POCETNA STRANA

Seminarski i Diplomski Rad
 
SEMINARSKI RAD IZ ODNOSA SA JAVNOŠCU
 

JAVNI NASTUP I GOVOR PRED PUBLIKOM


Ima li neko pitanja za moje odgovore?
Henry Kissinger, bivši američki državni sekretar


Javni nastup i govor pred publikom GagaPrezentacije kao vid komunikacije sa slušaocima u današnje vrijeme postale su jedan od ključnih elemenata uspjeha. Svaka prezentacija sa osobom nosi nešto novo i drugačije te je jako bitno privući pažnju slušalaca i naravno naposljetku postići i ono najvažnije, a to je održavanje pažnje auditorija.
Slušaoci kod osobe koja prezentira uvijek traže grešku, stoga je jako bitno da onaj koji prezentira bude dobro pripremljen i da poznaje tematiku o kojoj priča.
Nakon svake prezentacije slušaoci dođu do određenih zaključaka od kojih može u mnogome da zavisi uspjeh govornika, te je bitno da prezentacija bude interaktivna, inovativna, zanimljiva, jasna, itd..
Bez svih tih elemenata prezentacija neće uspjeti i biti će jedna od onih dosadnih koje ne plijene pažnju i na kojim učesnici samo sto ne zaklope oči i prepuste se snu.
Kroz ovaj rad pokušati ću objasniti sta je to potrebno da bi prezentacija bila uspješna i zanimljiva željenom auditoriju.

2. JAVNI NASTUP I GOVOR PRED PUBLIKOM


Na samom početku je veoma bitno odrediti što su zapravo javni nastup i govor pred publikom.

Javni nastup i govor pred publikom su procesi govora nekoj skupini ljudi s namjernim činom obavještavanja, utjecanja, ili čak zabavljanja slušatelja. U javnim govorima, kao i u svakoj drugoj formi komunikacije, ima nekoliko važnih elemenata, često izraženih kao "tko govori kome, rabeći što i s kojim učinkom?".

Značaj javnoga govora (javni nastup i govor pred publikom), može se odnositi na jednostavno prenošenje obavijesti (informacije), motivaciju ljudi da djeluju ili jednostavno pričanje priče. Dobar govornik treba imati sposobnost mijenjanja osjećaja kod slušatelja, a ne samo da ga obavijesti.

Javni govor se može odnositi i na predavanje nekoj zajednici. Međusobna komunikacija i javni govor imaju nekoliko komponenti koje obuhvaćaju motivacijski govor, vodstvo/osobni razvoj, posao, usluge za korisnike, komunikaciju velikih skupina i masovnu komunikaciju.

Javni govor može biti moćno oruđe za motivaciju, utjecaj, uvjeravanje, obavještavanje, tumačenje ili jednostavno zabavljanje.

Javni nastup uvijek mora biti uvjerljiv i nužno je shvatiti kako je cilj bilo kojeg javnog nastupa prenošenje informacija, te stoga govornik uvijek mora da se fokusira na publiku, a ne na sebe.

Česti problem sa javnim nastupima i raznim govorima pred publikom je to što isti budu naporni, neshvatljivi ili čak dosadni publici kojoj su namijenjeni, a česti razlog tome je loša priprema, pretjerana priprema ili prisutnost velike treme.
Postoji nekoliko sredstava koja mogu biti od pomoći prilikom javnog nastupa. Čest je slučaj da grupa ljudi napravi listu ključnih tačaka (teza) govora za one koji treba da nastupe u medijima ili se na neki drugi način obrate javnosti. Teze moraju, jednostavnim jezikom, biti jasno i koncizno prezentirane na jednom listu papira i treba da sadrže najznačajnije komponente poruke koju grupa želi da prenese.

Još jedno korisno sredstvo jeste lista: “pitanje odgovor”. Ovo sredstvo treba da pomogne govorniku da predvidi neka pitanja koja mogu biti postavljena od strane novinara ili drugih ljudi. Ljudi sa iskustvom mogu koristiti ova sredstva kao neku vrstu podsjetnika pred javni nastup. Oni neiskusni pak, ista mogu koristiti kao bilješke pri davanju radio intervjua, ili ih mogu staviti na govornicu dok drže govor ili konferenciju za štampu.


2.1. Tri pravila


Efikasan javni nastup se odnosi na pridržavanje određenih pravila s kojima se podiže razinu uvjerljivosti. Prvenstveno je nužno shvatiti da je cilj bilo kojeg javnog nastupa prenošenje informacije. To znači da se govornik nikako ne smije previše fokusirati na sebe i prezentaciju, već na publiku.

Uvjerljivost se kod publike postiže poznavanjem psihologije publike, psihologije govornika i pravila prezentacije. Poštivanjem tih triju pravila, prezentacija postaje učinkovitija. Kao najveći problemi kod govornika identificiraju se upravo prevelika usredotočenost na prezentaciju i velika količina informacija koju govornici žele prenijeti, ne odvajanjem bitnog od nebitnog. U takvim situacijama govornici imaju problema s uvjerljivošću, te sa strukturiranim i konciznim argumentiranjem.

Razna istraživanja su pokazala da je količina informacija, uz najveću moguću koncentraciju, koju publika može primiti ustvari veoma mala. Iz ovog razloga, optimalno trajanje prezentacije je 20 minuta.

Jedna od čestih pogrešaka prilikom javnog nastupa i govora pred publikom je i pristup. Većina govornika pretpostavlja da su svi u publici isključivo racionalna bića i stoga zanemaruju emocionalnu komponentu. Radi se prenošenju vlastitog dojma o temi prezentacije da bi javni nastup ostvario pozitivan efekt. Efekti se osiguravaju prezentacijom koja mora biti zabavna, simpatična i mora djelovati kompetentno.

Također, važan segment javnih nastupa i govora pred publikom je svakako neverbalna komunikacija. Govornici dosta često u javnom nastupu griješe zbog zanemarivanja neverbalne komunikacije pa i dojma kojeg zbog toga ostavljaju.


2.2. Važnost pripreme


Uvijek je važno dobro se pripremiti za nastup u medijima bilo da je u pitanju intervju, govor ili konferencija za štampu. Održati probu pred članovima porodice ili prijateljima može biti od velike pomoći, jer ukoliko je govornik nervozan ovo može pozitivno uticati na njegove nerve i dati mu neku vrstu ohrabrenja. Nakon toga, može se probati pred članovima organizacije. Ukoliko postoje pitanja za koja govornik nema odgovor, treba potražiti pomoć od porodice, prijatelja i kolega u traženju najboljeg. Odgovor je najbolje zapisati, proučite i probati ponovo.

Spuštanje pogleda i ne gledanje u sugovornika ili publiku ostavlja dojam nekompetentnosti unatoč tome što se možda radi o vrhunskom stručnjaku. Govornik u ovakvim situacijama djeluje nepouzdano, nesigurno i na emocionalnoj razini automatski djeluje kao da ne zna što priča. Kratko rečeno, ovakav govornik ulijeva nepovjerenje.

Da bi prezentacija bila što efektnija veoma je važno osvijestiti važnost pripreme, koja mora biti proporcionalna trajanju prezentacije. Priprema pomaže i olakšava u smislu smanjenja stresa. Da bi se pripremila kvalitetna i efektna prezentacija nužno je poštovati barem osnovnu strukturu. Primjerice, ukoliko prezentacija traje pet minuta, za uvod i kraj bi trebalo odvojiti po minutu te tri minute za središnji dio.

U uvodu se profilira publika, prepoznaju se i predviđaju potrebe i koristi publike. Odgovora im se na pitanje što tu ima za njih, zašto im je prezentacija bitna. Publika bi u toj minuti trebala odlučiti hoće li govornika slušati ili ne, može li mu se vjerovati i je li im simpatičan. Ta minuta je najvažnija za stvaranje prvog dojma.

U središnjem dijelu se iznosi argumentacija, dok kraj mora biti veoma efektan. Dobro je završiti citatom, pozivom na domjenak, obraćanjem publici, izražavanjem nade, želje, obećanja ili pošalicom. Također se može završiti i sa slikom.

Tijekom cijele prezentacije središnju misao je potrebno ponavljati i do nekoliko puta. Cilj je postignut ako je publika u stanju prepoznati tu misao.

Također, govornik i prezentacija moraju biti zabavni i zanimljivi, što se osigurava video isječkom, interakcijom s publikom, upotrebom humora, slike, PowerPoint prezentacijom koja ne smije biti suhoparna, rekvizitima, podjelom poklona ili domjenkom.


2.3. Rituali i navike


Ono što je važno u javnim nastupima, jest važnost dvaju psihologija. Poznavanje psihologije govornika utemeljuje njegovu vjerodostojnost. To znači da nije vjerodostojno reći da se mora štedjeti, pa na posao doći sa novim automobilom. Dodaje da se u takvom slučaju vjerodostojnost postiže vlastitim primjerom. Dakle, moramo sami učiniti ono što želim od drugih. Dobro bi bilo reći recesija je, moramo štedjeti, nema više team buildinga i počinjem od sebe jer sam ukinuo budžet za reprezentaciju.

Nadalje, iznimno je važna psihologija publike odnosno psihološka zona komfora. Psihološka zona komfora se odnosi na rituale i navike koje svi imaju i kojih se teško odriču. Da bi se osiguralo povjerenje publike govornik u pravo mora razbiti tu psihološku zonu komfora.

Zaključak je da su problemi u javnom nastupu vrlo česti upravo zbog ostavljanja lošeg dojma, pa stoga i izazivanja nepovjerenja kod publike.


2.4. Nedostaci i pogreške u javnom nastupu


Četiri su najčešće pogreške u javnom nastupu, odnosno odnosu s publikom, a to su:
1. izostanak osmijeha – osmijeh lako razbija takozvanu psihološku zonu komfora i uspostavlja odnos s publikom, te je vrlo važan za prvi dojam;
2. neprimjerena neverbalna komunikacija – važno je koristiti karakteristike svakodnevnog govora prilikom javnih nastupa, a u smislu tona i dinamike govora. Govornici bez iskustva se često prilikom izlaska pred publiku automatski ponašaju ukočeno i nespontano;
3. odijevanje - muškarci su većinom u redu jer se s odijelom i kravatom, iako ne nužno, ne može pogriješiti. Žene često griješe jer ne bi smjele nositi ništa što odvlači pažnju. To se odnosi na kričave boje, previše nakita i mrežaste čarape. Špicaste cipele s visokom petom su po bontonu nedopustive, kao i prekratke suknje i preduboki dekoltei. U principu, treba obući ono u čemu se osjećate udobno, ali treba voditi računa o tome da odjeća ne smije da odvuče pažnju sa onoga što se govori. Situacija je donekle složenija kod nastupa na TV-u, zato što odjeća može da reflektira svjetlo. Iz ovog razloga, nije dobra ideja nositi sjajan nakit ili bijele materijale na TV-u. Mala dugmad ili slova obično izgledaju kao da se kreću po ekranu i upravo zbog toga većina voditelja i spikera na TV-u nosi odjeću bogatih boja (ne suviše jarkih), bez mnogo detalja na materijalu;
4. prekoračenje vremena – odnosi se na pitanje bontona, koncentraciju publike i nedostatak strukture prezentacije.

 

2.5. Treba zapamtiti

Pored prethodno iznesenog, postoji još nekoliko stvari koje je veoma bitno znati prije javnog nastupa i bilo kakvog govora pred publikom.

Govornik uvijek treba imati na umu da on sam mora da kontrolira intervju, nastup i sl, te da nikako ne smije dozvoliti da on bude kontroliran od strane auditorija ili samog govora. Također je potrebno da govornik bude potpuno skoncentriran na poruku koju želi da prenese auditoriju i ne smije dozvoliti da iz bilo kojeg razloga skrene sa glavne, bitne teme na periferne teme.

Ono što svakog govornika muči prije nastupa je zasigurno trema. Ono što je interesantno da postoje dvije vrste treme, odnosno pozitivna i negativna trema. Razlika je u tome, što kod prisutnosti pozitivne treme govornik jedva čeka da nastupi pred auditorijem i da iznese svoju prezentaciju, dok kod negativne treme govornik ima strah od javnog nastupa, a razlog toga je strah od neuspjeha pred publikom.


2.6. Kako prerasti strah od javnog nastupa i govora pred publikom?

    Strah od javnog nastupa se može nadrasti u nekoliko praktičnih koraka, i to:

    potrebno je odustati od zahtjeva da uvijek i po svaku cijenu morate ostaviti dobar utisak i fascinirati publiku. Dok god ste uvjereni da morate da ostavite dobar utisak, privučete nečiju pažnju, nekog fascinirate ili pridobijete nečije divljenje, biti ćete preplašeni iz razloga što vi sasvim realistično procjenjujete da se može desiti da u tome ne uspijete iz nekog razloga. Ako s jedne strane mislite da morate ostaviti dobar utisak i biti sjajni u izvedbi, a s druge strane procjenjujete da je moguće da u tome ne uspijete iz nekog razloga, biti ćete anksiozni, preplašeni i imati ćete pretjeranu tremu. Razlog straha leži u apsolutističkom zahtjevu da morate uspeti. S toga je potrebno pretvoriti zahtjev u želju, odnosno preferenciju: želim da ostavim dobar utisak (želim da im se svidim, da budem dobar i sl.) ali to nije nužno (nije katastrofa, nije lični poraz);
    Odustanite od perfekcionizma. Niko nije savršen, a pogotovo ne uvijek i zato je potrebno olabavite kriterije. Potrebno je odreći se perfekcionizma i ubijediti sebe da je sasvim dovoljno da biti dovoljno dobar umjesto savršen;
    • Procijenite šta je najgore što može da vam se desi prilikom javnog nastupa;
    Nema razloga da sumnjate u svoju kompetentnost samo na osnovu jednog ili nekoliko neuspjeha. Ako imate pretjeranu tremu tokom nastupa to ne znači da ste nekompetentni u oblasti kojom se bavite i koju prezentirate, no bez obzira koliko se plašite, svakako je dobro da prvo izvježbate ono što ćete prezentirati;
    Fokusirajte se na ono što govorite ili radite, a ne na to kako se osjećate. Ako se fokusirate tokom nastupa na ono što prezentirate vaša će pažnja biti usmjerena na aktivnost, što će vam donijeti dvostruku dobit. Prvo, vaše izvođenje će biti uspješno i drugo nećete imati dovoljno kapaciteta da se bavite strahovima, tjelesnim senzacijama i negativnim predikcijama;
    Tokom izlaganja ili izvođenja razmišljajte samo o sljedećem najbližem koraku koji treba da izvedete. Svaki sljedeći korak, svaka sljedeća karika u lancu operacija koje izvodite je ono na šta treba da se fokusirate da bi ste imali kontrolu nad sobom i onim što radite. Nema potrebe da previše razmišljate unaprijed. Budite samo jedan korak ispred, umjesto da idete daleko u budućnost u vašim mislima.

 

    ZABAVAN I ZANIMLJIV GOVORNIK I NASTUP


Kao što je prethodno u radu rečeno, govornik i prezentacija (nastup) moraju biti zabavni i zanimljivi. Postoji više načina za postizanje ovoga, a neki od njih su: upotreba video isječka, interakcija s publikom, upotreba humora, slika, PowerPoint prezentacija, podjela poklona, domjenak i sl.

Video isječak treba da bude direktno ili indirektno vezan za temu, da na neki interesantan način objašnjava neki segment teme, slikovito predstavi neku problematiku i sl. Video isječak koji se koristi za vrijeme javnog nastupa, odnosno govora pred publikom može da bude neko izvorno govornikovo djelo ili pak dio nekog filma ili ranije prikazanog intervjua.

Interakcija s publikom je veoma važna, jer na kraju krajeva, govornik je tu radi njih, bitna iz razloga što samo tako govornik može znati da li je postigao cilj svoje prezentacije. Moguća je na više načina, a neki od najučestalijih su razgovor i anketa. Razgovor se, prvenstveno, odvija u vrijeme trajanja same prezentacije, kada govornik postavlja pitanja auditoriju i od njih očekuje odgovor. Anketa kao način interakcije sa publikom je dobra za provjeru nakon održanog govora. Uz pomoć ankete, odnosno upitnika, govornik može da otkrije koliko je utjecao na auditorij, koliko su rečenog usvojili i sl.

Upotreba humora i slika za vrijeme držanja javnih govora trebala bi se koristit sa oprezom, jer nije svaki humor prikladan kao ni svaka slika. Dakle, generalno promatrano, prije samog nastupa govornik bi treba dobro da razmisli o pošalicama koje će eventualno koristiti, da se netko u auditoriju ne bi našao uvrijeđen i slično, a i sa slikama je stvar jednaka, njih treba birati na način da su nekako povezani sa temom o kojoj se govori i sl.

Podjela poklona i domjenak su učestali na većim prijemima i važnijim govorima, nisu baš primjenjivi u nekim svakodnevnim situacijama, no svakako su lijepa gesta, koja može da smekša publiku. Za poklon se recimo može odabrati olovka sa logom organizacije ispred koje se dolazi i sl.

PowerPoint prezentacije već duže vrijeme predstavljaju osnovu uspješne komunikacije sa poslovnim partnerima i publikom. Pravilno predstavljanje ideja, znanja i stavova drugima, osnova je budućeg poslovnog uspjeha. Vještine prezentacije u poslovnom svijetu pokazuju profesionalnost, ozbiljnost i stručnost osobe ili projektnog tima.

Ključne karakteristike kvalitetne prezentacije su jasnoća, konciznost i jednostavnost. Priprema prezentacije i uspješno izlaganje pred publikom vještine su koje se mogu brzo
savladati. Budući da se PowerPoint koristi kao podrška usmenom prezentiranju, veoma je važno da se na slajdove ne stavlja previše teksta. Ponavljanja i deskriptivni opisi će nepotrebno opteretiti prezentaciju. Također je potrebno obrisati nepotrebne riječi i fraze ili ih skratiti, eliminirati nebitno i uključiti samo one važne, neophodne informacije.

Ukoliko se na slajdu nalazi previše teksta auditorij će se vjerojatno više skoncentrirati na čitanje slajda, nego na slušanje govornikovog izlaganja. Slajdove je teško pratiti, ukoliko je na njima previše teksta. U okviru jednog slajda preporučuje se korištenje pravila «6-6-6» koje glasi:


• ne više od šest riječi u jednoj alineji;
• ne više od šest alineja po jednom slajdu;
• ne više od šest tekstualnih linija po slajdu.


ZAKLJUČAK


Javni nastup i govor pred publikom su procesi govora nekoj skupini ljudi s namjernim činom obavještavanja, utjecanja, ili čak zabavljanja slušatelja. Većina javnih nastupa su popraćene raznim prezentacijama, koje su kao vid komunikacije sa slušaocima u današnje vrijeme postale jedan od ključnih elemenata uspjeha. Svaka prezentacija sa osobom nosi nešto novo i drugačije te je jako bitno privući pažnju slušalaca i naravno naposljetku postići i ono najvažnije, a to je održavanje pažnje auditorija.

Efikasan javni nastup se odnosi na pridržavanje određenih pravila s kojima se podiže razinu uvjerljivosti. Prvenstveno je nužno shvatiti da je cilj bilo kojeg javnog nastupa prenošenje informacije. To znači da se govornik nikako ne smije previše fokusirati na sebe i prezentaciju, već na publiku.

Spuštanje pogleda i ne gledanje u sugovornika ili publiku ostavlja dojam nekompetentnosti unatoč tome što se možda radi o vrhunskom stručnjaku. Govornik u ovakvim situacijama djeluje nepouzdano, nesigurno i na emocionalnoj razini automatski djeluje kao da ne zna što priča. Kratko rečeno, ovakav govornik ulijeva nepovjerenje.

Ono što je važno u javnim nastupima, jest važnost dvaju psihologija. Poznavanje psihologije govornika utemeljuje njegovu vjerodostojnost. To znači da nije vjerodostojno reći da se mora štedjeti, pa na posao doći sa novim automobilom. Dodaje da se u takvom slučaju vjerodostojnost postiže vlastitim primjerom. Dakle, moramo sami učiniti ono što želim od drugih. Dobro bi bilo reći recesija je, moramo štedjeti, nema više team buildinga i počinjem od sebe jer sam ukinuo budžet za reprezentaciju.

Nadalje, iznimno je važna psihologija publike odnosno psihološka zona komfora. Psihološka zona komfora se odnosi na rituale i navike koje svi imaju i kojih se teško odriču. Da bi se osiguralo povjerenje publike govornik u pravo mora razbiti tu psihološku zonu komfora.


LITERATURA

• Brkić, S., Mehić, E., Kenjić, V. (2006): Uputstvo za pripremu prezentacije. Ekonomski fakultet u Sarajevu, Sarajevo.
• http://hr.wikipedia.org/wiki/Javni_govor
• http://www.poslovni.hr/vijesti/javni-nastup-mora-biti-uvjerljiv-171387.aspx
• http://www.ndicrnagora.org/files/Javni%20nastup.pdf
• http://www.vaspsiholog.com/2011/02/kako-da-prevazidete-strah-od-javnog-nastupa-2/

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO