POCETNA STRANA

Seminarski i Diplomski Rad
 
SEMINARSKI RAD IZ POLJOPRIVREDE
 
OSTALI SEMINARSKI RADOVI IZ POLJOPRIVREDE
Gledaj Filmove Online

 

Ekološka proizvodnja hrane

Organska proizvodnja hraneEkološka proizvodnja ("organska", "biološka") poseban je sustav održivoga gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu koji obuhvaća uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane, sirovina i prirodnih vlakana te preradu primarnih proizvoda, a uključuje sve ekološki, gospodarski i društveno opravdane proizvodno-tehnološke metode, zahvate i sustave, najpovoljnije koristeći plodnost tla i raspoložive vode, prirodna svojstva biljaka, životinja i krajobraza, povećanje prinosa i otpornosti biljaka s pomoću prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu gnojiva, sredstava za zaštitu bilja i životinja, sukladno s međunarodno usvojenim normama i načelima.
Proizvodnja biološke, ekološke ili tvz. organske hrane je jedan od najisplativijih poslova u svijetu. Često se pod ekološku hranu stavlja i naziv ''zdrava hrana'', ali to je netočno, jer svaka hrana koja se nalazi u našim dućanima mora biti zdravstveno ispravna bila ona ekološka hrana ili ne ekološka hrana. Hrvatska posjeduje vrlo dobar potencijal za ekološku hranu, kvalitetno-manje zagađeno zemljište u odnosu na europske zemlje, ali nedostaje nam neorganizirana edukacija, odgovarajuća pomoć države i organizirano tržište kako bismo tu uzgojenu hranu mogli sigurno plasirati i prodati. Kod proizvodnje ekološke hrane moraju biti strogo kontrolirani uvjeti, što znači da se ne smije upotrebljavati umjetno (mineralno) gnojivo, pesticidi, nedozvoljeni aditivi koji su točno propisani za eko hranu. Umjetna gnojiva se zamjenjuju organskim gnojivima, zatim različite vrste korova se uništavanju mehaničkim putem, a ne putem pesticida. Ekološka hrana koristi samo pedesetak aditiva prilikom uzgoja, dok ne ekološka hrana sadrži preko tristo aditiva. Isto tako prilikom proizvodnje eko hrane, mora se često ispitivati tlo-zemljište i zrak na kojoj se hrana uzgaja ( da ne bi bilo zaraženo-kontaminirano).
Hrana koja je uzgojena na eko način u sebi je sačuvala sve hranjive tvari. Tako recimo jedna jabuka uzgojena na biološki način sadrži dosta više hranjivih tvari nego ista ta jabuka uzgojena na ne eko način. Organski uzgojena hrana neusporedivo je boljeg i prirodnijeg okusa jer na tržište dolazi svježija. Zagovornici ekološke hrane smatraju da sadrži i vitalnu energiju koja pojačava imunitet te je dokazano korisna u borbi protiv mnogih bolesti, naročito bolesti gastrointestinalnog trakta.

1. Ekološka proizvodnja hrane

Ekološka proizvodnja poseban je sustav održivoga gospodarenja u poljoprivredi i šumarstvu koji obuhvaća uzgoj bilja i životinja, proizvodnju hrane, sirovina i prirodnih vlakana te preradu primarnih proizvoda, a uključuje sve ekološki, gospodarski i društveno opravdane proizvodno-tehnološke metode, zahvate i sustave, najpovoljnije koristeći plodnost tla i raspoložive vode, prirodna svojstva biljaka, životinja i krajobraza, povećanje prinosa i otpornosti biljaka s pomoću prirodnih sila i zakona, uz propisanu uporabu gnojiva, sredstava za zaštitu bilja i životinja, sukladno s međunarodno usvojenim normama i načelima. Početak ekološke proizvodnje hrane je u ekološkoj poljoprivredi, pa će tome biti posvećen veći dio seminarskog rada.
Kad se govori o ekološkoj proizvodnji i tako dobivenim proizvodima, bilo da je riječ o primarnim ili sekundarnim, važno je znati što to znači ekološko proizveden proizvod, ekološki uzgojena životinja, eko, bio i slično. Ekološka proizvodnja je u stvarnosti jedan vrlo kompleksan način proizvodnje koji mora udovoljavati strogim zakonskim normama, koji je reguliran ne jednim nego s nekoliko različitih zakona i još većim brojem pravilnika. Ovdje ću prezentirati samo osnove široke zakonske regulative koja se odnosi na ekološku proizvodnju kako bi dobili općeniti uvid u ono što se točno krije iza proizvoda za koji prodavač tvrdi da je ekološki proizveden. Osnovni, temeljni zakon kojim se uređuje ekološka proizvodnja je Zakon o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda .
Ekološkom proizvodnjom, ali ne samo proizvodnjom nego i uvozom ekoloških proizvoda mogu se baviti sve fizičke i pravne osobe koje su upisane u Upisnik subjekta u ekološkoj proizvodnji, koji su svoju djelatnost podvrgnuli sustavu stručne kontrole te kojima je ovlašteno kontrolno tijelo izdalo potvrdnicu odnosno certifikat koji mora sadržavati najmanje naziv subjekta u ekološkoj proizvodnji, vrstu ili popis proizvoda i razdoblje valjanosti.
Nakon što se zainteresirana pravna ili fizička osoba upoznala sa zakonskom regulativom koja regulira ekološku proizvodnju mora se obratiti kontrolnim tijelima i zatražiti stručnu kontrolu. Kontrolno tijelo će izvršiti prvu stručnu kontrolu i o tome sastaviti zapisnik koji će dostaviti zainteresiranoj strani. Tada se predaje zahtjev za upis u Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji Ministarstvu poljoprivrede. Slanje skupljene dokumentacije i ispunjavanje zatraženih uvjeta za upis, će rezultirati izdavanjem rješenja o upisu u Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji pod određenim brojem od strane Ministarstva poljoprivrede.
Jedno gospodarstvo može biti orijentirano i na ekološku i na neekološku (konvencionalnu) proizvodnju. Ali tada se moraju jasno odvojiti proizvodne površine i uzgajališta, moraju se uzgajati životinje različite vrste i mora se voditi posebna evidencija o ekološkoj proizvodnji i o onoj koja ne slijedi pravila i zahtjeve ekološke proizvodnje.

1.1. Ekološka poljoprivreda

Pod ekološkom, organskom ili biološkom poljoprivredom u široj javnosti se uglavnom misli na proizvodnju tzv "zdrave hrane", tj. na poljoprivrednu proizvodnju bez uporabe agrokemikalija (mineralnih gnojiva, pesticida, hormona i sl.). Premda najpoznatije, ovo je samo jedno od obilježja takvog načina proizvodnje. Ekološka poljoprivreda je koncept poljoprivredne proizvodnje koji je mnogo složeniji i čija bit nije samo u izostavljanju agrokemikalija, već u sveukupnom gospodarenju kojim je to moguće postići. Ekološkom poljoprivrednom proizvodnjom nastoji se maksimalno iskoristiti potencijale određenog ekosustava, odnosno gospodarstva, stimulirajući, jačajući i harmonizirajući biološke procese pojedinih njegovih dijelova.
Cilj ekološke poljoprivrede je proizvodnja hrane visoke kvalitete, koja će pridonijeti očuvanju ljudskog zdravlja, očuvanju i zaštiti okoliša te održavanju i povećanju plodnosti zemljišta, održavanje biološke raznolikosti ekosustava te smanjenje svih oblika onečišćenja koji mogu biti posljedica poljoprivredne proizvodnje i uzgoja životinja. Stoga treba biti svjestan da kupovinom proizvoda koji nose oznaku ekološkog proizvoda potrošači indirektno utječu na zaštitu i očuvanje okoliša. Zakon o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda daje temelj za održivi razvoj ekološke proizvodnje, uz osiguravanje učinkovitog funkcioniranja tržišta, zaštite tržišnog natjecanja, osiguravanje povjerenja potrošača i zaštite interesa potrošača.
Ideal ekološkog gospodarstva je gospodarstvo mješovitog tipa, s biljnom i stočarskom proizvodnjom, koje je organizirano na način da predstavlja harmoničnu cjelinu koja zadovoljava većinu potreba iz vlastitih izvora, te minimalizira "uvoz", tj. unos istih izvan samog gospodarstva. Smisao ekološke poljoprivrede nije u negiranju i odbacivanju pozitivnih dostignuća konvencionalne poljoprivrede, već u iznalaženju ekološki prihvatljivijih rješenja, tamo gdje je to potrebno i moguće. Ekološka poljoprivreda isto tako nije niti povratak na staro, povratak na poljoprivredu naših djedova. Naprotiv, ekološka poljoprivreda dio je suvremene poljoprivredne proizvodnje, trgovine i agronomske znanosti, te se upravo i temelji na njenim najnovijim spoznajama i dostignućima.
Značajka ekološkog uzgoja u tome što zabranjuje upotrebu većine mineralnih gnojiva i skoro svih pesticida. Umjetna se gnojiva u ekološkoj proizvodnji zamjenjuju organskim gnojivima, korov se uklanja mehaničkim putem, zaraženo bilje i voćke treba redovito odstranjivati. Organski uzgojena hrana neusporedivo je boljeg i prirodnijeg okusa jer na tržište dolazi svježija. Također se radi i na prirodnoj otpornosti biljaka kao prevenciji protiv štetočina i bolesti. Među neophodnim mjerama ekološkog uzgoja je i biološka zaštita te održavanje više biljnih i životinjskih vrsta zajedno jer se na taj način međudjelovanjem živih bića smanjuje pojava štetočina.
Postoje i ekološki proizvodi na bazi aromatičnog bilja, propolisa, ulja, sapuna i sl. koji služe kao preventiva, ali i za liječenje. Biljke tretirane takvim preparatima imaju bujnije lišće te veće prinose bolje kvalitete. Sredstva za prskanje dopuštena u eko-voćarstvu dijele se na botaničke pesticide, sapune, ulja, propolis, biodinamičke preparate i dr. Rotacija usjeva također pridonosi smanjenju korova. U ekološkoj proizvodnji zabranjena je uporaba genetski izmijenjenih organizama i svih proizvoda koji sadrže njihove sastavne dijelove ili su proizvedeni od tih organizama.
Organska hrana nije, poput klasično industrijski uzgojene, puna štetnih kemikalija. Prosječna jabuka na svojoj kori sadrži dvadesetak štetnih tvari, čak i nakon pranja, a životinjama se svakodnevno daju velike doze antibiotika, hormona i antiparazita koje, konzumacijom mesa i mlijeka, unosimo u svoje organizme. S druge strane, svježi ekološki uzgojeni proizvodi sadrže najmanje 50% više vitamina, minerala, enzima i ostalih mikronutrijenata.
Organski uzgojena hrana neusporedivo je boljeg i prirodnijeg okusa jer na tržište dolazi svježija. Zagovornici ekološke hrane smatraju da sadrži i vitalnu energiju koja pojačava imunitet te je dokazano korisna u borbi protiv mnogih bolesti, naročito bolesti gastrointestinalnog trakta. Oni također naglašavaju da je cijena ekoloških proizvoda viša samo na prvi pogled jer ako se uzmu u obzir troškovi liječenja i bolovanja zbog bolesti koje nastaju prehranom proizvodima tretiranim kemikalijama – računica je bitno drukčija. Osim što čuva ljudsko zdravlje, neupitna prednost eko-hrane sastoji se i u očuvanju okoliša jer takva proizvodnja ne zagađuje tlo ni vodu.
Prema hrvatskom Zakonu o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda svrha je ekološke proizvodnje "zaštita zdravlja i života ljudi, zaštita prirode i okoliša i zaštita potrošača", a samim se zakonom uređuje ekološka proizvodnja poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, prerada u ekološkoj proizvodnji, trgovina ekološkim proizvodima, neprerađenim biljnim i životinjskim proizvodima te proizvodima koji su potpuno ili dijelom sastavljeni od takvih proizvoda, način označavanja u ekološkoj proizvodnji, obavljanje stručnog i inspekcijskog nadzora i druga pitanja važna za provođenje jedinstvenog sustava ekološke proizvodnje. U Hrvatskoj se poticaj za ekološku proizvodnju dobiva tek kada je proizvod gotov, dok se u europskim zemljama poticaj daje za sve što pogoduje bio-raznovrsnosti.
Proizvođač u ekološkoj proizvodnji jest pravna ili fizička osoba koja ekološke proizvode gospodarski proizvodi, prerađuje, odnosno njima trguje, a upisana je u upisnik proizvođača u ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Ekološki proizvod svaki je proizvod proizveden i označen sukladno s odredbama Zakona i propisa donesenih na temelju njega. Potvrdnica je isprava kojom ovlaštena pravna osoba za provedbu postupka potvrđivanja u ekološkoj proizvodnji potvrđuje da su ekološka proizvodnja, proces ili usluga na proizvodnoj jedinici u ekološkoj proizvodnji sukladni s propisanim temeljnim zahtjevima za ekološku proizvodnju.

1.2. Proizvodna pravila za ekološku proizvodnju

Da bi uopće mogli proizvoditi ekološku hranu, naravno da moramo slijediti nekakva pravila. Budući da se ekološki proizvedena hrana po svojim karakteristikama, načinima proizvodnje i ostalim svojstvima razlikuje od hrane koja je proizvedena drugim načinima, potrebno je poštivati pravila koja definiraju na koje načine će takva ekološka hrana biti proizvedena.
Postoje opća i posebna proizvodna pravila za ekološku proizvodnju hrane. Opća proizvodna pravila su ona kojima je određeno, primjerice, da se GMO (genetski modificirani organizmi), proizvodi koji ih sadrže, proizvodi koji se sastoje od GMO ili proizvodi koji potječu od GMO-a ne smiju koristiti kao hrana, ojačivač bilja, hrana za životinje, pomoćne tvari u procesu proizvodnje, sredstva za zaštitu bilja, gnojiva, poboljšivači tla, poljoprivredni reprodukcijski materijal, mikroorganizmi i životinje u ekološkoj proizvodnji. Ona zabranjuju upotrebu ionizirajućeg zračenja pri obradi ekološke hrane, hrane za životinje ili sirovina koje se koriste u ekološkoj hrani ili hrani za životinje. U slučaju da se pravna osoba ili fizička osoba ogluši na navedene zabrane te u ekološkoj proizvodnji koristi GMO ili upotrebljava ionizirajuće zračenje pri obradi ekološke hrane, hrane za životinje ili sirovina koje se koriste u ekološkoj hrani ili hrani za životinje, bit će novčano kažnjene za prekršaj.
Opća proizvodna pravila određuju da je za proizvodnju ekoloških kvasaca dopušteno korištenje ekološki proizvedenih supstrata, a ostali proizvodi i tvari mogu se koristiti samo ako su odobreni za upotrebu u ekološkoj proizvodnji, te da u ekološkoj hrani i ekološkoj hrani za životinje ne smiju biti prisutni ekološki kvasci zajedno s ne-ekološkim kvascima. Dakle, iz općih pravila za proizvodnju na gospodarstvu proizlazi da se cjelokupnim gospodarstvom mora upravljati u skladu sa zahtjevima primjenjivim na ekološku proizvodnju.
Uz spomenuta opća pravila za proizvodnju na gospodarstvu postoji niz posebnih pravila koja se moraju slijediti kod ekološke biljne proizvodnje, zatim kod ekološkog uzgoja životinja te ekološke proizvodnje organizama u akvakulturi. Također postoje proizvodna pravila koja se moraju slijediti kako bi se sakupljanje morskih algi i njihovih dijelova koje prirodno rastu u moru moglo smatrati ekološkom proizvodnjom. Ali ne samo sakupljanje, nego i njihov uzgoj u obalnim područjima. Isto tako postoje posebna proizvodna pravila koja se odnose na proizvodnju prerađene hrane i hrane za životinje.
Posebno će biti spomenuta posebna pravila koja se odnose na ekološku proizvodnju bilja i ekološki uzgoj životinja. Dakle, ekološka proizvodnja bilja treba doprinijeti očuvanju okoliša, spriječiti ili umanjiti onečišćenje okoliša, doprinijeti očuvanju plodnosti i stabilnosti tla, te sprečavanju zbijenosti i erozije tla. To se mora i može postići upravljanjem plodnošću tla, pažljivim izborom vrsta i sorti bilja, višegodišnjim plodoredom, recikliranjem organskih materijala i pravilnim izborom agrotehničkih mjera. Dok se gnojiva, poboljšivači tla i proizvodi za zaštitu bilja mogu se koristiti samo ukoliko su odobreni za uporabu u ekološkoj proizvodnji.
Što se tiče sakupljanja samoniklog bilja i gljiva, njihovih dijelova koji rastu u prirodnom okruženju, šumama i poljoprivrednim područjima, ono će se smatrati ekološkom proizvodnjom ako područja na kojima se sakupljaju nisu tijekom najmanje 3 godine prije sakupljanja bila tretirana proizvodima koji nisu odobreni za upotrebu u ekološkoj proizvodnji, te da njihovo sakupljanje ne utječe na stabilnost prirodnog staništa ili održavanje vrsta u području sakupljanja.
Ekološki uzgoj životinja odnosi se na uzgoj životinja koje su rođene ili uzgojene na ekološkom gospodarstvu, a za životinje koje se nalaze na gospodarstvu na početku prijelaznog razdoblja i njihovi proizvodi mogu se smatrati ekološkim tek nakon isteka prijelaznog razdoblja. Posebna se pozornost mora posvetiti uzgojnoj praksi i uvjetima smještaja životinja, pogotovo njihovom broju po jedinici površine koji mora biti ograničen kako bi se smanjila prekomjerna ispaša i onečišćenja koja uzrokuju životinje. Ishrana životinja mora biti ekološkom hranom za životinje, zatim životinje moraju imati stalni pristup pašnjacima ili sijenu, a upravljanje zdravljem životinja mora se temeljiti na sprečavanju bolesti odabirom pasmine i soja, uzgojnom praksom, visokom kakvoćom njihove hrane, ograničavanjem broja životinja po jedinici površine te smještajem u higijenskim uvjetima, dok se liječenje provodi kako životinja ne bi patila uz upotrebu veterinarsko-medicinskih proizvoda samo ako upotreba fitoterapeutskih, homeopatskih i drugih proizvoda nije primjerena i učinkovita.

Načela ekološke proizvodnje su:

- biološke i krajobrazne raznolikosti,
- usklađivanje i pravilno gospodarenje glede izbora usjeva, biljnih vrsta i sorti,
- odabir načina obrade tla, gnojidbe i zaštite, te jačanje otpornosti na štetočine,
- briga za pravilnu njegu tla,
- zaštita korisnih organizama,
- i proizvodnja koja dozvoljava uporabu agrokemikalija

Prijelazno razdoblje odnosno konverzija je razdoblje prijelaza iz ne-ekološke u ekološku proizvodnju tijekom kojega se primjenjuju odredbe o ekološkoj proizvodnji. Ono počinje najranije kada proizvođač uključi svoje gospodarstvo u sustav stručne kontrole, a njeno trajanje ovisi o vrsti proizvodnje. Tako, primjerice, prijelazno razdoblje za ekološku proizvodnju u uzgoju bilja i proizvodnji biljnih proizvoda traje najmanje 2 godine prije sjetve za jednogodišnje bilje, najmanje 2 godine za travnjake prije početka korištenja u ekološkoj proizvodnji, a najmanje 3 godine prije berbe za višegodišnje nasade osim travnjaka. Prijelazno razdoblje može najdulje trajati 5 godina. Datum početka prijelaznog razdoblja računa se od datuma obavljenog prvoga stručnog nadzora, odnosno stručne kontrole.
Proizvodi biljnog podrijetla u prijelaznom razdoblju mogu nositi oznaku ''proizvod u prijelaznom razdoblju'' ukoliko je zadovoljen rok za prijelazno razdoblje od najmanje 12 mjeseci prije žetve te ukoliko proizvod sadrži samo jednu kulturu odnosno sastojak poljoprivrednog podrijetla. Sama oznaka mora biti u boji, veličini i obliku slova koji nisu uočljiviji od naziva proizvoda, a cijela oznaka mora imati istu veličinu slova i naravno, uz oznaku mora biti naveden kodni broj kontrolnog tijela.
Eko-znak se koristi pri označavanju, reklamiranju i prezentiranju ekoloških proizvoda koji su proizvedeni sukladno propisima i pravilima za ekološku proizvodnju, koji su pod stručnom kontrolom i za koje je izdana potvrdnica da su proizvedeni sukladno propisanim temeljnim zahtjevima za ekološku proizvodnju. Ono mora biti na samoj ambalaži zapakirane hrane ili pretpakovine. Na ambalaži također mora biti vidljiv kodni broj kontrolnog tijela čijoj kontroli podliježe subjekt u ekološkoj proizvodnji kod kojeg je obavljena završna faza proizvodnje ili prerade. Kodni broj ne smije biti naveden bilo gdje na ambalaži, nego se mora nalaziti točno ispod eko-znaka.
Eko-znak nije dopušteno koristiti za proizvode u prijelaznom razdoblju i za prerađenu hranu ukoliko sadrži manje od 95 % sastojaka poljoprivrednog podrijetla iz ekološke proizvodnje. Životinje i proizvodi životinjskog podrijetla proizvedeni tijekom prijelaznog razdoblja ne smiju se stavljati na tržište s oznakama koje su određene pravilima o označavanju i reklamiranju proizvoda dobivenog putem ekološke proizvodnje
Radi zaštite potrošača pojmovi ekološki, organski, biološki ili njihove kratice bio ili eko kojim se opisuju i označavaju ekološki proizvodi i njegovi sastojci ili sastojci hrane za životinje, mogu se koristiti pri označavanju i prezentiranju živih ili neprerađenih poljoprivrednih proizvoda (u promidžbenim materijalima ili komercijalnim dokumentima) samo ukoliko su svi sastojci tog proizvoda proizvedeni sukladno zahtjevima ekološke proizvodnje određene zakonom.
Za one proizvode koji se moraju označiti ili reklamirati kao proizvodi koji sadrže, sastoje se ili su proizvedeni od GMO-a zabranjeno je korištenje spomenutih pojmova. Što se tiče prerađene hrane, spomenuti pojmovi mogu se koristiti u nazivu hrane, u popisu sastojaka ili u popisu sastojaka i u istom vidnom polju kao i naziv hrane pod određenim strogim uvjetima.
To znači da prerađena hrana mora udovoljavati zakonskim zahtjevima ekološke proizvodnje prerađene hrane i da je najmanje 95% masenog udjela sastojaka te hrane poljoprivrednog podrijetla ekološko. Što se tiče uporabe pojmova kao što su ekološki i organski u popisu sastojaka prerađene hrane, sastava tako ekološki prerađene hrane, mora ukazivati da je ta hrana proizveden uglavnom od sastojaka poljoprivrednog podrijetla, a da razni aditivi i pomoćne tvari u procesu proizvodnje kao i ostali mikronutrijenti u hrani za posebne prehrambene potrebe koji su korišteni su odobreni za ekološku proizvodnju, te da ekološki sastojak ne može biti prisutan zajedno s istovjetnim ne-ekološkim sastojkom ili sastojkom dobivenim u prijelaznom razdoblju. Dok korištenje spomenutih pojmova u popisu sastojaka i u istom vidnom polju kao i naziv hrane, moguće je ako je glavni sastojak te hrane u biti proizvod lova ili ribolova, a svi drugi sastojci poljoprivrednog podrijetla su ekološki te da je hrana prerađena sukladno posebnih proizvodnim pravilima ekološke proizvodnje prerađene hrane. Valja još napomenuti da u popisu sastojaka mora biti naznačeno koji su sastojci ekološki, te da se upute na postupak ekološke proizvodnje mogu se odnositi samo na ekološke sastojke. Popis sastojaka još mora sadržavati naznaku ukupnog postotka ekoloških sastojaka u odnosu na ukupnu količinu sastojaka poljoprivrednog podrijetla.

1.3. Ekološka proizvodnja hrane u Hrvatskoj

Proizvodnja zdrave hrane i njena prisutnost na tržištu i kod nas je sve više zamjetna. Dugogodišnji nered i nezaštićenost eko proizvođača hrane i prehrambenih proizvoda zadnjih godina čini se polako posustaje, a takvi proizvodi dobivaju sve više mjesta na policama, u javnim akcijama i marketingu. Ipak, u nas je još uvijek premalo konkretnih eko proizvoda za formiranje pravog eko tržišta, s naglaskom na domaćoj proizvodnji.
Domaća proizvodnja je svima prva rečenica koja se izrazito ponosno izgovara, ali kad se pođe u kupovinu, onda optimizam kopni vrlo brzo. Ukratko, u debelom smo zaostatku za zemljama EU po pitanju proizvodnje i ponude ovakvih proizvoda. Početna faza neorganiziranog tržišta na kojem nije bilo nikakvih normi je prošla. Danas imamo ekološke nadzorne stanice, sustav certificiranja i kontrole, znači osnovne uvjete za proizvodnju, označavanje odnosno deklariranje proizvoda i prepoznatljivost na tržištu. Čak je razvijen i jedan nacionalni maloprodajni lanac (Bio & Bio) s dobro uhodanom franšizom, iako u njihovoj ponudi prevladavaju uvozni proizvodi.
Jednostavna ekonomska logika kaže da bez potrošnje nema motiviranih proizvođača, bez proizvođača nema ponude i to je krug koji se vrti već godinama, a nejako tržište i ponuda eko-proizvoda trpi takve nelogičnosti (recimo uvoz ekoloških suhih šljiva iz Kalifornije je čini se isplativiji nego domaća proizvodnja takvog proizvoda), kakve je djeci u osnovnoj školi kojoj se tumači proizvodnja hrane teško objasniti, nekmoli odraslim ljudima. Uz poslovičnu opterećenost bremenitom ekonomskom situacijom koja još uvijek ne pogoduje ovakvoj proizvodnji, i bez ozbiljnijih planskih subvencija i poticajnih mjera agrarne politike koje bi pogodovale veći porast eko proizvođača, te gotovo nasljedno nerazvojnu politiku u ovom sektoru proizvodnje hrane prepoznatljivu za većinu dosadašnjih političkih vlasti, danas imamo ovakvu ponudu kakvu imamo. Nije nikakva, ali je toliko teško pronaći ekoloških proizvođača, na razini Hrvatske, poput endemske rijetke biljke.
Dođe li u našu državu gost iz recimo Australije ili Kanade te poželi ili treba kupiti ekološke jabuke ili ekološko meso, što mu možemo reći o najboljem mjestu kupovine? Hoće li mu prosječan čovjek na ulici nekog našeg grada znati dati uputu do najbližeg mjesta kupnje eko proizvoda? Hoće li u svakoj turističkoj zajednici nekog grada znati predstaviti eko proizvođače sa svog područja? Većina je stanovništva pozitivno usmjerena na ekološku proizvodnju, jer smo zemlja sa snažnom tradicijom, ali u globalnim uvjetima ekonomije i pritisku za otvorenim tržištem potrebno je domaći ekološki segment ojačati i pripremiti za tržišnu utakmicu. Ojačati ga možemo samo na jedan način, a to je kupovinom ekoloških proizvoda.
Interes za ekološku proizvodnju u znatnom je porastu što ukazuje na činjenicu da su ljudi počeli uvidjeti kako u tome leži budućnost. Tome idu u prilog i trenutno dostupni podaci o broju proizvođača koji se bave ekološkom poljoprivredom. Tako je primjerice broj proizvođača sa samo 130 u 2003. godini porastao na 817 u 2009. godini. Što za sobom povlači brojku da je u 2009. godini ukupno 51 ha površina u ekološkoj proizvodnji, odnosno udio površina u ekološkoj proizvodnji u odnosu na ukupne obradive površine u Republici Hrvatskoj iznosilo je 1,29% u 2009. godini.
Dakle, veoma je bitno i u Hrvatskoj uspostaviti što bolji sustav proizvodnje ekološke hrane, budući da smo mi turistička zemlja, a turisti pokazuju veliku potražnju za tom vrstom hrane. S daljnjim razvojem proizvodnje ekološke hrane, postoji mogućnost da će i turisti radije dolaziti kod nas, ukoliko budemo poznatiji po tome da se kod nas može kupiti kvalitetna ekološki proizvedena hrana. Međutim, da bi došli do toga, potrebno je napraviti još mnogo predradnji vezanih uz tu proizvodnju. Primjerice, trebali bi prilagoditi i zakonodavstvo, tako da bude poticana proizvodnja ekološke hrane. Takvi poticaji bi se dugoročno sigurno isplatili, budući da bi stjecanjem ugleda zemlje koja proizvodi kvalitetnu i ekološki proizvedenu hranu sigurno došlo do povećanja potražnje za tom hranom, a uz to bi se povećao i broj turista koji bi eventualno dolazili od nas.

Sljedeći dijagram će nam pokazati koje količine ekološki proizvedene hrane se proizvode po količinama i po županijama.

Ukupne površine pod ekološkom poljoprivredom
Slika 1 Ukupne površine pod ekološkom poljoprivredom po županijama

Kao što se može vidjeti na slici, najveća količina ekološki proizvedene hrane se proizvodi u Primorsko-goranskoj županiji. Veće količine takve hrane još se proizvode samo još u Istarskoj županiji, dok je proizvodnja u drugim dijelovima zemlje veoma mala. Budući da će potražnja za takvom vrstom hrane u budućnosti sigurno rasti, moralo bi se poraditi na tome da bi se iskoristili potencijali naše zemlje za proizvodnju, te da povećamo količinu ekološki proizvedene hrane. Naravno, povećanje takve proizvodnje bilo bi dobro i za naše gospodarstvo, budući da bi takvu hranu mogli i izvoziti na strana tržišta, na kojima je potražnja za takvom hranom velika. Na sljedećoj slici biti će prikazano da ipak dolazi do povećanja proizvodnje ekološke hrane, osobito u nekoliko posljednjih godina.

Broj ekoloških gospodarstava
Slika 2 Broj ekoloških gospodarstava i površine pod ekološkom proizvodnjom

Na ovoj slici se može vidjeti veliko povećanje broja ekoloških gospodarstava i povećanje obradivih površina na kojima se na ekološki način proizvodi hrana. U promatranom razdoblju od 2000. do 2005. godine, broj gospodarstava je praktički od nule došao na više od 250 gospodarstava koji se bave ekološkom proizvodnjom hrane. Dakako da je to još uvijek veoma mala brojka ako gledamo potencijale koje ima naša zemlja za proizvodnju ekološke hrane, ali ipak je to pozitivan pomak na bolje. Kad pogledamo površine koje su pokrivene ekološkom proizvodnjom, s povećanjem broja gospodarstava došlo je i do povećanja površine zemlje na kojima se proizvodi hrana na ekološki način.
Međutim, kao što ćemo moči vidjeti na sljedećoj slici, vrste ekološki proizvedene hrane u Hrvatskoj još uvijek nisu količinski podijeljene na zadovoljavajući način. Može se vidjeti da se najviše gospodarstava opredijelilo za proizvodnju meda i ostalih pčelinjih proizvoda, dok je proizvodnja povrća, voća i ostalih kultura koje bi bile veoma tražene na tržištu još uvijek u začecima i količinski veoma mala. To bi trebalo promijeniti, budući da je potražnja za takvim proizvodima veoma velika, a i dalje će dolaziti do povećanja za takvom vrstom proizvoda. Dakle, trebalo bi poraditi na takvoj proizvodnji i povećati količine koje se proizvode.

Udio ekološki proizvedene hrane
Slika 3 Udio ekološki proizvedene hrane po kategorijama (2005. g.)

Ekološki proizvedena hrana u Hrvatskoj dobiva svoj ekoznak. Ekoznak je okruglog oblika. Ispod gornjeg dijela ruba ispisano je zelenim slovima na bijeloj podlozi ''HRVATSKI'', a iznad donjeg dijela ruba ispisano je zelenim slovima ''PROIZVOD'', dok se između natpisa nalazi zelena točka s lijeve i desne strane. Cjelokupan tekst izražen je u Comic Sans MS fontu. U sredini znaka nalazi se krug zelene boje u kojemu je ispisana bijelim slovima riječ EKO.
Minimalna veličina ekoznaka je promjera 15 mm (vanjska zelena linija je širine 1mm, širina bijelog okvira ispunjena tekstom ''HRVATSKI PROIZVOD'' iznosi 4mm a promjer zelenog kruga u centru iznosi 10 mm). Referentna boja je Pantone 363C ili Zelena (C:85%, M:15%, Y:99%, K:2%) ako se koristi četverobojni tisak. Također tu valja skrenuti pozornost na još dvije varijante u kojoj možemo zateći ekoznak. Ukoliko je boja pozadine na ambalaži ili deklaraciji tamna, znakovi se mogu uporabiti u negativu koristeći boju pozadine na ambalaži ili deklaraciji. Ukoliko se koristi znak u boji na obojenoj pozadini, zbog čega je teško vidljiv, može se koristiti vanjska linija razgraničenja oko znaka, kako bi se poboljšao kontrast s bojama pozadine.

ZAKLJUČAK

Ekološka hrana je kvalitetnija od konvencionalne hrane, jer u sebi su sačuvani svi prirodni hranjivi sastojci karakteristični za takav proizvod. Ekološka hrana će biti sve traženija, ali nažalost preskupa su ulaganja, pa je tako finalna cijena je puno skuplja od ne ekološke hrane. A kod nas je takva situacija, da nam kupovna moć govori što ćemo jesti, jeftina hrana-slabije kvalitetni proizvodi, skuplja hrana-kvalitetniji proizvodi. Nadamo se da će se to jednog dana promijeniti.
Kao što je i navedeno u seminarskom radu, potrebno je razlikovati hranu koja je proizvedena ekološkim putem od hrane koja je proizvedena konvencionalnim metodama. Naravno, kod prodaje takve hrane, potrebno ju je i označiti i jasno odvojiti, tako da se može jasno vidjeti da je baš ta hrana proizvedena ekološkim putem. Potražnja i potreba za ekološki proizvedenom hranom je sve veća, pa bi se i naša država morala uključiti u njezinu proizvodnju pomoću poticaja i pomaganjem gospodarstava koja se žele baviti takvom proizvodnjom. Hrvatska posjeduje vrlo dobar potencijal za eko hranu, kvalitetno-manje zagađeno zemljište u odnosu na europske zemlje, ali nedostaje nam neorganizirana edukacija, odgovarajuća pomoć države i organizirano tržište kako bismo tu uzgojenu hranu mogli sigurno plasirati i prodati. Hrana koja je uzgojena na eko način u sebi je sačuvala sve hranjive tvari. Tako recimo jedna jabuka uzgojena na biološki način sadrži dosta više hranjivih tvari nego ista ta jabuka uzgojena na ne eko način. Organski uzgojena hrana neusporedivo je boljeg i prirodnijeg okusa jer na tržište dolazi svježija.
Zagovornici ekološke hrane smatraju da sadrži i vitalnu energiju koja pojačava imunitet te je dokazano korisna u borbi protiv mnogih bolesti, naročito bolesti gastrointestinalnog trakta. Dakle, može se zaključiti da ekološki proizvedena hrana ima mnogo prednosti pred konvencionalnom hranom, a na nama je da te prednosti na najbolji mogući način iskoristimo.

LITERATURA

  • Šimundić,B.: Prehrambena roba,prehrana i zdravlje, Fakultet za turistički i hotelski menadžment Opatija, 2008.
  • Internet
  • Znaor D.: Ekološka poljoprivreda, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 1996.

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠCU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITICKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RACUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO