OSTALI SEMINARSKI RADOVI
- INFORMACIONI SISTEMI - |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Korisnik – poslužitelj
(klijent-server)
U današnje vrijeme svjedoci smo naglom širenju tržišta,pojavljuju se velike i male kompanije i sve više se obraća pozornost na povezanost svijeta odnosno globalizaciju..Razvoj informatike mora ići u skladu s vremenom i iz tog razloga nove tehnologije se uvode vrtoglavom brzinom.
Jedna od revolucionarnih promjena u računalnoj tehnologiji dogodila se u zadnjem desetljeću.. Širenje upotrebe mini i mikroračunala dovelo je do nastanka tehnologije obrade podataka po modelu klijent server. Uvođenje mini računala stvorilo je uslove za ekonomsku opravdanost decentralizacije računarskih resursa do nivoa sektora preduzeća.1. RAČUNALNE MREŽE
Računalne mreže omogućavaju međusobno komuniciranje računala pomoću neke stalne ili privremene veze. Za umrežavanje više računala potreban je poseban hardver, ali i softver, te poznavanje načina umrežavanja. Umrežavanje podrazumijeva ostvarivanje veze u cilju razmjenjivanja resursa, ideja ili informacija između dvije točke. Povezivanje računala se, osim pomoću kablova, može ostvariti i bežično preko radio uređaja.
Računalna je mreža sustav koji povezuje različite ili slične uređaje u jednu cjelinu. U telekomunikacijskom i podatkovnom smislu, mreža povezuje uređaje za obradu podataka i komunikacijske uređaje, bilo na međudržavnom planu, unutar pojedine zemlje, grada, u industrijskom postrojenju, poslovnim zgradama ili u malom uredu.
Potreba za umrežavanjem posljedica je stalnog porasta razmjene podataka (pisama, poruka, memoranduma, poslovne statistike, izvještaja, baza podataka i sl.) među zaposlenima.
Izračunato je da se oko 60 % radnog vremena koristi za komunikaciju ili razmjenu podataka; u današnje vrijeme količina tako razmijenjenih informacija doseže i do 35 otipkanih stranica po osobi dnevno.Za uštedu su vremena napravljeni razni uređaji namijenjeni komunikaciji i razmjeni podataka (teleks, telefaks, osobna računala, pisači, višefunkcijski terminali), a sada ih sve treba povezati u računalnu mrežu da bismo svi zajedno dijelili mogućnosti koje nam ti uređaji pružaju.
Slika 1. PRIMJER RAČUNALNE MREŽE U POSLOVNOM PROSTORU (http://tfotovic.tripod.com/ama.html#%8Ato_je_ra%E8unalna_mre%9Ea, 27.03.2008.)
1.1 Povijest računalnih mreža
Računalne mreže su nastale kao rezultat aplikacija koje su napisane za velike korporacijske tvrtke. Tvrtke su uvidjele problem učinkovitosti svojih djelatnika koji su samo da bi ispisali nešto na pisaču morali podatke prenositi na disketama do pisača, kopirati podatke na računalo koje je imalo priključen pisač I tek onda ispisati željeni dokument. Zbog jednostavnijeg, bržeg, učinkovitijeg I nadasve jeftinijeg poslovanja tvrtke su počele ulagati u mrežnu tehnologiju (jeftinije je nabaviti mrežu nego kupovati pisač za svako računalo posebno). Kao rezultat toga početkom 1980-ih računalne mreže doživjele su ogromnu ekspanziju, iako su prve od tih mreža bile prilično kaotične. Zbog tako naglog rasta tih računalnih mreža došlo je do nekompatibilnosti među mrežama koje su financirale različite tvrtke. Rješenje tog problema je LAN (Local Area Network). Zbog razloga da su pomoću takvog načina tvrtke mogle povezati sva svoja računala I sve svoje pisače na jednu mrežu u kojoj su svi mogli komunicirati LAN se I dalje razvijao. Kako se potreba za sve više umreženih računala povećavala LAN nije bio zadovoljavajuće rješenje. Tvrtke ne samo da su imale potrebu razmijenjivati podatke samo u jednoj zgradi, nego su I zahtjevi za povezivanjem više mreža u jednu cjelinu sve više rasli. Rješenje tog problema je WAN (Wide Area Network ). Zbog svoje osobine, da omogućava povezivanje računala na velikim geografskim udaljenostima, WAN je tvrtkama omogućio da svoj posao prošire I u druge gradove ,a da pri tome sve mreže budu povezane u jednu.2. KLIJENT - SERVER
2.1. Pojam “klijent-server”
Klijent-server je arhitektura gdje su korisnik (klijent) i server (poslužitelj) odvojeni ili neravnopravni. Najočitiji je primjer pregledavanja Internet stranica. Korisnikovo računalo i Internet preglednik su klijent – oni zahtijevaju, dok su računalo i baza podataka koji čine web stranicu server – on poslužuje. Klijent je obično aktivan korisnik, koji šalje zahtjeve i čeka dok se isti ne ispune, dok je server pasivan, čeka na zahtjeve te ih ispunjava i šalje korisniku. Serveri su obično veoma jaka računala s dobrim konfiguracijama i karakteristikama zbog toga što istovremeno moraju preraditi mnogo zahtjeva koji rastu iz dana u dan. Obično servere pokreću i posebni operativni sustavi za razliku od običnih – klijent operativnih sustava, serverski operativni sustavi su u više segmenata bolji i sadrže naprednije opcije.
Klijent/server model je baziran na distribuciji funkcija između dva tipa nezavisnih i autonomnih procesa: servera i klijenta. Klijent je bilo koji proces koji zahtijeva specifične usluge od server procesa. Server je proces koji osigurava usluge za klijenta. Klijent i server mogu biti smješteni u istom računalu ili u različitim računalima povezanim preko mreže.
U slučaju da su klijent i server procesi smješteni u dva ili više nezavisnih i umreženih računala, server proces može osigurati usluge za više od jednog klijenta. Pored toga, klijent može zahtijevati usluge i od više servera iz okruženja bez obzira na njihove lokacije ili fizičke karakteristike računala na kojima se nalaze server procesi. Mreža služi povezivanju servera i klijenata zajedno osiguravajući medij kroz koji klijenti i serveri komuniciraju.
Slika 2. Model klijent- server (http://www.ahyco.ffri.hr/ritehmreze/images/fig1-1.gif, 27.03.2008.)
Klijent-server arhitektura i klijent-server model obrade podataka se javlja početkom devedesetih godina 20.st., priznanje doživljava već polovinom istog desetljeća, a razvijen je kao rezultat nastojanja da se što bolje iskoristi resurs osobnih računala, kroz njihovu integraciju u jedinstven sistem za obradu podataka.
Klijent-server model obrade podataka je model distribuirane obrade podataka, gdje se funkcije jednog korisničkog programa raspodjeljuju na najmanje dva procesa koji međusobno komuniciraju. Ta dva procesa obrade podataka su: klijentski i serverski. Logika komunikacije klijentskog i serverskog procesa je sljedeća: klijentski proces šalje poruku serverskom procesu, tražeći određenu uslugu, a serverski proces izvršava traženi zadatak i šalje poruku klijentskom procesu o rezultatu (uspijehu ili neuspijehu) izvršenog zadatka.
Klijentski i serverski procesi su specijalizirani za izvršavanje određenih tipova zadataka i uvijek komuniciraju oni dijelovi procesa koji su nadležni za traženi zadatak. Oba procesa se mogu izvršavati na jednom računalu, ali pun opseg mogućnosti se realizira distribucijom ovih procesa na veliki broj, fizički dislociranih računala. Tada je računalo koji izvršava klijentski dio procesa klijent-računalo, ili kraće klijent, a po analogiji, isto važi i za server.
Dakle, za punu primjenu klijent-server arhitekture, potrebna su najmanje dva računala, povezana komunikacijskom mrežom, s instaliranim mrežnim operativnim sistemom i uspostavljenom komunikacijom. Elementi koji čine klijent-server sistem jesu:
• jedan ili više klijenata,
• jedan ili više servera,
• klijentski procesi,
• serverski procesi,
• komunikacijski međusloj (komunikacijski hardver i softver).
2.2 Način funkcioniranja klijent – server
Tipičan (ali ne i obavezan) scenarij po kojem radi klijent/server arhitektura je slijedeći:
Server proces započinje na nekom računalu (na kojem je smješten), pokreće se, a zatim prelazi u sleep mod i čeka da ga neki klijent proces kontaktira i zatraži neku uslugu od njega.
o Klijent proces započinje na istom ili nekom drugom računalu koji je preko mreže povezan sa računalom na kome se nalazi server. Klijent procesi se često pokreću od strane interaktivnih korisnika koji zahtijevaju izvršenje određenih naredbi. Klijent proces šalje zahtijev putem mreže do servera tražeći određenu uslugu od njega.
o Kada server proces završi posao (servis) koji je od njega zatražen od strane klijenta, prelazi ponovo u sleep mod i čeka slijedeći zahtev za nekom uslugom.
o Klijent/server arhitektura se zasniva na hardverskim i softverskim komponentama koje spajanjem na taj način čine sustav. Ovaj sustav sadrži tri komponente: klijent, server i komunikacijski posrednik.
o Klijent je bilo koji računalni proces koji zahtijeva usluge od servera. Klijent, poznat još i kao glavna aplikacija, odražava činjenicu da je krajnji korisnik obično u interakciji sa klijent procesom.
o Server je bilo koji računalni proces koji čeka na zahtjeve od klijenata i osigurava potrebne usluge za klijente shodno pristiglim zahtjevima. Poznat je i kao pozadinska aplikacija.
Komunikacijski posrednik je bilo koji računalni proces čijim posredstvom komuniciraju klijent i server. Sastavljen je od nekoliko softverskih razina koji pomažu pri prijenosu podataka i upravljačkih informacija između klijenta i servera. Komunikacijski posrednik je obično povezan sa mrežom. Svi klijentovi zahtjevi i odgovori servera putuju kroz mrežu u obliku poruka koje se sastoje od informacija za kontrolu i prijenos podataka.
Slika 3. Klijent - Server (www.upload.wikimedia.org/.../150px-Klijentserver.jpg)
3. FUNKCIJE SERVERA I KLIJENTA U KLIJENT/SERVER ARHITEKTURI
3.1 Klijent
Klijent je bilo koji proces koji zahtjeva usluge od serverovog procesa. Klijent započinje konverzaciju sa serverom. Klijent sadrži hardverske i softverske komponente i poželjno je da one posjeduju sljedeće karakteristike:
Ne toliko snažan hardver
• Operativni sustav koji je sposoban da podrži multitasking
• Grafički korisnički interface(GUI – Graphic User Interface)
• Komunikacijske sposobnosti
Hardver klijenta je obično stolno računalo (PC ili radna stanica, a u poslednje vrijeme se koristi i X-terminal koji jedan od potrebnog klijent/server softvera drži u ROM-u, a ostatak se puni u RAM memoriju sa servera preko mreže).
Klijent aplikacija se pokreće pod nekim operativnim sustavom i povezuje se sa komunikacijskim posrednikom radi pristupa slobodnim servisima na mreži i ove aplikacije su uglavnom zasnovane na grafičkom korisničkom interface-u s namjerom da se sakrije kompleksnost od krajnjeg korisnika. Klijent aplikacija se spaja s operativnim sustavom radi korištenja multitaskinga i grafičkog korisničkog interface-a koje on osigurava. Ona se još spaja i s mrežnom softverskom komponentom komunikacijskog posrednika radi pristupa servisima.
Hardverska komponenta komunikacijskog posrednika (mrežna kartica i mrežni kabal) fizički prenosi zahtijeve i odgovore na zahtijeve između klijenta i servera. Dok se zahtijev izvršava na serveru, klijent može izvršavati druge poslove.
3.2 Server
Server je bilo koji proces koji osigurava servise za klijente. On je reaktivan jer uvijek čeka na zahtijeve klijenta. Gledano sa strane usluga koje pružaju klijentima tipični su slijedeći servisi:
• File servisi koji služe za upravljanje datotekama. Klijent povezan na mrežu može pamtiti datoteke na file serveru kao da je to njegov lokalni disk. Kada klijent zahtijeva podatke iz neke datoteke, File server mu proslijeđuje cijelu datoteku koju klijent dalje pretražuje i obrađuje.
• Print servisi, koji se osiguravaju tako što se jedan ili više pisača povežu preko nekog računala sa klijentima. Klijent može pristupiti bilo kojem pisaču kao da je direktno povezan sa njim. On šalje serveru podatke koje treba ispisati, podaci se privremeno smještaju na disk servera odakle se potom šalju na odgovarajući pisač.
• Faks servisi, pri čemu je najmanje jedan server opremljen (internim ili eksternim) faks uređajem. Klijent ne mora imati faks ili čak ni telefonsku liniju, već on predaje faks serveru podatke koje treba poslati zajedno sa imformacijom kome ih treba poslati, a server sam obavlja prijenos podataka faksom.
• Komunikacijski servisi dozvoljavaju klijentima koji su povezani na komunikacijski server, da pristupe drugim host računalima ili serverima za koje nisu direktno povezani.
• Serveri baza podataka čine najširu i dosta uspiješnu klijent/server implementaciju. U ovom slučaju klijent šalje SQL zahtijev serveru; server prima zahtijev, potvrđuje ga, izvršava i šalje rezultat klijentu. Podaci i softver za upravljanje podacima se nalaze na serveru baze podataka. Od klijenta se zahtijeva samo da ima glavnu aplikaciju za pristup serveru baze podataka.
• Transakcijski servisi se sastoje od baze podataka, sistema za upravljanje bazom podataka (DBMS – DataBase Managment System) i procedura za manipulaciju podacima. Glavna aplikacija na klijentu šalje zahteve transakcijskom serveru na kome se izvršavaju specijalne procedure koje su instalirane na njemu. SQL kod ne putuje kroz mrežu čime je reduciran mrežni promet pa ovaj server ima bolje performanse od servera baze podataka.
4. PREDNOSTI KLIJENT-SERVER ARHITEKTURE
Osnovna prednost dvoslojne klijent-server arhitekture je ta što bazu podataka čini nezavisnom od aplikacija, jer integritet baze podataka osigurava njenu nezavisnost od aplikacija koje nad njom rade. Jedini mehanizam potreban za komunikaciju aplikacije sa bazom podataka je SQL upit, koji se proslijeđuje direktno ili kroz neku računalnu mrežu. Ipak, značajan dio aplikacije se veže za klijenta, što prouzrokuje osnovne nedostatke ovakve arhitekture. Povezivanje dinamičkog ponašanja sistema (logike sustava) za klijenta, zbog čestih izmjena u korisničkom okruženju, prouzrokuje skupo održavanje sustava a zbog čestih izmjena u tehnologiji korisničkih interface-a i skupo održavanje.
Pri razvoju i upotrebi klijent-server sustava treba postići slijedeće ciljeve: hardversku nezavisnost, softversku nezavisnost, otvoren pristup servisima, funkcionalnu distributivnost i standardizaciju.
Hardverska nezavisnost je postignuta kada klijentski, serverski i procesi komunikacijskog međusloja uspješno funkcioniraju na različitim hardverskim platformama, odnosno kada izmjene u hardverskoj konfiguraciji sistema ne utječu na funkcioniranje klijent-server sustava.
Softverska nezavisnost je postignuta kada klijentski, serverski i procesi komunikacijskog međusloja mogu funkcionirati na različitim operativnim sustavima uz upotrebu različitih mrežnih protokola.
Otvoren pristup servisima je ostvaren kada klijentski proces ima mogućnost da, po potrebi, bez ograničenja, koristi usluge svih serverskih procesa u mreži, nezavisno od lokacijske udaljenosti klijenta i servera.
Funkcionalna distributivnost je ostvarena kada klijentski, serverski i procesi međusloja predstavljaju nezavisne činitelje u obradi podataka i imaju precizno definirane namjene, zadatke i granice. Funkcionalna distributivnost treba omogućiti "zamjenjivost" dijelova softvera, što podrazumijeva da tekuća verzija nekog klijentskog, serverskog ili programa u međusloju klijent-server sustava, može zamijeniti novom, a da to ne utječe na funkcioniranje ostalih komponenti softvera.
Standardizacija ima za cilj da osigura što viši stupanj hardverske i softverske nezavisnosti, kao i nezavisnost korisničkog programa od podataka. Korisnički interface, pristup podacima i mrežni protokol, kao i drugi elementi klijent-server arhitekture trebaju biti pokriveni odgovarajućim standardima. (Pavličević, 1998.)
5. PRAKTIČAN PRIMJER PRIMJENE KLIJENT-SERVER MODELA
Nase Đakovo je zabavno – informativna stranica grada Đakova, koja nudi korisne informacije vezane za sam grad I njegovu okolicu. Osim toga mogu se naći I zabavni sadržaji kao što su foto galerija noćnog života Grada, forum te chat. Postoji I nekoliko kolumni koje obrađuju zanimljive teme iz tehnike, ekologije, glazbe I slično.
Da bi se stranica mogla vidjeti na internetu, potrebno je posjedovati ili zakupiti server (internet prostor). Stranice portala Naše Đakovo napravljene su u html jeziku unutar tih stranica ima i PHP skripti te zbog toga koristimo .php ekstenzije Kao baza podataka koristi se MySql. Osoba kao korisnik prostor koristi pomoću FTP programa, te se spaja sa korisničkim imenom I lozinkom koja se dobije na FTP adresi servera.
ZAKLJUČAK
Internet danas predstavlja milijune računala povezanih u jednu jedinstvenu mrežu.
Putem interneta moguće je dohvatiti podatke s bilo kojeg kraja svijeta.Međutim količina podataka dostupnih putem Interneta vrlo je velika pa podaci moraju biti dobro organizirani-sustavom poslužitelja I klijent računala.
Internet je sastavljen od milijune poslužitelja tako da je svakom korisniku s njegovog računala u svakom trenutku dostupan bilo koji podatak sa bilo kojeg poslužitelja koji se nalazi na bilo kojem dijelu svijeta.
LITERATURA:1. http://www.postfest.ptt.yu/savetovanje98/PavicevicVL98.html, Vladimir Pavićević, Klijent server arhitektura i baze podataka u klijent/server okruženju
2. http://bs.wikipedia.org/wiki/Ra%C4%8Dunarska_mre%C5%BEa
3. http://www.knowledgebank1.org/poslovna_informatika_fpsvs_1_svi_05/lekcije/lekcija8.html
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski Radovi