POCETNA STRANA

Seminarski i Diplomski Rad
 
SEMINARSKI RAD IZ POLJOPRIVREDE
 
OSTALI SEMINARSKI RADOVI IZ POLJOPRIVREDE
Gledaj Filmove Online

 

Proizvodnja pršuta u Hrvatskoj i svijetu

Pršut je suhomesnati proizvod vrlo kompleksnog načina proizvodnje. Preduvjet za njegovu proizvodnju je zdravstvena ispravnost sirovine te zadovoljavanje veterinarsko – sanitarnih uvjeta proizvodnje. Mnogo je čimbenika koji utječu na kakvoću pršuta, a osnovni su čimbenici odabira sirovine i čimbenici preradbene tehnologije. Tradicija proizvodnje pršuta karakteristična je za većinu mediteranskih zemalja, kao što su Italija, Španjolska, Francuska, pa tako i za Hrvatsku. Pritom veliki utjecaj na kvalitetu i međusobnu različitost pršuta iz pojednih zemalja imaju genetska osnova, način uzgoja, dob i tjelesna masa, prehrana svinja, klimatski uvjeti, kakvoća buta itd. Mnogi pršuti mediteranskih zemalja Europe upisani su u registre proizvoda Europske komisije čime je standardizirana njihova proizvodnja i zaštićen naziv. Hrvatska bi također trebala težiti tome čime bi se očuvala tradicionalna tehnologija, visoka kakvoća i odgovarajuća visoka tržišna vrijednost proizvoda.

2. KAKVOĆA PRŠUTA

Pršut je dio stražnje noge svinje od vrha bedrene kosti do početka gornjeg zgloba koljenice. Ovaj dio mesa spada u prvu kategoriju kvalitete mesnih dijelova svinje. Veliki je broj čimbenika koji utječu na sirovinu i na kakvoću konačnog proizvoda, a možemo ih svrstati u dvije glavne skupine: čimbenici kakvoće sirovine i čimbenici preradbene tehnologije. Vrlo velik problem u domaćoj proizvodnji pršuta je neujednačena kakvoća butova najmjenjenih preradi. Osnovni razlog tomu je uvoz sirovine (od živih svinja do butova) različitog podrijetla. Neujednačena kakvoća butova namijenjenih proizvodnji pršuta rezultat je različitog genotipa, dobi, spola i tjelesne mase, postupanja sa svinjama ante i post mortem, morfoloških osobina svinja, odnosa mišićnog i masnog tkiva u butu.

Presjek buta
Slika 1: Presjek buta

Klasifikacija kakvoće svinjskog mesa vrši se na osnovu pH, boje i gubitka vode. Problem koji je važno napomenuti je učestalost pojave blijedog, mekanog i vodnjikavog mesa (BMV ili PSE – pale, soft and exudative). Javlja se kod pada pH mišića nakon klanja kada je temperatura mišića još uvijek visoka (>38°C), a očituje se kao mekana struktura, vlažna i sluzava površina mesa te blijeda boja mesa. Pojava BMV mesa može se značajno smanjiti uvođenjem preventivnih mjera poput pažljive manipulacije svinjama neposredno prije transporta, odmaranja i omamljivanja prije klanja, hlađenja nakon klanja i održavanja odgovarajuće temperature mesa. Druga kategorija mesa upitne kakvoće je RSE meso – red, soft and exudative. To je meso normalne crvene boje, ali mekane strukture i vodnjikavo. Ono je najvjerojatnije rezultat promjene u ciljevima selekcijskih programa koji posljednjih godina idu u pravcu poboljšanja kakvoće mesa. Uočavanje i izdvajanje ove kategorije mesa otežano je zbog normalne crvene boje. Kod prerade mesa s BMV i RSE sindromom potrebna je pažljiva manipulacija u tehnološkom postupku. Takvo meso karakterizira površinsko isušivanje, blijeda boja, nekompaktnost mišićnog tkiva i stvaranje praznina koje pogoduju invaziji mikroorganizama. Pršut samim time može biti preslan zbog prekomjerne difuzije soli. TST meso tvrdo je, suho i tamno (ili DFD – dark, firm and dry). Tamnije je boje, čvršće konzistencije i suše površine od normalnog mesa, uz znatno niži gubitak vode. Ovo meso podložnije je mikrobnoj kontaminaciji zbog visokog kapaciteta vezanja vode , a pršuti su mekši i ljepljiviji.

Presjek svježe obradjenog svinjskog buta
Slika 2: A) Presjek svježe obrađenog svinjskog buta odlične kakvoće;    B) Presjek svježe obrađenog svinjskog buta loše kakvoće

Uzgojne metode značajno utječu na kvantitativne i kvalitativne osobine mesa. Vrlo cijenjena osobina buta u proizvodnji pršuta je mramoriranost, odnosno sadržaj intramuskularne masti. On se može povećati odgovarajućom ishranom. Važno je spomenuti i restriktivno unošenje energije ograničenom hranidbom određeni period prije klanja. Ono se obično koristi za poboljšanje mesnatosti i iskorištavanja hrane u tovu svinja.
Kao terminalna pasmina kod dobivanja sirovina za proizvodnju pršuta koriste se nerasti mesnatih pasmina (pietren ili belgijski landras), a posljednjih godina nerasti duroka. Meso ovih pasmina odlikuje otpornost i visok prirast, a meso je povećanog sadržaja intramuskularne masti. Križanci s durokom imaju meso visoke kakvoće s dosta intramuskularne masti (mramoriranost). Osim toga, križanci s durokom rastu brže i imaju bolju konverziju hrane. Belgijski landras i pietren su visoko osjetljivi na stres zbog čega se vrlo često javlja BMV meso. Zbog toga su butovi križanaca s belgijskim landrasom u tehnološkom procesu proizvodnje pršuta češće odbačeni zbog loše kvalitete, a ostvaruju i niže rezultate kod ocjene senzorskih osobina pršuta. Iz tog razloga se u uzgoju svinja za proizvodnju pršuta najčešće koriste križanci velikog jorkšira, landrasa i duroka s različitim udjelom duroka i landras pasmina. Križanci s belgijskim landrasom imaju veći udio butova, plećki i karea u polovicama, a križanci s durokom veći udio butova i plećki, a niži udio karea u polovicama.
Važni kriteriji u odabiru sirovine odgovarajuće kakvoće su dob, tjelesna masa životinje, spol i kastracija. Meso starijih životinja pogodnije je za proizvodnju pršuta zbog nižeg sadržaja vode, strukturnih i morfoloških obilježja i drugačijeg kemijskog sastava. S povećanjem dobi i tjelesne mase raste i količina intramuskularne masti. Zahvaljujući navedenim osobinama pršute teških svinja karakterizira povoljnija konzistencija, intenzivniji okus, miris i boja. Za proizvodnju pršuta preporučljiv je i uzgoj teških svinja (do 150 kg) plemenitih pasmina i njihovih križanaca. Butovi lakih svinja imaju viši sadržaj vode i sadrže više katepsina B (enzim koji pripada skupini peptidaza). Pršut zbog toga može imati neodgovarajuću konzistenciju, prekomjernu mekoću i okus koji zaostaje u ustima. Po pitanju spola, iako nazimice imaju manju debljinu leđne slanine, nešto veći udio butova, plećki i karea u trupu, konformacija njihovog buta ne razlikuje se mnogo od buta kastriranih nerasta. Nekastrirani nerasti imaju veću mesnatost u odnosu na kastrate (oko 3%), ali klanje nekastrata nije opravdano zbog neugodnog mirisa nerasta.

3. PROIZVODNJA PRŠUTA U HRVATSKOJ

Tradicija proizvodnje pršuta u priobalnom području Hrvatske vrlo je stara. Kod nas dugo nije postojala zakonska regulativa glede proizvodnje pršuta, pa se zbog toga na tržištu mogu naći proizvodi izrazito neujednačeni po svojim osobinama i kakvoći. Budući da postoji velika proizvodnja jeftinih pršuta nezadovoljavajuće kakvoće, ugrožena je tradicija proizvodnje vrhunskih pršuta. Zbog toga je u Hrvatskoj izrađena zakonska regulativa čime se zaštićuje zemljopisni naziv i izvorni naziv pršuta. Tom regulativom obuhvaćena su dva pršuta: istarski i drniški pršut (tehnološki proces proizvodnje drniškog pršuta vrlo je sličan proizvodnji dalmatinskog pršuta).
Prema definiciji, istarski pršut je trajni suhomesnati proizvod obrađen na istarski način sa ili bez zdjeličnih kostiju, suho salamuren morskom solju i prirodnim mirodijama, sušen na zraku i bez dimljenja. Istarski pršut proizvodi se od svinja uzgojenih na vlastitom gospodarstvu, najčešće u ekstenzivnom uzgoju. Zadnjih 30-ak godina koriste se pasmine i križanci bijelih mesnatih svinja (veliki jorkšir, landrasi) koje se tove u poluintenzivnom tovu do najmanje 150 kg tjelesne mase. Prirodni uvjeti Istre idealni su za tradicionalnu proizvodnju zbog čestih vjetrova koji isušuju i hlade zrak te zahvaljujući mediteranskom utjecaju bez ekstremno niskih zimskih temperatura. Kolju se samo prethodno odmorene svinje u ovlaštenim klaonicama. But se obrađuje bez kože i potkožnog masnog tkiva. Ovaj postupak tradicionalno se zadržao iz vremena kada je bilo potrebno da se što više masnog tkiva pretopi u mast i tako sačuva za kasniju uporabu. Tijekom 24 sata temperatura buta spušta se s 41°C do 0°C pri relativnoj vlažnosti manjoj od 90% nakon čega slijedi završna obrada do karakterističnog izgleda, grupiranje po masi, kontrola temperature i pH. Nakon toga slijedi masiranje radi istiskivanja zaostale krvi, suho salamurenje isključivo morskom solju sa začinima (6,5 - 7% /kg buta), na temperaturi 0 - 5°C i relativnoj vlažnosti 80 - 90%. U prvoj fazi soljenja, koja traje 7 dana, slažu se 3 - 4 reda butova s unutrašnjom stranom na gore uz obilno posipanje lovorom. U drugoj fazi butovi se okreću i ona traje još 7 dana. Nakon soljena slijedi prešanje radi oblikovanja (pospješuje se i cijeđenje vode i mesnog soka) u trajanju od 7 dana i opterećenjem od 150 kg. Moguće je pranje ili odsoljavanje, radi odstranjivanja viška soli. Nakon cijeđenja i površinskog sušenja ponovo se nanosi smjesa začina. Sušenje koje traje 100 dana odvija se u prostorijama s prirodnom ventilacijom uz mogućnost reguliranja ventilacije i korištenja ventilatora. Pršut se premazuje smjesom sala. Zrenje se odvija u tamnim prostorijama bez izrazitog kolebanja relativne vlažnosti i temperature zraka (12-18°C i relativna vlažnost 60 - 75%). U ovoj fazi dolazi do karakterističnog obrastanja pršuta plemenitim plijesnima. Zrenje traje 12 mjeseci. Ovisno o obradi i masi buta masa pršuta iznosi 6-10 kg. Zreo pršut karakterističnog je oblika, posebne arome, blago slanog okusa, jednolično crvene boje na cijelom presjeku i poželjne konzistencije. Istarski pršut ne sadrži nikakve štetne i opasne tvari budući da se ne dimi i koristi se tehnologija bez uporabe nitrata, nitrita i drugih toksičnih tvari.

Istarski pršut
Slika 3: Istarski pršut

Dalmatinski pršut tradicionalni je proizvod seoskih gospodarstava, osobito Dalmatinske zagore. Klimatski uvjeti Dalmacije, osobito Dalmatinske zagore, izrazito pogoduju proizvodnji pršuta zbog niskih zimskih temperatura (oko 5°C u prosincu, siječnju i veljači) te pogodne relativne vlažnosti zraka (oko 80%). Na ovom području česti su i sjeverni vjetrovi koji osiguravaju optimalne uvjete sušenja i zrenja. Tradicionalno se za proizvodnju dalmatinskog pršuta koriste svinje uzgojene na vlastitom gospodarstvu. Uglavnom su to križanci različitih bijelih pasmina svinja (veliki jorkšir, landras). Nakon klanja svinjski trup i polovice se hlade. Butovi se odvajaju između zadnjeg slabinskog i prvog sakralnog kralješka. Odvaja se križna i zdjelična kost, a dio sjedne ostaje. Nogica se odvaja u skočnom zglobu. Butovi se cijede preko noći. Suho soljenje provodi se korištenjem krupne morske soli uz snažnu masažu i pokretanje koljenog zgloba radi cijeđenja zaostale krvi i mesnog soka te boljeg prodiranja soli. Nakon 8 - 10 dana vrši se dosoljavanje i okretanje. Soljenje traje ukupno 21 - 41 dan, ovisno o masi buta. Nakon soljenja slijedi pranje hladnom vodom i vješanje nekoliko sati na svježi zrak te prešanje 7-10 dana pod teretom 5 puta većim od mase buta. Ono što dalmatinski pršut razlikuje od istarskog je provođenje procesa hladnog dimljenja nakon čega dolazi sušenje u periodu od 3 - 3,5 mjeseca. Dimljenje se vrši samo za toplijih dana i južnih vjetrova, a za vrijeme bura pršut se izlaže propuhu u svrhu sušenja. Zrenje se odvija u podrumskim prostorijama (konobe) bez izrazitih kolebanja mikroklime u trajanju 8 - 12 mjeseci. Masa dalmatinskog pršuta iznosi 5 – 10 kg. Tradicionalni dalmatinski pršut karakterističnog je oblika, arome i okusa, jednolične crvene boje mišićnog tkiva, bijele boje masnog tkiva te optimalne konzistencije.

Dalmatinski pršut
Slika 4: Dalmatinski pršut

4. PROIZVODNJA PRŠUTA U SVIJETU

4.1. Talijanske vrste pršuta

Italija je najveći proizvođač pršuta tradicionalnog mediteranskog tipa. Osamdeset posto ukupne proizvodnje otpada na Parma pršut, a 17 % na San Daniele (karaktersitičan zbog oblika gitare).
Proizvodnju Parma pršuta (Prosciutto di Parma) kontrolira udruženje proizvođača Consorzio del Prosciutto di Parma osnovano 1963. godine. Područje proizvodnje ovog pršuta smješteno je u zoni 5 km južno od Via Emilia (provincija Parma) u podnožju Apenina na 900 m nadmorske visine. Zbog toga svinje zadnja 4 mjeseca tova moraju provesti u navedenom području. Od 1996. Parma pršut je upisan u Registar proizvoda izvornog podrijetla (Protected Designation of Origin – PDO). Tehnološki proces ovog pršuta traje najmanje 12 mjeseci. Postoje posebne odredbe koje se odnose na prehranu svinja, masu buta (12 – 14 kg) i kakvoću svježeg buta (debljina potkožnog masnog tkiva najmanje 1,5 cm, jodni broj niži od 68, a sadržaj linolne kiseline manji od 15 %), postotak vlage, soli i neproteinskog dušika. Za proizvodnju Parma pršuta uzgajaju se samo križanci velikog jorkšira i landrasa najmanje 9 mjeseci i tjelesne mase 150 – 180 kg. Zreli pršuti prolaze rigoroznu kontrolu kakvoće. Oni koji zadovolje propisane kriterije dobivaju čeličnu plombu s datumom početka proizvodnje i natpisom »Consorzio – Parma - Tipico« te poznati žig (kruna s 5 krakova s natpisom Parma), koji garantira autentičnost i originalnost.

Prosciutto di Parma
Slika 5: Prosciutto di Parma

4.2. Španjolske vrste pršuta

Najpoznatiji španjolski pršuti su Iberijski pršuti. Proizvode se isključivo od buta autohtone iberijske pasmine svinja ili njihovih križanaca s durokom s minimalno 75 % - tnim udjelom krvi iberijske svinje. Uzgoj i tov traju duže (18 -24 mjeseca, masa od 160 kg) nego kod standardnih bijelih svinja. Time se osigurava da svinje deponiraju dovoljne količine masti i pigmenata u mišićnom i potkožnom tkivu, što omogućava poželjnu mramoriranost i sočnost, te odgovarajuću boju pršuta. Tehnološki proces proizvodnje traje najmanje dvije godine (ili više). Gotovi proizvod odlikuju visok stupanj mramoriranosti, intenzivna boja, čvrsta konzistencija i izvanredna tipična aroma i okus, koji se ne mogu naći kod drugih sličnih proizvoda. Četiri su područja za proizvodnju iberijskih pršuta: Guijuelo, Jamón de Huelva, Dehesa de Extremadura na jugozapadu Španjolske i Teruel na sjeveroistoku.

4.3. Francuske vrste pršuta

Najpoznatija vrsta pršuta u fracuskoj je Bayonne pršut. Proizvodi se od različitih pasmina i križanaca bijelih svinja, pod uvjetom da su uzgojene na području jugoistočne Francuske (grad Bayonne na rijeci Adour). Specifična za ovaj pršut je faza zagrijavanja butova na temperaturu od 23 °C u trajanju od dva dana. Ta faza dolazi nakon soljenja i odmora na temperaturi od 2 - 4°C, a prije sušenja na temperaturi od 12 - 15°C. Tehnološki proces znatno je kraći traje 7 – 9 mjeseci. Gotovi proizvod dobiva zaštitni znak i etiketu s natpisom «Jambon de Bayonne».

4.4. Proizvodnja pršuta (šunke) u Sjevernoj Europi i Americi

U Njemačkoj je poznata Westphalia šunka koja se proizvodi na dimu bukve. Katenschinken je njemačka hladno dimljena šunka koja se proizvodi posebnim postupkom. Svježe obrađeni butovi ručno se trljaju mješavinom soli, nitrata, šećera i začina i slažu se u goleme bačve u kojima ostaju 4 - 9 tjedana na temperaturi od 2 - 4°C. Nakon toga šunke se čiste od viška soli i slažu na police gdje ostaju 3 - 4 tjedna pri 8°C i nižoj vlažnosti zraka te peru hladnom vodom i suše 12 sati. Zatim se ponovo trljaju mješavinom začina i dime 3 - 5 sati na dan u trajanju od 4 - 6 tjedana.
Tradicionalna finska šunka je »sauna« šunka. Proizvodila se suhimsalamurenjem i držanjem u drvenim bačvama 1 do 4 tjedna te zagrijavanjem i dimljenjem nekoliko dana u saunama. Današnja moderna tehnologija kao sirovinu koristi but bez kosti, salamura se ubrizgava injektorima u but, a voda se izvlači vakuumom. Nakon toga šunka se podvrgava vrućem dimljenju.
Sjeveroistočni dio SAD-a (Kentucky i Virginia) poznat je po Country – style šunki. Ona se proizvodi suhim salamurenjem. Salamura je sastavljena od soli, šećera (ili bez šećera), kalijevog nitrata, papra i drugih začina. Dimi se na vatri drveta hikorija (američki orah).


ZAKLJUČAK

Proizvodnja pršuta razlikuje se od zemlje do zemlje, ovisno o sirovini i preradbenoj tehnologiji. Pršuti zemalja kao što su Italija, Španjolska i Francuska zaštićeni su na novou EU čime je očuvana tradicionalna proizvodnja i njihova prepoznatljivost na svjetskom tržištu. Hrvatske tradicionalne vrste pršuta, poput istarskog i dalmatinskog, ne zaostaju za svjetskim te po svojim osobinama pripadaju pršutima vrhunske kakvoće, ali je njihova prepoznatljivost u svijetu upitna. Zbog toga je neophodno definirati sve aspekte nastanka ovih tradicionalnih proizvoda, od pasmine svinja i njihovog uzgoja pa do tehnologije prerade, kako bi i hrvatski pršuti dobili odgovarajuće mjesto na europskom i svjetskom tržištu.

LITERATURA

1. http://www.istria-gourmet.com/hr
2. http://www.poslovniforum.hr/meso/2003_6_04.asp
3. http://hr.wikipedia.org/wiki/Dalmatinski_pr%C5%A1ut
4. http://www.prosciuttodiparma.com/eng/index.php
5. http://en.wikipedia.org/wiki/Jam%C3%B3n_ib%C3%A9rico
6. http://hrcak.srce.hr/file/35350
7. http://hrcak.srce.hr/file/35285

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠCU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITICKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RACUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO