POCETNA STRANA

Seminarski i Diplomski Rad
 
SEMINARSKI RAD IZ MEDICINE
 
OSTALI SEMINARSKI RADOVI IZ MEDICINE
Gledaj Filmove Online  

Oboljenja retine


Organ za vid, oko, smješten je u očnoj duplji. U njegov sastav spadaju: očni živac, očna jabučica i pomoćni organi oka. Retina je opna osjetljiva na svjetlo koja se nalazi na unutrašnjoj površini stražnjeg dijela oka.
S pravom se može reći da ne postoje oboljenja koja su isključivo vezana za retinu. Skoro u svim slučajevima se radi o oboljenju koje je od značaja za cijeli organizam, a biva zahvaćena i retina. Ima nekoliko činjenicazašto je retina aficirana u mnogobrojnim patološkim stanjima našeg organizma. Prije svega retina je neuroektodermalnog porijekla kao i CNS, sa kojim u vezi preko optičkoh nerava. Krvni sudovi retine su terminalni, tako da svaki organski ili funkcionalni poremećaj ovih sudova dovodi do određenih promjena u retini. Retina je sastavljena od nervnih elemenata koji su izvanredno osjetljivi na svaki poremećaj u normalnom metabolizmi, zbog čega se čitav niz metaboličkih poremećaja odražava nepovoljno na retinu.

Anatomija očne jabučice

Očna jabučica (bulbus oculi) ima oblik šuplje kugle, koja je na svom prednjem kraju nešto jače ispupčena i ispunjena prozračnim elementima (slika 1). Njen prozračni sadržaj, očna vodica (humor aquosus), sočivo (lens) i staklasto tijelo (corpus vitreum), okružuju tri opne: spoljna (tunica fibrosa), unutrašnja (tunica interna) i srednja (tunica vasculosa).

Anatomija ocne jabucice
Slika 1


Tunica fibrosa svojom čvrstinom osigurava oblik očne jabučice i odupire se intrabulbarnom pritisku. Njen prednji prozračni dio se naziva cornea, a zadnji, bjeličasti dio sclera.

Tunica vasculosa sadrži krvne sudove, živce i pimentne vezivne ćelije. Na njoj se razlikuju tri dijela: chorioidea, corpus ciliare i iris.

Tunica interna bulbi je dvolisna. Njen spoljni, pigmentni list (stratum pigmenti) sastoji se od jednoslojnog epitela, u kome se nalazi mnogo mrkog pigmenta (fuscin.) Njen unutrašnji list se naziva retina.
Retina sadrži receptore za svjetlost i boje. Sastoji se iz tri osnovna sloja, koja karakterišu određene ćelije. U spoljnom, neuroepitelnom sloju (stratum neuroepiteliale) nalaze se stanice sa nastavcima u vidu štapića i čunjića. Ćelije sa štapićima su osjetljive na promjene svjetlosti. U svom štapićastom nastavku sadrže crveni pigment (rodopsin) koji na svjetlosti nestaje a u mraku se ponovno stvara. Ćelije s nastavcima u vidu čunjića su osjetljive na boje. U srednjem sloju nalaze se bipolarne nervne ćelije koje skupa obrazuju ganglion retinae. Pored toga u tom sloju se nalaze asocijacione nervne i glijalne ćelije. U unutrašnjem sloju retine nalaze se velike ganglijske ćelije, koje skupa sačinjavaju ganglion živca (ganglion nervi optici).


OSNOVNE PATOLOŠKE PROMJENE RETINE

Edem – retina je pod normalnim uslovima providna, što omogućava svjetlosnim zracima da dođu do neuroepitelnih ćelija, a pri oftalmoskopiranju vidi se normalna crvenkasta boja očnog dna. Kad se javi edem retine, taj dio gubi providnost i dobija mliječnu boju. Edem može da nastane poslije povrede, najčešće kontuzionog karaktera, usljed upalnog procesa, zbog poremećaja metabolizma, kod cirkulatornih poremećaja i dr.

Hemoragije – krvarenja mogu da nastanu u raznim slojevima retine. Preretinalna krvarenja nastaju između hijaloidne membrane staklastog tijela i membrane limitans interne retine. Za ove hemoragije je karakteristično da one ne zaklanjaju retinalne sudove i da im je gornja granica u vidu horizontalne linije. Intraretinalnim krvarenjima se nazivaju ona koja nastaju u dubljim slojevima retine. Ona imaju oblik nepravilnih mrlja a tamnocrvene su boje. Retroretinalne hemoragije se nalaze iza retine i zbog toga imaju još tamniju boju od intraretinalnih hemoragija.
Uzroci nastanka retinalnih hemoragija su različiti: povrede, povećani intrakranijalni pritisak, oboljenja hematopoetičnog sistema, hemoragičke dijateze, dijabetes, upalni procesi i dr.

Eksudat – Retinalni eksudat se ispoljava u vidu bijelih promjena smještenih u retini. Ovi eksudati mogu imati tačkast izgled, nekada su u obliku nepravilnih plaža, dok u drugim slučajevima imaju jedan određen oblik. Tako je poznat eksudat koji se viđa u predjelu makule lutee; eksudativne promjene su raspoređene radijalno, tako da liče na zvijezdu – stella maculae luteae. Najčešće se javlja kod cirkulatornih poremećaja i kod oboljenja bubrega.

Ožiljne promjene – Ožiljci na retini se ispoljavaju na dva načina. Oni se javljaju kao posljedica upalnih promjena retine i hoorioidee (chorioterinitis). U predjelu ožiljka istanjene su i horioidea i retina tako da prosijava bjeličasta sclera. Ti ožiljci su po pravilu i pigmentovani u većoj ili manjoj mjeri. Uzima se da horioretinitisi luteičkog porijekla daju ožiljke koji su jače pigmentovani, dok su tuberkulozni ožiljci manje pigmentovani.
Druga vrsta ožiljnih promjena koje potiču iz retine ispoljava se proliferacijom glioznog tkiva retine. Ovo gliozno tkivo izlazi iz retine, proteže se ka staklastom tijelu u koje ulazi, stvarajući formacije koje imaju najčešće trakast ili lepezast izgled – retinitis proliferans. Ove promjene se najčešće javljaju poslije hemoragija nastalih uslijed tuberkuloznog periflebitisa ili kod dijabetičke retinopatije.

OBOLJENJA RETINE

UPALNI PROCESI

Upalni procesi u retini se izuzetno javljaju samostalno. Obično prvo dođe do upale horioidee (chorioiditis) a sekundarno biva zahvaćena i retina, tako da se ustvari, radi o horioretinitisu (chorioretinitis)

PROMJENE KOD ARTERIJSKE HIPERTENZIJE

U prvo vrijeme dolazi samo do jače izraženih refleksa duž arterija. Kasnije, kada dođe do organskih promjena u zidovima arterija, onda nalazimo pored pojačanih refleksa i nejednakost kalibra. Postoji i nekoliko znakova koji se mogu naći u toku arterijske hipertenzije. Tu prije svega treba spomenuti klasičan Gunov fenomen ukrštanja krvnih sudova. Taj fenomen nastaje zato što arterije kao rigidnije vrše kompresiju na vene na onom mjestu na kome arterija prelazi preko vene zbog čega vena na tom mjestu izgleda kao sužena ili čak prekinuta. Usljed ovog pritiska nastaje i poremećaj cirkulacije u samoj veni i to uzvodno od mjesta ukrštanja. Potisnuće vene na mjestu ukrštanja poznato je kao Salusov znak. U toku arterijske hipertenzije postoji i treći znak, a to je Gisov znak – pojava jače izvijuganosti sudova koji se nalaze oko žute mrlje. Ovi sudovi su izvijugani spiralno, tako da liče na vadičep.
Razvoj promjena na očnom dnu kod arterijske hipertenzije može da se podijeli na tri stadija:

Prvi stadij – Kada u toku arterijske hipertenzije nađemo na očnom dnu Gunov, Salusov i Gistov znak onda govorimo o postojanju hipertoničnog fundusa (fundus hypertonicus)

Drugi stadij – Ako pored znakova hipertoničnog fundusa postoje hemoragije i retinalni eksudat onda znači da je došlo do oboljenja retine uslijed arterijske hipertonije i te promjene nazivamo hipertenziona retinopatija (retinopathia hypertonica)

Treći stadij – U daljoj fazi razvoja promjena nalazu hipertenzione retinopatije može da se pridruži i edem papile kao izraz neuroretinopatije, tj. oboljenja i vidnog živca i retine uslijed arterijske hipertenzije.

POREMEĆAJI CIRKULACIJE U RETINI

Poremećaji cirkulacije u retini dovode do promjena koje su u vezi sa činjenicom da arterije retine pripadaju terminalnom tipu krvnih sudova, pa prema tome, nemaju anastomoze.

Sindrom okluzije centralne retinalne arterije – Prilikom okluzije centralne retinalne arterije nastaju na očnom dnu karakteristične promjene koje su rezultat prekida priliva arterijske krvi u retinu. Ako se zatvori lumen stabla ove arterije, onda će u tom momentu doći do naglog gubitka vida – do amauroze. Cijela retina će postati edematozna, što će se oftalmoskopski ispoljiti mliječnobijelom bojom cijelog očnog dna. Na toj mliječnobijeloj osnovi jedino se razlikuje mjesto koje odgovara žutoj mrlji (macula lutea) i koje ima izrazito crvenu boju tako da podsjeća na trešnju. Ako je došlo do okluzije samo jedne grane centralne retinalne arterije, onda je oftalmoskopski pregled različit utoliko što se edem retine nalazi samo u onom području koje irigira odgovarajuća grana.
Etiologija ovog sindroma nije jedinstvena. Tako spazam arterije centralis retine može da dovede do ovog stanja, i to je jedini slučaj u kome promjene mogu i da se povuku i da se vid uspostavi, pod uslovom da taj spazam ne traje dugo. Inače, sve druge organske promjene dovode do definitivnog oštećenja.
Liječenje – Vid može da se uspostavi ako se urgentno datim vazodilatatornim i spazmolitičkim sredstvima uspije da prekine spazam. Važnija je profilaksa, koja treba da se sastoji u pravilnom liječenju srčanih bolesnika, arterioskleroze i upalnih promjena koje bi mogle da zahvate i zid arterije.

Tromboza centralne retinalne vene daje često raznovrsnu sliku na očnom dnu. Ako je zahvaćena samo jedna njena grana, onda se vide brojne retinalne hemoragije koje se nalaze u području te grane. Međutim, kad je tromboza zahvatila stablo ove vene, onda se to ispoljava mnogobrojnim hemoragijama u predjelu papile. Te hemoragije su nekad izražene u tolikom stepenu da potpuno maskiraju samu papilu. Vene su znatno proširene, izvijugane, većim dijelom su zaklonjene edemom retine i retinalnim hemoragijama, tako da mogu da se vide samo pojedini dijelovi proširenih vena. Na arterijama obično nalazimo arteriosklerotične promjene, zbog čega je njihov zid neravnomjerno zadebljan, kalibar je izmijenjen i sužen a refleksi su pojačani.
Etiologija – Najčešće se radi o promjenama koje se javljaju s arterijskom hipertenzijom, zatim o upalnim promjenama i o poremećaju u sastavu krvi, koja pokazuje povećanu sklonost ka koagulaciji.
Liječenje – Primjenjuju se vazodilatatori, vitamin C i rutin, da bi se umanjila prozornost zidova krvnih sudova, antikoagulaciona sredstva, a sprovodi se i liječenje arterioskleroze, hipertenzije. Sva ova terapija nije se pokazala dovoljno efikasnom, pa su i pored njene primjene česte komplikacije u vidu sekundarnog hemoragičkog glaukoma.

Periphlebitis retinae – Prve promjene se oftalmoskopski ispoljavaju bjeličastim omotačima koji predstavljaju upalnu infiltraciju lokalizovanu oko vena. Kasnije se ova infiltracija zamjenjuje ožiljnim tkivom, što mijenja izgled i kalibar vena. Ove ožiljne promjene sužavaju lumen vena, koje postaju vijugave, a u krajnim slučajevima nastaje i potpuna obliteracija vena na jednom određenom sektoru. Tako obliterisane vene se ispoljavaju u vidu bjeličastih linija.
Etiologija – Obično se radi o mladim osobama čije je opšte stanje zadovoljavajuće, ali čiji je organizam ranije bio inficiran tuberkulozom, što se može utvrditi nalazom neaktivnih tuberkuloznih promjena u plućnom parenhimu ili pak, ostacima adhezivnog pleuritisa.
Liječenje – S obzirom na tuberkulozno porijeklo, daju se tuberkulostatici. Da bi se unekoliko spriječilo krvarenje, daju se kalcij, koagulen, vitamini C i K i dr.

OBOLJENJE RETINE U VEZI SA POREMEĆENIM METABOLIZMOM UGLJENIH HIDRATA

Dijabetička retinopatija (retinopathia diabetica) – Metabolički poremećaji koji postoje kod šećerne bolesti mogu da prouzrokuju u oku razne promjene. Prvo dolazi do oštećenja retinalnih krvnih sudova, zatim do promjena u retini bez znakova proliferacije da bi se kasnije promjenama u retini pridružili i proliferativni procesi. Prema tome, promjene na očnom dnu prolaze kroz tri faze:

Prva faza – Oštećenje retinalnih sudova (angiopathia diabetica vasorum retinae) ispoljava se prvo pojavom na kapilarima oko makule minijaturnih aneurizmi. U kasnijoj fazi vene postaju proširene a u zidu arterija dolazi do organskih promjena koje mogu da dovedu i do obliteracije lumena ovih arterija.

Druga faza – neproliferativna dijabetička retinopatija (retinopathia diabetica nonproliferativa). Zidovi krvnih sudova postaju permeabilniji tako da se u retini javljaju: a) edem, b) bjeličasti eksudati u dubokim ili površnim slojevima retine i c) hemoragije posebno duž krvnih sudova ili ispred retine.


Treća faza – proliferativna dijabetička retinopatija (retinophatia diabetica proliferativa). Na prethodne promjene nadovezuje se proliferacija krvnih sudova ili proliferacija glioznih tkiva.

Dijagnoza se postavlja na osnovu pregleda očnog dna oftalmoskopom. Međutim, u ranoj fazi kada postoje samo mikroaneurizme u predjelu oko makule one se ne mogu tako dobro vidjeti oftalmoskopom. U tom slučaju pomoću fluoresceinske angiografije moguće je jasno vidjeti i fotografisati te mikroaneurizme koje se ispoljavaju kao neki pupoljci na kapilarima.
Liječenje osnovne bolesti trebalo bi da spriječi i pojavu dijabetičke retinopatije, što nije uvijek slučaj. Ipak, svaki dijabetički bolesnik treba da se pridržava određene dijete i uzima sredstva koja će regulisati glikemiju. U cilju sprečavanja i liječenja promjena na krvnim sudovima daju se vazoprotektori i to kroz duže vremena, nekoliko mjeseci i godina.

DEGENERATIVNE PROMJENE RETINE

Neke degenerativne promjene zahvataju prvenstveno predio žute pjege, druge imaju težnju da se ograniče na periferne dijelove, dok u izvijesnim slučajevima mogu istovremeno ili, pak sukcesivno da obole i centralni i periferni dijelovi retine.

Degenerativne promjene u makuli – Ove promjene mogu da imaju hereditarni karakter i one se obično javljaju već u djetinjstvu, zbog čega se nazivaju juvenilna degeneracija (degeneratio juvenilis maculae luteae) tipa Stargardt. Ispoljava se degenerativnim pomjenama u makuli u vidu nepravilne pigmentacije i pojave sitnih žućkastih tačkica. Bolest postepeno napreduje i tokom vremena može da dovede do slabljenja centralnog vida, pojave centralnih skotoma i nemogućnosti raspoznavanja boja.
Liječenje – Pošto se radi o hereditarnom oboljenju, to ne postoji neko uspješno liječenje. Daju se vazodilatatori i vitamini.
Kod osoba preko 50-60 godina, a koje imaju izražene sklerotične promjene, javlja se staračka degeneracija žute pjege (degenneratio senilis disciformis maculae luteae) tipa Kuhn Junis.
Liječenje – Po pravilu je bez efekta, jer je u vezi sa odmaklim arteriosklerotičnim promjenama. Daju se injekcije joda, vazodilatatori, vazoprotektori, vitaminoterapija i sredstva protiv krvarenja.

Retinopathia pimentosa – Degenerativne promjene perifernih dijelova retine najviše su ispoljene kod pigmentne retinopatije. Ono što predstavlja najupadljiviji nalaz na očnom dnu, jeste poremećaj u pogledu pojave i rasporeda pigmenta. Te promjene se prvo primjećuju na periferiji, gdje vidimo grupacije pigmenta koji ima polimorfan izgled i podsjećaju u nekim slučajevima na osteoblaste. Ova pigmentacija postepeno napreduje od periferije ka centralnim dijelovima. Kao veoma ran simptom, javlja se nemogućnost viđenja u mraku ili kokošije sljepilo (hemeralopija). Kasnije dolazi do koncentričnog suženja vidnog toplja, tzv. tubarni vid, koje može da bude redukovano u tolikoj mjeri da onemogućava kretanje oboljelih osoba. Takve osobe vide kao da gledaju kroz neku cijev: mogu da vide dobro u daljinu, ali se slabo orjentišu u prostoru. Prvi simptomi se obično javljaju u djetinjstvu. Rijetko dolazi do potpunog sljepila.
Liječenje – Za sada ne postoji neko efikasno liječenje. Preporučuju se vazodilatatori, vitamin A i B i nespecifična terapija.

ODLJUBLJENJE RETINE (ABLATIO RETINAE)

Pod pojmom ablacije retine podrazumijeva se takvo stanje kada dođe do razdvajanja retinalnih slojeva, a u tako stvorenom prostoru nakupi se tečnost – subretinalna tečnost. Uzroci koji dovode do ablacije retine su raznovrsni: degenerativne promjene u retini, mehaničke povrede, promjene u corpus ciliare, promjene u chorioidei upalnog ili tumorskog karaktera, kao i paraziti. Ablacija se najčešće javlja kod izražene miopije, jer usljed istezanja retine dolazi do degenerativnih promjena u njenom slojevima i kao posljedica toga javlja se na periferiji jedna pukotina (ruptura) kroz koju ulazi tečnost iz staklastog tijela i razdvaja retinu na taj način što pigmentni sloj ostaje uz chorioideu, dok se ostali slojevi odljubljuju.
Kao rani simptom, bolesnici primjećuju kao neko svjetlucanje, koje se javlja u odgovarajućem dijelu vidnog polja. Kada već dođe do ablacije retine, bolesnik to primjećuje kao neku zavjesu koja mu zaklanja odgovarajući dio vidnog polja. Odljubljena retina se vidi kao jedna sivoružičasta poluprovidna membrana preko koje prelaze retinalni krvni sudovi i koja pri pokretu oka podrhtava (slika 2). Ukoliko vrijeme prolazi, dolazi do gliozne proliferacije, tako da odljubljena retina više nije providna i dobija sivkastu boju. Ruptura retine se ispoljava u vidu polumjeseca jasno crvene boje, čiji je konkavni dio okrenut ka periferiji. Specijalni tip pukotine nastaje kada se retina odvoji u predjelu ora serrate i tada se radi o njenoj dezinserciji.

Odljubljena retina
Slika 2

Princip operacinog liječenja sastoji u tome da se u predjelu rupture izazove na vještački način, upala chorioidee i retine, koja će se kasnije završiti proliferacijom vezivnog tkiva i stvaranjem ožiljka. Ovaj ožiljni proces će privući retinu ponovo na chorioideu i stvoriće adhezije između ove dvije opne očne jabučice (chrioretinitis adhesiva). U cilju stvaranja adhezivnog horioretinitisa u liječenju ablacije retine primjenjuje se najčešće dijatermokoagulacija, zatim fotokoagulacija, krioterapija i laser.

TUMOR RETINAE (RETINOBLASTOMA)

Tumor retine potiče iz njenih embrionalnih ćelija retinoblasta. Retinoblastom se javlja u prvim godinama života, i to u većini slučajeva do treće godine, dok se rjeđe mogu da nađu i u kasnijem dobu. Često se javljaju i bilateralno. U evoluciji retinoblastoma razlikujemo tri faze:

Prva faza obuhvata početak bolesti, koji se ispoljava nalazom jedne bjeličaste formacije na očnom dnu i u retini. Okolni dijelovi retine su u početku bez promjena. Stadijum „amaurotičnog mačijeg oka“ predstavlja fazu u kojoj je proces zahvatio veći dio staklastog tijela. Zjenica oboljelog oka je proširena, pošto je takvo oko amaurotično – slijepo. Iz dubine prosijava sivobjeličast refleks, što podsjeća na mačije oko. Tumorske mase mogu da zahvate i iris i da pređu u prednju komoru, gdje se nakupljaju, gradeći formaciju koja podsjeća na hipopion (pseudohypopyon).

Druga faza je glaukomni stadijum – nastaje kada je tumor dovoljno narastao, tako da izaziva povećan intaokularni pritisak.

Treća faza se odlikuje širenjem tumora van očne jabučice. Tako, ako tumor perforira skleru onda se on dalje razvija u orbiti.

U četvrtom stadiju nastaju udaljene metastaze, kada dolazi do generalizacije procesa sa mnogobrojnim metastazama, koje ukazuju na neposredno predstojeći letalni ishod.

Dijagnoza se klinički postavlja pošto se prethodno isključe neki upalni proces ili proliferativne promjene u corpus vitreumu. Potrebno je u opštoj narkozi i pri maksimalnoj midrijazi izvršiti oftalmoskopski pregled očnog dna i drugog oka, jer nije isključeno da se na drugom oku nađe početni stadij ovog tumora.
Liječenje zavisi od stadijuma u kome nam je dijete dovedeno i od toga da li je zahvaćeno i drugo oko. U prvom stadijumu, stadijumu amaurotičnog oka i sekundarnog glaukoma, vrši se enukleacija očne jabučice, pri čemu moramo da obratimo pažnju da isiječemo što je moguće veći dio optičkog živca, imajući u vidu činjenicu da se preko njega ovaj tumor širi ka mozgu. Međutim, ako je došlo do pojave lokalnih metastaza u samoj orbiti, onda smo prinuđeni da vršimo egzenteraciju orbite. Ova operacija se sastoji u potpunom uklanjanju svih mekih dijelova sadržaja orbite. U slučaju da i na drugom oku postoji retinoblastom u početnom stadijumu, onda pokušavamo liječenje rendgenskim zračenjem, koje u nekim slučajevima daje dobre rezultate.

LITERATURA:

1. Blagojević, M., Litričin, O. 1979. Oftalmologija, Medicinska knjiga, Beograd – Zagreb.
2. Bošković, M. 2003. Anatomija čoveka, Medicinska knjiga, Beograd.

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

Seminarski i Diplomski Rad

 preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi