može biti moguća poruka, ako, kao Obama, ne objasnite njeno pravo značenje. Od vitalnog značaja za njegov uspjeh je bila činjenica što on nikad nije odredio šta su to nada i promjena, te kako obmanjujuća riječ vjerovanje, može naštetiti društvu.

Nadati se čemu? Promijeniti šta? U šta vjerovati?

''Odogovori na ova pitanja bi bili fatalni za Obaminu ličnost. U kasnim 90-im i tokom 2000te godine sam proučavao pobliže vojne i vladine tehnike i programe za kontrolu uma, i mogu reći da je fenomen Obama najveća obmana koju možete zamisliti. U suštini, planirano je da Obama bude središte svega čemu se nadate, u šta vjerujete i što će donijeti promjene. Zbog toga je od najvećeg značaja za njega bilo da ne objasni šta on zapravo misli pod pojmovima nada, promjena i vjerovanje. Ja vam mogu reći šta to znači. On je sve ono što biste vi željeli da bude i kako biste vi željeli da ga vidite. On nije samo Mesija već i Abraham Lincoln, JFK, Buda - bilo kojeg da zamislite ili da projektujete kroz njegov lik, jer on je prazna stranica, prazan ekran, prazno odijelo. Obama je ''uradi sam'' lider, odraz vašeg vlastitog uma.''

Nema boljeg načina za manipulaciju ljudima od priče o onome što oni žele da čuju, i držanje dalje od onoga što ne žele čuti. Govori koji su napisani za Obamu ne dolaze iz srca. Predstavljanje njegovih govora dolazi od dugog vježbanja i njegove bilklintonovske sposobnosti da ''misli ono što kaže'' - način izražavanja koji ide čak dalje i od glume. Tony Blair je uvježban na isti način.

Naglašavam da je cijeli Obama cirkus vježba za kontrolu masa i njihovih umova, a do sada je bila jako uspješna zbog toga što ljudi žive svoje živote u stalnom stanju transa. Sve to me dovodi do paralele sa nacističkom Njemačkom i fašističkom Italijom i sličnim režimima iz prošlosti. Obama možda ne izgleda i ne zvuči kao Hitler, ali teme su im iste. Njemačka je bila u teškom ekonomskom, političkom i vojnom stanju, a onda je iz svega tog haosa izronio čovjek po mnogo čemu sličan Obami. Njegovo ime je Adolf Hitler. Služio se istim tehnikama obmane ljudskih umova, što ga je učinilo njemačkim Mesijom, njemačkim Obamom. On je isto tako obećavao nadu,promjenu i vjerovanje u nešto bolje.

''Obama je mnogo opasniji od Bush-a jer je u stanju da dosegne do ljudi koji ga zapanjeno slušaju. Bush to nije mogao ni blizu kao on jer je bio obični idiot bez vještine komuniciranja koja bi mu pomogla u obmani i dovela ga do pobjede. Postoji uvriježena misao da je Obama protiv rata, ali nije. On kaže da se protivi invaziji na Irak, iako će se poslije pokazati drugačije. Kako neko može biti protiv rata ukoliko poziva još više vojnih jedinica, uključujući i one iz Evrope, da se priključe borbi u Afganistanu? Isto tako je rekao da će bombardovati Pakistan i upotrijebiti vojnu silu kako bi spriječio Iran u razvijanju nuklearnog oružja. Postavio je Hillary-Bombardujmo-Ih-Clinton za državnog sekretara. Dakle, to je promjena kojoj se možemo nadati.''

Obama uopšte nije protiv rata. Ukoliko mu se da prostora, uvest će Ameriku u još više inostranih konflikata, šaljući nove trupe u smrt i uzrokovati smrt njihovih meta, talasom govora tamnog odijela sa crnim licem koje nikada ne bi otišlo tamo gdje šalje svoje vojnike. Obamina politička karijera je zdušno započeta još 1995-e godine, nedugo nakon što je proglašen predsjednikom Annenberg Challenge-a. Ova institucija nije direktno finansirala škole, ali je predlagala pridruživanje ''vanjskim partnerima'' koji su imali novac. Obama čak odbija da dokaže kako je rođen u SAD-u, što ga kvalifikuje za predsjednika. On tvrdi da je rođen na Havajima, iako njegova baka, polubrat i polusestra iz Kenije svi tvrde da nije.

''Gospodin čist'i' Obama ima jako prljavu prošlost, ali njegovi hipnotisani sljedbenici odbijaju takva saznanja. Svi crnci koji su glasali za njega smatraju da je on potomak crnih robova iz američke prošlosti, iako je on zapravo čovjek sa crnom maskom koji zastupa interese istih onih bijelaca koji su potomci trgovaca crnim robovima. Ne želim biti glasnik sa lošim vijestima,ali iskrenost i pravda me tjeraju na to. Ovaj čovjek je varalica kojeg kontrolišu još veće varalice. Krpena lutka kojom upravljaju još veće krpene lutke, koje služe većem i mračnijem zlu. Za njegove gospodare, on je samo sredstvo za uništenje, i, ako im odogovara da ga ubiju, samo da bi započeli građanski rat u SAD-u, onda će to i uraditi.

Mogu razumjeti fenomen Obame jer ljudi zaista žele da on bude ono što tvrdi da jeste. Siti su sukoba, korupcije, borbe koju zovemo ''život'' i svi žele da se to promijeni. Ali Obamina promjena je samo iluzija. Svjedočit ćemo nekim dobrim promjenama koje je najavio, kao što je zatvaranje Gvanatanama, kako bi se stvorio utisak da Obama ''misli ono što govori''. Ali, pomno motrite i vidjet ćete kako je plan globalne obmane predstavljen Obaminom obmanom kroz nadu, promjenu, vjerovanje, žrtvovanje i jedinstvo.
Mogu proći dvije i više godina, prije no što se razbistre umovi Obaminih obmanutih sljedbenika. Do tada, oni će smišljati beskonačno mnogo izgovora o njemu ( i lagati sebe ) kako bi u životu održali san. Ali jednog dana morat će priznati sebi, uz sve čvrste predočene dokaze, da su kupili san , a dobili noćnu moru. Velika je šteta što ne mogu sada vidjeti ono što je očito i spasiti se bolnog razočarenja.“

 


ZAKLJUČAK


Na kraju ćemo se s pravom osvrnuti na zastpljenost i karakter religijskih sadržaja u bosanskohercegovačkim medijima. Jesu li religije kompetentno tematizirane u medijima u Bosni i Hercegovini? To se pitanje čini iznimno važnim u aktualnim bosanskohercegovačkim okolnostima u kojima se još uočavaju talozi višedesetljetnog komunističkog režima.
Načelno govoreći, primjetan je porast zastupljenosti religijskih tema u domaćim elektronskim i štampanim medijima, ali, uz časne iznimke, i nespretnost u njihovoj novinarskoj obradi. Proklijala je novinarska navika, osobito u elektronskim medijima, da se religiju uvrštava u programe uglavnom u incidentnim slučajevima. Naravno, uloga medija jeste da izvještavaju javnost i o takvim situacijama. No, u civilnom društvu misija medija je mnogo zahtjevnija, ne samo da informira nego i da educira, odnosno kultivira publiku.
Katoličanstvo, pravoslavlje, islam i judaizam u domaćim medijima nisu etablirani na poželjan način. Mediji u BiH imaju veliku šansu, ali i obavezu, smanjivati mentalne udaljenosti između katolika, pravoslavaca, muslimana i židova. Čini se kako u BiH raste potreba za posebnom produkcijskom TV kućom koja bi se bavila isključivo religijskim sadržajima. Takva jedna produkcijska kuća mogla bi proizvoditi emisije (programe) prožete ekumenizmom i dijalogom između religija. Na taj bi se način stjecale sugestivne mogućnosti za udahnjivanje boljeg međusobnog upoznavanja sljedbenika abrahamovskih religija u našoj zemlji.
Upoznavati drugog i drugačijeg ne znači odricanje od vlastitog. Medijsko poticanje približavanja katolika, pravoslavaca, muslimana i židova ne treba apriori shvaćati kao oblikovanje maglovitog (više)vjerskog hibrida, nego kao civilizacijsku nužnost radi davanja zamaha novoj snošljivosti u BiH. Nije svejedno hoće li se iz BiH širiti miris tolerancije ili će nam zemlja trajno vonjati na netrpeljivost. Knjiga mudrosti opominje kako ‘’mudrost ne ulazi u dušu opaku’’. U Bosni i Hercegovini se na malom prostoru dodiruju veliki svjetovi i civilizacije.
Globalni odnosi civilizacijskih krugova nalaze odjeka i u našoj zemlji, ali jednako tako međuvjerski odnosi u BiH odzvanjaju i u globalnoj dinamici međureligijskih relacija. To znači kako Bosna i Hercegovina nije samo primatelj globalnih rivalstava, nego se može staviti i u poziciju proizvođača međusobnog uvažavanja različitih religija. Mediji u BiH su od iznimne važnosti u proizvodnji međuvjerske tolerancije i izvozu takvih ‘’proizvoda’’ na svjetsko tržište međucivilizacijskih odnosa.
Kršćanski teolog Hans Küng u knjizi Projekt svjetski izričito naglašava: ‘’Nema mira među nacijama bez mira među religijama. Ukratko nema svjetskog mira bez vjerskog mira!’’ Prevedeno na bosanskohercegovačke prilike to znači: nema mira među Hrvatima, Srbima i Bošnjacima bez mira između katoličanstva, pravoslavlja i islama.
Stvaranje tog, priželjkivano dugog, mira bit će otežano bez ambicioznijeg medijskog posredovanja istinskog katoličanstva, pravoslavlja i islama u našoj zemlji. U izgradnji međureligijske solidarnosti u BiH mediji se trebaju umiješati otvorenije no do sada. Religije su nužne, korisno je da domaći mediji uspostave čvršći dodir sa tom činjenicom. Za šire i dublje sagledavanje kapaciteta religija nužno je da se domaći mediji oslobode vlastite tjesnoće.
Naučnik Isaac Newton tvrdi: ‘’Čudesno uređenje i sklad svemira mogli su nastati samo prema planu Sveznajućeg i Svemogućeg bića. To jest i ostaje zauvijek moja posljednja i najveća spoznaja’’ .

Literatura:


Schillibeeckx, E.H.: Krist sakramenat susreta s Bogom, KS, Zagreb, 1976.
Skoko, I.: Specifičnost Mojsijeva, Budina, Konfucijeva, Isusova i Muhamedova komuniciranja, Sveučilište, Filozofski fakultet, Mostar, 2008.
Einstein.M.:Brands of Faith, Routledge, New York, 2008.
Hoover.S.M.:Religion in the Media Age, Routledge, New York, 2008.
http://www.car-je-gol.netau.net/index.php/religija/312-megacrkve-postale-unosan-biznis
http://dalje.com/hr-hrvatska/sto-je-zajednicko-sudcu-i-thompsonu---vjera-kao-biznis/318461
http://www.davidicke.com/articles/political-manipulation-mainmenu-72/18281-barack-obama-the-naked-emperor
http://www.wikiquote.com

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠCU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITICKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RACUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO