EFEKTI POREZA | SEMINARSKI RAD IZ FINANSIJA

Da bi smo se bavili fenomenom „efekta oporezivanja“, potrebno je prije svega odrediti pojam poreza i njegove opće karakteristike.
Pojam poreza ima dugotrajnu revoluciju. Brojni teoretičari iznijeli su svoja tumačenja pojma poreza, među kojima postoje i izvjesne razlike. U antičkoj Grčkoj, uvođenje poreza opravdavali su pravom pojedinca da uvodi porez nad slabijim. Š.Monteskje definisao je poreze kao “dio imovine koji građanin daje državi, da bi drugi dio mogao posjedovati“.
Pravo trgovine-prometa, na određenom prostoru reguliše se naknadom koju nazivamo porezom. Kao opće karakteristike navode se sljedeće:
-prinuda (porezski obaveznici su dužni da plate porez, a ako ne neplate porezi će biti naplaćeni prinudnim putem);
-bez protunaknadnim davanjem, isključivo u novcu, nije utvrđena svrha za koju će se upotrebiti.

Iz predhodno rečenog može se zaključiti da je porez osnovni oblik prihoda države, odnosno, pribavljanja finansijskih sredstava državi i drugim tijelima, što jeste fiskalni cilj poreza. Porezski obaveznici su pravna lica koja se uskladu sa zakonu o privrednim društvima i drugim propisima smatraju preduzećima, uključujući i druge obaveznike, kao što su fizička lica koja obavljaju djelatnost u skladu sa zakonom, kao porezski obaveznik pojavljuju se i građanska pravna lica. U savremenoj finansijskoj teoriji jedno od aktuelnih pitanja jeste fenomen „efekti poreza“.Ti efekti se manifestiraju u obliku utaje poreza, koja nastaje prije poreza oporezivanja i u obliku prevaljivanja poreza, koji nastaje poslije poreza oporezivanja.
Efekti poreza imaju ekonomsko-politički, socijalni i praktični značaj.
Institucije za naplatu poreza (po ovlaštenju društveno-političke zajednice) su porezska uprava i finansijska policija.
Ovaj fenomen, problem, ćemo u narednom izlaganju detaljnije prikazati i obrazložiti.

2. IZBJEGAVANJE PLAĆANJA POREZA

Plaćanjem poreza smanjuje se ekonomska snaga poreznog obveznika, može doći i do promjene njegovog društvenog statusa.
To nepovoljno djelovanje poreza na poreske obveznike izaziva otpor plaćanju poreza i svjesno se nastoji da se neželjeni učinci oporezivanja uklone ili smanje.
Izbjegavanjem plaćanja poreza utiče na stvaranje socijalnih razlika u pogledu materijalnog pložaja građana. Zatim dovodi do nepovoljnih fiskalnih ekonomsko-političkih efekata.
Izbjegavanje može da bude aktivno, ako je rezultat svjesnog nastojanja porezskog obveznika da netačnim prikazom činjenica ili njihovim prikrivanjem pred porezskim organima se smanji porez i pasivnom, ako je nepodmirenje poreskog tereta rezultat:
a) neznanja porezskih obveznika o porezskoj obvezi;
b) nestručnosti i neefikasnosti porezskih organa;
c) praznina u zakonima.

Ono može zavisiti od mnoštva faktora: porezskog morala, obrazovne strukture, stručnosti poreskih organa, kontrole ubiranja poreza, sankcija i sl.
Izbjegavanja plaćanja poreza prisutno je u svim porezskim sistemima i može biti uvjetovano različitim faktorima i može imati raznovrsne posljedice za porezske obveznike.

3. OTPOR PLAĆANJU POREZA

Od svih porezskih obveznika, neovisno o njihovom materijalnom položaju, postoji više, odnosno, manje izražen otpor plaćanju poreza. Postavlja se zatim pitanje, zašto postoji otpor, o čemu ovisi intenzitet tog otpora i kako se taj otpor manifestuje. Poreze karakterizira prisilnost, nepovratnost i odsustvo novčane protunaknade, što nužno ima za posljedicu da porezski obveznici imaju negativan stav spram ispunjavanja njihovih obaveza plaćanja poreza. Država od porezskog obveznika oduzima njihov dio ekonomske snage, primjenjujući čak i silu, ako je to potrebno, a za oporezivanjem prikupljena sredstva nedaje nikakvu neposrednu korist, protunaknadu. Tako da izostanak porezskom obvezniku novčane protunaknade za porez koji je platio, kod poreskog obveznika stvara otpor što je i dovelo do toga da porezi imaju prisilan karakter. Porezski obveznici porezsku obavezu doživljavaju kao napad na sebe, na njihov dohodak, imovinu i što je obveza veća samim tim je i otpor veći.

Otpor plaćanju poreza postoji u svim porezskim sistemima.
Čak su i faraoni u svojim državama nametali razne obveze prema seljacima, što je dovodilo do čestih seljačkih pobuna. Intenzitet otpora je veći što je opterećenje veće.
Jedna od tendencija jeste povećanje otpora plaćanja poreza:
a) Povećanjem otpora poreskih obveznika može da bude posljedica povećanja, odnosno narušavanje općeprihvaćenih kriterija pravednosti pri obvezivanju. U koliko porezski obveznici ocjene da porezski tereti nisu ravnomjerno raspoređeni oni će pokušati da isprave nepravdu, npr. izbjegavanje plaćanjem poreza neravnomjernost u oporezivanju može da bude posljedica određenih praznina u zakonu.
b) Otpor plaćanju poreza ovisi o svrsi trošenja porezskih sredstava.
Ako država finansira određene zadatke i mjere koje poreski obveznici smatraju da netreba finansirati, ako se država neodgovrno odnosi prema tim sredstvima, onda takva ponašanja mogu izazvati revolt kod porezskih obveznika.
Otpor je manji ako je svrha trošenja javnih prihoda bliža interesima i potrebama porezskih obveznika. Naručito nezadovoljstvo izaziva povećanje administracije državnih službenika i njihovih prihoda.
c) Otpor plaćanju poreza ovisi o primjenjenom porezskom obliku i tehnici oporezivanja.
d) Otpor ovisi i o porezskom moralu porezskih obveznika. Porezski moral znači spremnost porezskog obveznika i spremnost plaćanja. Ta spremnost ovisi o: visini poreza, stavu prema porezima. raspodjeli poreza, svrsi trošenja poreza, vrsti i visini sankcije.
e) Otpor ovisi i o stručnosti od porezskih organa i njihovg odnosa prema porezskim obveznicima.

4. EFEKTI POREZA

Savremena finansijska teorija sve više pažnje posvećuje pitanjima koja su vezana za različite efekte oporezivanja. Izučavanje efekata poreza ima i praktičan značaj, jer određena saznanja omogućuju da se eliminišu neželjeni efekti. Oni su u snažnoj korelaciji sa ciljevima poreza i porezske politike, tako plaćanje poreza utiče na cijene, akumulaciju, investicije, inflatorna kretanja, vanjsko-trgovinsku razmjenu, ekonomsku snagu porezskog obveznika itd. Čak i glasine o promijenama u porezskom opterećenju utiču na porezskog obveznika, da nešto učini kako bi ostvario neku pogodnost. Ovdje se radi o tzv., signalnom djelovanju poreza. Engleski ekonomist A.Pigoon je zapazio:„da već samo najavljivanje, saznanje o uvođenju nekog poreza najčešće dovodi pojedinca da u ovoj pobnoj fazi u kojoj još nije došlo do plaćanja poreza, reagira na taj način što podešava odnosno mijenja svoje dispozicije, s tim da porezska obveza za njega ili uopće ne nastane ili da bude svedena na najmanju mjeru“.
Efekti poreza prolaze kroz određene faze samog procesa oprezivanja, s obzirom na to u kojoj se fazi efekti manifestiraju razlikuju se:
a) efekti prije oporezivanja (utaja poreza);
b) efekti poslije oporezivanja (prevaljivanja poreza).

5. EFEKTI PRIJE OPOREZIVANJA

Kad potencijalni porezski obveznici budu upoznati da će doći do uvođenja novog oblika poreza, oni počinju razmišljati kako da izbjegnu ili svedu na najmanju moguću mjeru svoje potencijalne porezske obveze. Fiskalni organi nisu indiferentni spram ovakvih postupanja porezskih obveznika, jer te akcije mogu da smanje fiskalni efekat.
Da se to ne bi desilo fiskalni organi nesmiju biti pasivni, nego naprotiv, oni trebaju da aktivno djeluju, kako bi uklonili negativna dejstva takvih postupanja. U praksi postoje različite radnje s takvim efektima. Te radnje mogu da se poduzimanju na sektoru formiranja potrošnje i dohotka. Tako npr., ukoliko se očekuje da će se povećati porezi za neke od profesija, može doći do preorijentacije porezskog obveznika na one porefesije, gdje će porezski tereti biti manji. Isto tako, u sektoru potrošnje doći će do sličnih efekata ukoliko dođe do preorijentacije u konzumaciji onih artikala koji su manje opterećeni od onih koji su opterećeni većim porezom.
U ovim slučajevima radi se o tzv., zakonitoj utaji poreza, jer porezski obveznici prilikom izvršenja ovih radnji ne dolaze u sukob sa zakonom.
Pored zakonite utaje poreza postoji i tzv., nezakonita utaja poreza, gdje potencijalni porezski obveznici poduzimaju takve radnje, koje nisu u saglasnosti sa zakonitim procesima.
Bez zakonita utaja poreza javlja se u dva oblika:
a) defraudacija;
b) kontrabanda.
Defraudacija podrazumijeva nezakonito izbjegavanje plaćanja poreza kod posrednih i neposrednih poreza, koje se vrši netačnim prikazivanjem knjigovodstvenog stanja tzv., vođenja lažnih trgovačkih knjiga.
Kontrabanda predstavlja izbjegavanje plaćanja poreza na potrošnju (porez na promet i carinu), a postoji kada se roba koja podleže plaćanju ovih poreza krijumice protura.
I defraudacija i kontrabanda su kažnjive, a visina kazne ovisi o njihovom intenzitetu.

5.1.Uzroci utaje

Uzroci utaje su mnogostruki:
-izvjesne nejasnoće ili kontradikcije u zakonskim tekstovima, što iskazuje potrebu dogradnjom fiskalnog zakonodavstva;
-nesavršenost porezskog sistema.
Da bi se efikasno sprovodila porezska politika i da bi egzistiralo efikasan porezski sistem neophodno je da postoji organizovana porezska služba i sposoban porezski aparat.
U svim savremenim državama egzistiraju ove dobro organizovane prezske službe, što direktno rezultira smanjenjem utaje poreza.
Pored službi, smanjenju utaje poreza dovelo je i jačanje kontrole naplate poreza i oštre sankcije. I u našem krivičnom zakonodavstvu, „utaja poreza predstavlja krivično djelo i povlači za sobom krivičnu sankciju novčanu kaznu ili kaznu zatvora do 3 godine, a za teži slučaj porezske utaje akumulira se novčana kazna i kazna zatvora od 5 godina“.

6. EFEKTI POSLIJE OPOREZIVANJA

Pored efekata prije oporezivanja (poreska utaja), treba razlikovati efekte poslije oporezivanja (prevaljivanje poreza). U praksi postoje situacije gdje porezski obveznik, kao lice koje je dužno plaćati porez, može djelimično ili potpuno da svoju porezsku obvezu prevali na neka treća lica, tako da njegov dohodak, imovina ostane ne opterećena. U finansijskoj teoriji ova praksa je poznata pod nazivom „prevaljivanje poreza“. To je jedan vrlo složen fenomen. Taj pojam jasno je definisao njemački teoretičar Otto von Mering 30-tih godina 20-og stoljeća. „Prevaljivanje poreza predstavlja pojavu pri kojoj zakonom određeni porezski platac, putem mijenjanja cijena, prebacuje porezski teret u cijelini ili djelomično na druga lica ili ova lica na njih prebačeni teret prevaljuju u cjelini ili djelimično na treća lica“.

Kod prevaljivanja poreza porezski obveznik nije osoba koja stvarno plaća porez, ona se razlikuje od konačnog platca poreza.
Prevaljivanje se javlja zbog:
a) nastojanja porezskog obveznika da neželjene efekte sa sebe prebaci na drugu osobu;
b) intencije zakonodavca i mjera koje omogućuju da se prevaljivanje ostvari.
Kao i kod porezske utaje, porezski obveznik se brani od porezskog tereta, ali za razliku od porezske utaje kod prevaljivanja poreza nisu predviđene određene sankcije. Raspravljajući o prevaljivanju postavlja se pitanje:
a) koji se porezi ne mogu prevaliti;
b) o čemu ovisi prevaljivanje.
Danas vladaju mišljenja da se mogu svi porezi osim subjektnih, pod određenim uvjetima prevaliti. Nema prevaljivanja gdje nema ponude i tražnje, tržišnog mehanizma, razmjene.
Proces razmjene predpostavka je za prevaljivanje, a hoće li doći do prevaljivanja, ovisi o odnosu ponude i tražnje.

7.OSNOVNA TEORETSKA SHVATANJA O PREVALJIVANJU POREZA

Pošto prevaljivanje predstavlja vrlo interesantan fenomen, u finansijskoj teoriji je nastalo više teorijskih koncepcija o prevaljivanju poreza. Ta teoretska shvatanja mogu se podijeliti na starije i novije teorije.

- STARIJE TEORIJE

FIZIOKRATSKA TEORIJA-veoma je značajna i predstavlja prvi pokušaj da se fenomen prevaljivanja sistematski obradi. Glavni protagonist ove teorije je Quesneyf. Ona počiva na shvatanju da svi porezi treba da opterećuju poljoprivredu, odnosno, da se porez može prevaljivati jedino na poljoprivredu.
Poslije fiziokrata značajna su mišljenja A.Smita i D.Rikarda o fenomenu prevaljivanja. A.Smit smatra da se porezi mogu prevaljivati samo na jedan od tri oblika dohotka i to na rentu, dobit i najamninu ili na sva tri oblika. Porez na zemljišnu rentu prevaljuje se na vlasnika zemlje, porez na najamninu takođe je prevaljiv i to se vrši u dvije faze:
-radnici prvo prevaljuju porez na kapitaliste, a onda ga oni prevaljuju na potrošače.
A.Smit smatra da se porezi na luksuzne artikle prevaljuju na potrošače luksuznih artikala.
D.Ricardo smatra, za razliku od Smita da porez na najamnina se ne prevajuje na radnike već na profit.

- NOVIJE TEORIJE

Agnostička teorija pesimistička teorija, jer ona nevjeruje u bilo kakvo naučno saznanje o fenomenu prevaljivanja. Predstavnici ove teorije su: A.Held, E.Hamillton,G.Murey i dr., oni ne osporavaju da postoji oporezivanje, već poriču mogućnost da istraživanje prevaljivanja može uroditi pozitivnom rezultatom. Prevaljivanje ovisi o mnogim faktorima.

- SOCIJALISTIČKA TEORIJA

Zagovornik ove teorije je Ferdinand S., on je u svojoj knjizi „Posredni porezi i položaj radničke klase“, upozorio da se svi porezi prevaljuju na najsiromašnije slojeve društva, u prvom redu na radničku klasu. „Porezi su pogodan instrument vladajuće klase da na taj način eksploatira najamne radnike. Radnici nemogu porezski teret prevaliti na poduzetnike. Posredni porezi ne terete porezske obveznike prema njihovoj ekonomskoj snazi nego prema njihovim potrebama na oporezovanim proizvodima u čijoj je cijeni sadržan i prevaljen porez“.

Finansijska teorija prevaljivanja poreza dijeli se na nekoliko faza, a to su:
a) Perkusija;
b) Reperkusija;
c) Incidenca;
d) Difuzija.

Perkusija je prva faza u procesu oporezivanja, gdje dolazi do označavanja poreznog obveznika (fizičko ili pravno lice), koji su po zakonu dužni plaćati porez.
Reperkusija je faza kada porezski obveznik prihvati porez, ali ga nesnosi nego ga prevali na neko treće lice. To prevaljivanje se može učiniti tako što će ga porezski obveznik uračunati u cijenu svojih proizvoda, a u drugom slučaju će kupac smanjiti cijenu robi ili uslugama.
Incidenca je treća faza u prevaljivanju, koja postoji kada porezski obveznik ne može više da prevaljuje porez već ga snosi. On postaje konačan platac poreza.
Difuzija je posebna faza u prevaljivanju, koja označava opće efekte u oporezivanju, efekte na sektoru proizvodnje, potrošnje itd. Konačan platac poreza na kraju snosi teret, ali i smanjenje njegovog dohodka, ekonomske snaga dovodi do promjena u odnosima ponude i tražnje, u cijenama, visini plaća itd.

9. VRSTE PREVALJIVANJA

Prevaljivanje poreza može se posmatrati sa različitih stajališta:
a) Ako je intencija zakonodavca da porezski obveznik prevali porez na neku drugu osobu ili ne, govori se o namjeravanom ili ne namjeravanom prevaljivanju;
b) Ako se posmatra u kojem se pravcu vrši prevaljivanje, od porezskog obveznika prema kupcu ili dobavljaču, razlikuje se prevaljivanje unaprijed i prevaljivanje unazad;
c) Ako se posmatra koliko je puta porezski teret prevaljen, onda razlikujemo jednostruko, dvostruko i višestruko prevaljivanje.

NAMJERAVANO ILI NENAMJERAVANO PREVALJIVANJE

„Nenamjeravano prevaljivanje poreza postoji u situaciji kad je po intenciji zakonodavca porezski obveznik različit od osobe koja snosi porezski teret“.
Porezski obveznik nije ni bio predviđen da snosi porezski teret. Tako npr., kod poreza na promet, porezski obveznik je proizvođač ili prodavač oporezivih proizvoda. Taj porez snose konačni potrošači tih proizvoda, jer oni plaćaju u cijeni proizvoda i porez na promet, koji je sastavni element cijene kupljenih proizvoda.
„Ako porezski teret snosi osoba koja po intencijama zakonodavca nije za to bila predviđena, riječ je o ne namjeravanom prevaljivanju“.
Tako npr., porez na dohodak od imovine trebali bi snositi vlasnici te imovine, tako ako iznajmljivač stana porez prevali na iznajmitelja stana u uvećanoj najamnini, onda se tu radi o ne namjeravanom prevaljivanju.

PREVALJIVANJE UNAPRIJED, PREVALJIVANJE UNAZAD, BOČNO PREVALJIVANJE

Prevaljivanje unaprijed postoji kad porezski obveznik prevali porezski teret u povećanoj cijeni svojih proizvoda ili usluga na kupce tih proizvoda ili usluga.
Proizvođač tako porez uračunava u cijenu proizvoda.

Prevaljivanje unazad postoji kada kupac uspije porezski teret prevaliti na prodavača, na dobavljača sirovina, na vlasnika poslovnog prostora u kojem obavlja svoju djelatnost. Može se desiti da porez istovremeno bude prevaljen i unaprijed i unazad, tako da jedan dio poreza snose kupci proizvoda, a drugi dio dobavljači sirovina.
Bočno prevaljivanje postoji kada porezski obveznik porez kojim tereti promet jednog proizvoda ili udluge prevali na drugi neoporezovani proizvod ili uslugu u povećanoj cijeni. Kod prevaljivanja poreza javlja se pojam „amortizacija poreza“, što znači da se porez amortizira u sniženoj kupovnoj cijeni. Tako npr., kupac neke imovine koja se oporezuje, porez prevali na prodavca–vlasnika imovine. Na taj način se kupac riješio poreza na kupljenu imovinu.

JEDNOSTRUKO, DVOSTRUKO, VIŠESTRUKO PREVALJIVANJE POREZA

Jednostruko prevaljivanje je ono kod kojeg porezski obveznik prevali porez na drugu osobu koja je konačni platac poreza. Postoji npr., kada obrtnik u povećanoj cijeni svojih proizvoda prevali porez na kupca njegovih proizvoda.
Dvostruko prevaljivanje je ono kada osoba na koju je porezski obveznik prevalio porez uspije da prevali porez na neku drugu osobu. Primjer za to je kada proizvođač prevali porez na preprodavača, a ovaj na kupca, potrošača.
Višestruko prevaljivanje postoji kada porezski obveznik prevaljuje na drugu osobu, a ona na treću itd., npr., proizvođač prevali porez na trgovca na veliko, a ovaj na trgovca na malo, a trgovac na malo na kraju na porošača.

10. MJERE PROTIV IZBJEGAVANJA PLAĆANJA POREZA

Izbjegavanje plaćanja poreza, bilo zakonito ili nezakonito, može dovesti do većih ili manjih teškoća, pa i nemogućnosti da se neki od planiranih rashoda podmire ovom vrstom prihoda. Veličina tih problema ovisi o intenzitetu porezske utaje, o odstupanju planiranih i ubranih poreza. Da bi se ograničila, odnosno, spriječila porezska erozija, primjenjuju se raznovrsne mjere. Porezskim obveznicima mogu se nametnuti obveze da vode poslovne knjige, da izdaju račune kupcima, da se svaki račun registrira kod porezskih organa, da se svaka uplata i isplata obavlja preko banke i sl. Da bi se ograničila ili spriječila nezakonita utaja poreza u krivičnim zakonodavstvima predviđaju se određene krivične sankcije, kao što su npr., kazna zatvora, novčana kazna (ove dvije sankcije mogu biti postavljene kumulativno ili u alternativi ), zabrana bavljenja određenim djelatnostima, oduzimanje utajenog iznosa i sl. Javnost oštro ne osuđuje porezske delikte, jer su shvaćanja da kod porezske utaje niko nije neposredno oštećen, ali nezakonita utaja poreza dovodi do toga da se određeni planirani zadaci i mjere iz djelokruga države ne mogu realizovati i oni su u znatno povoljnijem položaju od poštenih porezskih obveznika. Može se desiti da javnost iskaže negativan stav prema porezima:
a) ako je porez nerealno utvrđen;
b) ako je porezski teret prešao neku normalnu granicu;
c) ako je jedna kategorija porezskih obveznika diskriminirana u odnosu prema drugoj;
d) ako se sredstva ubrana porezom troše sasvim neracionalno.
U pojedinim državama spominje se i javlja pojam „porezna amnestija“. To je akt države kojim se neodređen broj osoba koje su izvršile utaju, potpuno ili djelimično oslobađa od gonjenja, od izvršenja kazne, izriče blaža kazna ili se ukidaju pravne posljedice osude. U nekim zemljama, lica koja su utajila porez bivaju ne samo oslobođeni, nego čak dobivaju nagradu ukoliko priznaju i otkriju neki novi oblik porezske utaje. Na taj način država će u budućem periodu poduzimanjem adekvatnih mjera uspjeti da vodi još efikasniju borbu spram utajivača poreza.

ZAKLJUČAK

Efekti poreza, kako prije oporezivanja tako i poslije oporezivanja su i dan danas veoma aktuelna problematika i predstavljaju predmet rasprave brojnih teoretičara, pa i zakonodavaca u mnogim zemljama. U svim porezskim sistemima javlja se izbjegavanje plaćanja poreza u većoj ili manjoj mjeri. To izbjegavanje je veoma nisko u Skandinavskim zemjama, SAD, Engleskoj, gdje postoji visok stepen porezskog morala, a sve je to posljedica rigoroznih mjera i krivičnih sankcije prema tim licima. U Francuskoj, Italiji, izbjegavanje plaćanja poreza je veće, a najveće je na Bliskom i Dalekom istoku. U našoj zemlji je takođe u velikoj mjeri prisutno izbjegavanje plaćanja poreza, odnosno utaja poreza, a postoje brojni razlozi zašto je takva situacija. Prije svega to su: loša ekonomska situacija u zemlji, ne postojanje još oštrijih sankcija isl. Tako se može zaključiti da je ovaj problem prisutan u svim zemljama kao i postojanja manjeg ili većeg otpora tom plaćanju poreza. Od efekata poreza ovisi i realizacija ciljeva porezske politike i brojni drugi fiskalni ciljevi države. Tako npr., ako je u znatnoj mjeri prisutna nezakonita utaja poreza, za posljedicu će imati da neće doći do realizacije ovih ciljeva, zadataka i mjera koji su u djelokrugu države, jer finansiranje tih zadataka i mjera zavisi od visine ubranog poreza. Da do toga ne bi došlo neophodno je poduzeti konkretnije korake u riješavanju toga problema. Treba prije svega utaju poreza okvalificirati kao teže krivično dijelo za koje će slijediti i teža krivična sankcija. Mišljenja sam, da bi se porezska eskiviranja svela na minimum potrebno je uspostaviti bolje razumjevanje na relaciji između porezskih obveznika i porezskih organa, jer to razumijevanje može da utiče na povećanje porezskog morala ( svijesti da se putem porezskih sredstava riješavaju brojni problemu unutar države ), a samim tim i neispunjenje obveze plaćanja poreza. Svijesni smo da danas u svijetu vlada borba za profit, za veći prihod. Stoga nije ni iznenađujuće ovakvo ponašanje porezskih obveznika. Čak ni javnost oštro ne kritikuje utaju poreza. Narod smatra da mu se tim putem ne nanosi neposredna šteta. Osobe koje su umješane u izvršenje porezske utaje na neki način karakterišu se kao sposobnjaci, junaci, tajanstvenici, iako ih krivični zakon označava krivičnim delikventima.

LITERATURA