POCETNA STRANA

Seminarski i Diplomski Rad
 
SEMINARSKI RAD IZ POLJOPRIVREDE
 
OSTALI SEMINARSKI RADOVI IZ POLJOPRIVREDE
Gledaj Filmove Online

 

UZGOJ PARADAJZA

Interesovanje za proizvodnju u zatvorenom prostoru određenih biljnih vrsta u poslednje vrijeme znašajno je poraslo. i pored dostupne obimne naušne literature iz navedene oblasti, osjeća se nedostatak i potreba praktičnih saznanja i iskustava koja su temeljena na novim svjetskim postavkama te racionalne i praktične primjene u široj proizvodnoj praksi.
Uzgoj paradajzaNapredak nauke omogućio je da se dođe do novih saznanja koja su dovela u pitanje ranija shvatanja o načinu i metodama uzgoja kultura u zaštićenom prostoru. Osnovna prepreka za nedovoljnu proizvodnju u zaštićenom prostoru je naše skromno znanje i pravo siromaštvo pisane riječi, dostupne i prilagođene poljoprivrednim proizvođačima i drugim korisnicima. Zbog toga je ova proizvodnja u nas temeljena na empirijskim iskustvima i više je produkt nekih povoljnosti u izgradnji zatvorenih prostora, prije svega plastenika i staklenika, nego pune stručne aktivnosti čovjeka, zasnovane na naučnim i praktičnim saznanjima poljoprivredno razvijenih zemalja. U proteklom periodu pa i danas, proizvodnja bilja u zaštićenom prostoru zauzima značajno mjesto u odnosu na mogućnosti i služi u većini slučajeva za podmirenje svojih potreba i djelimično lokalnog tržišta. Veliki je broj proizvođača ostvario proizvodnju robnog karaktera.

USLOVI ZA GAJENJE PARADAJZA

Voda

Vlažnost zemljišta i zraka su osnovni preduslovi za uspješnost proizvodnje zato što voda sliži za transport hranjivih materija te za obavljanje metabolizma.
Potrebe za vlagom zavise od zahtjeva pojedinih kultura, kao i faza rasta. Veća potreba za vodom je u fazi plodonošenja u odnosu na fazu zasnivanja ili završne faze u uzgoju. Pored vlažnosti zemljišta veoma bitno je poznavanje potreba biljaka za količinom vlage u zraku.
Tako krastavac daje najveće prinose pri vlažnosti zraka 90-95%, špinat i kupusnjače 80-90%, paradajz i paprika 60-70%.
Relativna vlažnost smanjuje transpiraciju kod biljaka što rezultira boljim korištenjem vlage iz zemljišta, ali i pogoduje i razvoju bolesti povrća.

Temperatura

Odgovarajuća temperatura je preduslov za obavljanje osnovnih životnih funkcija u biljci (usvajanje vode, asimilacija, disanje itd.)
Pored sunčeve energije koja osnovni izvor toplote, u plastenicima je moguće i dopunsko zagrijavanje na bazi raspoloživih energenata. Zavisno od uređaja kojim se raspolaže, grijanje se može obavljati zagrijanim zrakom ili zagrijanom vodom.

Zahtjevi nekih kultura za vodom
Zahtjevi nekih kultura za vodom

Svjetlost

Svjetlost je preduslov za obavljanje fotosinteze i za aktivnosti ćelije poslije nicanja biljke.
Najveći značaj za fotosintezu prestavlja vidni dio spektra, zraci talasne dužine 380-780 milimikrona. Prema potrebama za svjetlošću biljke se dijele na:
- heliofilne (biljke koje traže mnogo svjetla- paprika, krastavac, paradajz),
- skeliofilne (mali zahtjevi za svjetlošću-luk, špinat),
- intezitet svjetlosti je u direktnoj zavisnosti od pravca postavljanja objekta. Bolje i ravnomjernije osvjetljenje postiže se postavljanjem objekta u pravcu sjever-jug.

PARADAJZ I NJEGOV UZGOJ

Paradajz je jedna od najrasprostranjenijih povrtlarskih kultura kod nas i zauzima značajno mjesto u ishrani stanovništva.
U RBiH proizvodi se na cca 3 500 hektara. Zastupljena je vrlo rana proizvodnja ( plastenici i staklenici ), rana, srednje rana proizvodnja i kasna. Berba počinje početkom maja i traje do decembra. Paradajz se proizvodi za tržište i za preradu. Proizvodnja za preradu razvijena je tamo gdje postoje uslovi za to ( područje Banje Luke, Bijeljine ).

Uslovi uspijevanja

Minimalna temperatura za klijane sjemena je 10 C a klianje traje 8-23 dana, zavisno od sorte. Optimalna temperatura za klijanje je 25-30 °C, a za rast i razvoj između 22-25 °C tokom dana i 15-16 °C tokom noći. Do vremena plodonošenja razlika između dnevnih i noćnih temperatura treba da je oko 7 °C. Nakon zametanja plodova i u toku zriobe potrebna temperatura iznosi 18-24 °C. Polen je osjetljiv na kolebanje temperature, i ne klija ako je temperatura iznad 30 °C i ispod 13 °C, i ako je uz to i visoka relativna vlažnost vazduha.
Najpovoljnija relativna vlažnost vazduha je između 55-65%.
Pored temperature, peradajz traži i dosta svjetlosti jačeg inteziteta, te zato tokom jeseni i zime imamo nepovoljne uslove za uzgoj paradajza u zaštićenim prostorima
Najmanja dužina dana za cvjetanje i zametanje plodova iznosi 9-10 sati, što se u bosanskohercegovačkim uslovima postiže već u februaru i traje sve do novembra. Bolja osvijetljenost postiže se i kod utvrđivanja pravca pružanja redova na parceli. Tako redovi u pravcu istok-zapad imaju bolju osvijetljenost u odnosu na pravac sjever-jug, te je i sjev ujednačeniji.
U odnosu na vodu, paradajz se svrstava u usjeve sa srednjim zahtjevima.
Za 1 kg paradajza potrebno je oko 56 l vode.
Kritičan period za vlagu je vrijeme cvatnje i zametanja plodova, što traje 1-2 mjeseca.
Za normalan rast i razvoj paradajz iziskuje umjerenu vlažnost zemljišta i vazduha ( 60-70% poljskog vodenog kapaciteta i 50-60% relativne vlage vazduha).

Plodored

U plodoredu dolazi na prvo mjesto, a to znači – đubri se stajnjakom. Može se vratiti na istu površinu nakon 3-4 godine. Poslije paradajza dobro uspijeva korjenasto povrće i lukovi. Na parceli na kojoj je prije uzgajan krompir, paprika ili patlidžan nebi trebalo da dođe paradajz.

Đubrenje i priprema zemljišta

Plodored paradajzaParadajz se đubri stajnjakom i mineralnim đubrivima. Stajnjak se dodaje u količini od 40-60 t/ha. Koristi se zgorjeli stajnjak, koji se nakon rasturanja odmah unosi u zemljište, obično pred oranje. Na laganim zemljištima zaorava se pliće (12-15 cm), zbog opasnosti od ispiranja, a na teškim i dublje. U jesen se takođe dublje zaorava, kao i kad su u pitanju veće količine stajnjaka. Što vrijeme unošenja više približava vramenu sadnje, to stajnjak mora biti zreliji. Stajnjakom se đubri po cijeloj površini (kada to nije uslovljeno velikim troškovima ) ili u brazde, odnosno kućice. Kod stavljanja u kućice troši se za 50% manje đubriva, a postižu se dobri efekti, ali za sljedeći usjev zamljište nejednako pođbreno. Za đubrenje paradajza koriste se kombinacije NPK mineralnih gnojiva (sa omjerom hraniva 7:14:21 ili 10:30:20 ili 12:30:16, 15:15:15, 8:24:16), u količini od 600-800 kg/ha. Pred sadnju, odnosno sjetvu, đubri se sa 2/3 đubriva, a sa 1/3 u toku vegetacije.
Za prihranjivanje se načešće koristi KAN, u kolčini od 300-500 kg/ha ali je najbolje koristiti NPK đubriva (20:8:5 ili 20:10:10, 12:12:12) u količini od 250-300 kg/ha. Prihranjivanje se vrši 2-3 puto i to: u vrijeme cvjetanja i zametanja prvih plodova (veličina lješnika) i u vrijeme zrenja prvih plodova. Ostala prihranjivanja obavljaju se po potrebi. Višak azota stvara veliku vegetativnu masu i produžava vegetaciju, plodovi se kasnije zametnu, a kod primjene većih količina azota dolazi do opadanja cvjetova, trulenja plodova, pa biljke postanu nježne i osjetljive na bolesti. Poslije prihranjivanja treba uvijek kombinovano vrišiti navodnavanje, pa zatim okopavanje. Zemljište za paradajz treba još u jesen duboko preorati (30-35 cm). U proljeće se đubri mineralnim đubrivima i zgorjelim stajnjakom (ako nije u jesen dodan). Pred sadnju se zemljšte 1-2 puta obradi frezom. Na poravnato, dakle pripremljeno, zemljšte unose se herbicidi (za uništavanje korova)

Sorte paradajza

Za proizvodnju na otvorenom polju u obzir dolaze (indeterminantne) i niske (determinantne) sorte. Od visokih sorti mogu se preporučiti: sen pjer, novosadski jabučar, ruđers, sa grupnim plodovima, a od determinantnih, niskih – hajnc, kambel, nju jorker. Danas se sve vise koriste hibridi u prizvodnji paradajza. Tako da su kod nas, u Institutu za povrtlarstvo, stvoreni hibridi Mi-10 i Mi-13, koji su se proširili u proizvodnji, pogodni za ranu proizvodnju na otvorenom polju, kao i za proizvodnju u plastenicima. Daju visoke prinose,a plodovi su tipa jabučara. Od ostalih visokih hibrida u proizvodnji su zastupljeni još : trijumf i rapid.
Od determinantnih niskih hibrida vrlo dobre rezultate kod nas pokazao je hibrid luka, rani hibrid, težine plodova 90-100 gr, pogodan za ranu poljsku proizvodnju u plastenike.
Za industrijsku preradu koriste se visoke sorte ( Novosadski jabučari ) i niske, determinantne sorte. Ove posljednje pogodne su za mehanizovanu berbu, jer se uspješno uzgajaju bez potpore. S druge strane, cvjetanje, plodonošenje i vrenje plodova skoncentrisano je u relativno kratkom vremenu, tako da oko 65-70 % ukupnog roda sazrijeva istovremeno, što omogućava jednokratnu berbu. Ove sorte slobodno leže na zemlji, ne vrši se zalamanje vrhova, jer biljke same zaustavljaju rast, tako da se vrh završava cvijetom a postrani ( bočni) zaperci se ne uklanjaju (pinciranje). Od industrijskih sorti, na društvenom sektoru koriste se: VF Roma, VF 109, Čhico III, ventura VF 315, Super Kalifornija, peto MH 1, petopride, red river , intermeč, super roma itd. Na individualnom sektoru zastupljene su: hajnč 1350, kanbel 1327 i nju jorker.

Vrijeme proizvodnje

Paradajz se proizvodi iz rasoda i direktnom sjetvom. Za ranu poljsku proizvodnju sjetva sjemena za proizvodnju rasoda počinje u južnim toplijim područjima ( Hercegovina) od 10.januara do 1.februara, a za srednje ranu-od sredine februara do kraja februara. U sjevernijim područjima republike ( Bos.Krajina, centralni dio Bosne, Posavina, Semberija ) za sjetvu za ranu proivodnju počinje od 20.februara, a za kasniju - pocetkom marta, pa sve do 10.aprila.
Direktna sjetva na otvorenom, koja se uglavnom praktikuje za prozvodnju industrijskog paradajza počinje od polovine aprila pa do 10.maja.. Kasnija sjetva nije preporučljiva. Kod ove sjetve količina sjemena iznosi 0,5-1 kg/ha, što zavisi od načina i gustine sjetve. Ako se proivodi iz rasada, količina sjemena iznosi: za pikirani rasad 6/8 gr/m2, a kod nepikiranog oko 2 gr/m2. U jednom gramu ima 250-350 sjemenki, a od 10 grama sjemena može se dobiti oko 1700 biljaka.
Ako se sadi 3000 strukova paradajza na 100 m2 (dunum), dovoljno je posijati 25-30 grama sjemena, zašto je potrebno obezbijediti 50-80 m2 lijehe da bi se smjestio pikirani rasad.

Sjetva

Može se sijati direktno u saksije, tresetne blokove i lijehe, veličine 10x10 cm, ili u sandučiće ili lijehe načinjene u plasteniku, stakleniku ili izdvojene vani (klasične lijehe pokrivene staklom ili plastikom).
Direktna sjetva zahtijeva veći grijani prostor, pa se pri odlučivanju za ovaj način o tome mora voditi računa. Bez obzira na to gdje se sjetva obavlja, dubina zemljišnog supstrata treba da je 8-10 cm.
Koriste se razne kombinacije zgorjelog stajnjaka, zemlje i pijeska, zatim gotove hranjive smjese
( humogra, humovit, i sl.) koje se proizvode kod nas. Prije sjetve , smjesa zbije daskom. Ako se sije u redove, razmak redova je 4-5 cm, dubina sjetve je 1,5-2 mm, a razmak od sjemenke do sjemenke je 22 cm. Ovako se dobiju čvrste i neizdužene sadnice. Može se sijati i omaške, ali za taj posao je potreban dobro izvježban radnik.
Nakon sjetve sjeme se pokrije hranjivom smjesom debljine 2 cm, zatim se malo zbije i dobro zalije.
Kod sjetve se obično prave dvije greške : sije se ili suviše plitko ili suviše gusto. To dovodi do nicanja sjemena na iznošenjem napolje sjemenske opne, koja kotiladone dugo drži sastavljene i uslovljava njihovo nenormalno razvijanje. Isto se dešava ako je zemljište suviše rastresito. Da bi se to izbjeglo, veliki proizvođaći rasada obično nakon sjetve i zalijevanja pokriju lijehu providnom plastikom ili novinama, da bi se održala povoljna vlaga. Ovaj pokrov drži do momenta pojave prvih znakova nicanja. Tako štedi u radnoj snazi potrebnoj za obavljanje zalijevanja, a omogućuje se jednolična vlaga u rasadu.
Direktna sjetva na otvorenom polju, za proizvodnju industrijskog paradajza obavlja se ili na gredicama ili u pantljike, što zavisi od načina za berbu paradajza. Sjetva na gredice zahtijeva prethodno pravljenje gredica, koje se obavlja tokom jeseni ili rano u proljeće, specijalnom mašinom, takozvanim listerom. Na tako formiranim gredicama u proljeće se vrši fina obrada mašinom koja se zove tilter.
Na tako pripremjenim gredicama, vrše se u isto vrijeme đubrenje, primjena herbicida i sjetva. Koriste se precizne sijačice koje imaju depozitore za đubriva i herbicide. Dubina sjetve je 2-3 cm. Na gredici se siju dva reda, razmaka 30 cm, a razmak kućica u redu 25-30 cm, sa po 3-4 sjemenke. Nicanje nastaje za 15-20 dana.
Za direktnu sjetvu mogu se koristiti i obične sijačice, a sjetva je u redove ili dvorede pantljike.

Njega biljaka u rasadu

Ono što je naprijed rečeno o njezi rasada, temperaturi i vlazi, ovdje se nećće ponavljati.
Rasad paradajza za ranu proizvodnju, kao i za proizvodnju za plastenike pikira se ( presađuje) kad razvije jedan do dva prava lista, ( obično 20 dana nakon sjetve), u saksije, plastične kesice tresetne kockice i sl., veličine 10x10 cm. Ovo se može uraditi i u novu lijehu, s tim što se biljke sade na razmak 10x10 cm.
Nakon što se pikirani rasad razvije, treba razmicati saksije ili kockice, kako bi biljke imale dovoljno prostora za svoj rast i razvoj.
Zalijevanje rasada,prihranjivanje i zaštita od bolesti i štetočina obavljaju se na način koji je prethodno objašnjen. Sadnja paradajza obavlja se kad biljke formiraju 5-6 listova pa sve dok na njima pojave začeci prvih cvjetnih grančica ( što se postiže za 50-60 dana od nicanja).
Ne pikirani rasad se dan prije sadnje obilno zalije da bi se lakše čupao, a rasad u saksijama,kesama ili kockicama se posljednja dva do tri dana ne zalijevam, da bi se lakše vadio i da zemlja sa žila ne bi spadala. Pred iznošenje, rasad se oprska jednim od fungicida na bazi bakra ( bakrocid, bakarni kreč i sl.)

Navodnjavanje

Koliko puta treba navodnjavati paradajz, zavisi od više činilaca ali opšte je pravilo da se u početku vegetacije navodnjava rjeđe a kasnije, u vrijeme plodonošenja, češće. Od ovog pravila odstupa se u slučaju direktne jstve paradajza, kada se u vrijeme klijanja i micanja usjeva zalijevanje vrši češće i manjom količinom vode. Pri tome se ne smije dozvoliti da se na površini uhvati po korica koja bi ometala jednolično micanje usjeva. Kad usjev nikne, navodnjavanje se obavlja po potrebi. U ostalim slučajevima broj zalijevanja zavisi od sorte, zemljišta i uslova proizvodnje.
Pri svakom zalijevanju dodaje se po 30 mm taloga ili 300 m3 vode po hektaru ( 30 l /m2 ). U vrijeme porasta plodova i berbe zalijeva se svakih 4-8 dana ( zavisno od sorte: rane imaju kraći turnus, 4-5 dana). Zalijeva se nakon berbe.
Novodnjavati se moze brazdama i vještačkom kišom i to u poslijepodnevnim i večernjim satima, kada je i isparavanje zemljišta najmanje i kad biljke nisu tople.
Preobilna vlažnost dovodi do pucanja plodova naročito ako izmešu dva zalijevnja prođe duži period vremena pa zemljište ispuca.
Prilikom proivodnje za industriju, pred zriobu( 15-20 dana) zalijevanje se smanjuje ili potpuno prekida, radi povećanja sadržaja suhe materije.

Okopavanje i prihranjivanje

Kada se biljek prime, što se vidi po popjavi novih listova, vrši se i prvo plitko okopavanje.
Drugo okopavanje obavlja se nešto kasnije. Tom prilikom biljke se lagano nagrću zemljom i prave se brazde za navodnjavanje.
Kod direktne sjetve dok usjev nije pokrio međuredni razmak vrše se jedan do dva kultiviranja na dubini od tri do pet cm i udaljenosti od biljaka 5 cm.
Pored prihranjivanja (koje pethodno opisano) paradajz povoljno reaguje i na folijarno prihranjivanje (preko lista), koje se izvodi 2-3 puta u toku vegetacije sa folifertilom, vuksalom i sl.

Spesifične mjere njege

U gajenju paradajza provode se i druge mjere njege koje su karakteristične za ovu kulturu, a to su: kolčenje, vezanje, pinciranje, dekaptiranje (zakidanje vrhova), skidanje donjeg lišća.
Rane sorte paradajza uzgajaju se uz potporu. Koriste se kolci ( dužine 1,5 m) uz koje se vežu biljke. Vezanje se vrši rafijom, kanapom i plastikomm. U toku vegetacije izvrše se obično 4 vezanja.
Pored gajenja uz kolac, paradajz se može gajiti i na špaliru. Biljke se vežu uz žicu koja je u jednom ili u dva reda razapeta između kolaca ( kolci su od udaljenosti od 5 m). Prvi red žice je na visini od 40 cm, a drugi na visini od 80-90 cm iznad zemlje.

Pinciranje (zakidanje superaka) redovna je mjera kod uzgoja radnih sorti i za svježe tržište. Biljke se ostavljaju na jedno stablo, a bočni izdanci se redovno uklanjaju kad dostignu dužinu od 5 cm. Paradajz se može gajiti i na dva stabla, pri čemu se jedan bočni izdanak (obično ispod prve cvjetne grane) -ostavlja kao drugo stablo, i sa njega se takođe uklanjaju bočni izdanci. Dekaptacija ili zalamanje vrha biljke vrši se nakon što je biljka razvila 4—6 cvjetnih grančica (etaza), da bi se ubrzala zrioba. Zakida se vrh iznad 4—6. cvjetne grančice, ostavljajući 1—2 lista iznad cvjetne grane.
Donje lisce koje stari i uvija se treba povremeno skidati, a počinje se nakon što su prvi plodovi sazreli ili postigli ve!ičinu karakteristicnu za sortu. Ovo je važno zbog boljeg provjetravanja usjeva. Naročito se provodi u tunelima i plastenicima. Nakon skidanja lišća (koje mora biti postepeno 1—2 lista u jednom prohodu) obavezno je prskanje fungicidima, radi zaštite rana od napada uzročnika bolesti.

Berba i prinosi

Berba ranih sorti počinje u Hercegovini već od 20. juna (sorte Mi-10, luka, rapid) i traje do 10. avgusta. Kod sadnje rane i srednje kasne proizvodnje berba traje duže, od početka jula pa do novembra. Za svježe trzište zavisno od udaljenosti tržišta određuje se momenat berbe. Tako, za udaljeno tržište, gdje transport traje 1—2 dana, berba se obavlja kada se na plodovima pojavi ružičasta boja. Potpuno crven i zreo paradajz bere se ako se želi plasirati na lokalnom tržištu.
U pocetku se bere rjeđe (svakih 6—7 dana) a kasnije češće (svaka 2—3 dana).
Rane sorte tokom juna i jula daju 70% od ukupnog prinosa. Berba industrijskog paradajza iz direktne sjetve počinje kad je oko 70—75% plodova zrelo, a kasnije se zrelost povečava za oko 3°/o za svaki dan sa normalnim temperaturama.
Za berbu se koriste kombajni, koji imaju veliki dnevni učinak (1—1,5 ha). Kod nas se najčešće koriste kombajni američke fime FMC, a ima ih i mađarske i italijanske proizvodnje. Koriste ih uglavnom organizacije udruženog rada koje organizuju ovu proizvodnju na više desetina hektara.

Na individualnom sektoru berba industrijskog paradajza je ručna, i obavi se u 2—3 berbe. Prva berba je često namijenjena tržištu (plodovi u svježem stanju) a ostale za preradu.
Prinos svježeg paradajza za tržište kreće se od 30—50 t/ha, a industrijskog 40—80 t/ha. Paradajz može naknadno da dozrijeva, pa se zeleni plodovi, ubrani prije mraza i neoštećeni, mogu ostaviti da sazrijevaju na sobnoj temperaturi. Ako sazrijevaju u mraku (umotani u papir), dobiju intenzivniju crvenu boju.
Paradajz se pakuje u drvene letvarice, holandeze, i tako se transportuje.

Priprema plastenika za sadnju paradajza

Paradajz u plastenikuPriprema plastenika za sadnju pocinje sakupljanjem i odstranjivanjem biljnih ostataka pretkulture (saiata, spinat) iz objekta. Ako je stajnjak unesen u objekat pred sjetvu pretkulture, rastura se samo NPK gnojivo, u slucaju da to nije uradeno u objekat se unosi zgorio stajnjak 8-15 kg/m2 i NPK zavisno od rezultata analize zemljišta, obicno se dodaje 80-100 kg/1000 m2 NPK u omjeru 10:20:30. Nakon rasturanja stajnjaka i NPK pristupa se oranju plastenika i to tako da se s plugova uklone daske. Obrada se obavlja raonicama kako bi se zemljište što dublje (25-35 cm) izrahlilo i izbjeglo stvaranje naora ili razora u objektu.
Nakon oranja zemljište se usitni frezom i poravna. Pošto se sadnja obavlja na crnu foliju, potrebno je prije postavljanja folije po objektu rasturiti jedan od zemljišnih insekticida kako bi se biljke zaštitile od zemljišnih štetnika (rovac, sovice). Nakon rasturanja insekticida pristupa se markiranju redova, postavljanju sistema za zalijevanje ("kap po kap") i to za svaki red po jednu cijev. Pošto se sadnja obavlja u dvorede trake, preko dva sistema za natapanje postavlja se crna folija. Folija se bočno plitko ukopa i zategne. Ukoliko je kupljena folija s rupama, priprema je gotova, a ako nije vrši se bušenje rupa za sadnju i to tako da se dobije razmak 80 + 60 x 45-55 cm zavisno od sorte.

Sadnja

Sadnja se obavlja kada biljka ima 5-6 razvijenih listova, tako što se specijalnom sadiljkom pravi rupa u zemljištu pazeći da se ne ošteti folija, a zemlja iz sadiljke se baca u put. U napravljenu rupu stavlja se sadnica, a zemljište se potom lagano zbije oko biljke. Treba obratiti pažnju na dubinu sadnje. Ako je rasad prerastao, sadi se znatno dublje. Biljka paradajza ce vrlo brzo iz dijela zatrpanog stabla formirati korijen. Time se srečava formiranje prve rodne grane previsoko. Ukoliko se sade biljke koje su pikirane u jiffi saksije neophodno je da se saksija prekrije s 1-2 cm zemlje, kako bi se izbjeglo isusivanje saksije, a pospješilo ukorjenjivanje zasađene biljke.
Nakon sadnje biljke se obilno zaliju. Drugo zalijevanje se obavlja nakon tri dana, a potom se narednih 14-20 dana biljke ne zalijevaju. Pauza u zalijevanju se pravi kako bi se izbjeglo plitko ukorjenjavanje biljaka i isprovocirao korijen da prodire dublje u zemlju za vodom, što za rezultat ima kvalitetno ukorjenjavanje. Plitko ukorijenjene biljke su jako osjetljive na debalans vode te im je prinos znatno umanjen.

Njega biljaka u toku vegetacije

Odmah nakon sadnje pristupa se postavljanju pocinčane žice 0 3,5 mm dva metra visoko iznad redova, a potom se veže pvc-vezivom jednim krajem za žicu, a drugim za biljku.
Potrebno je biti pažljiv prilikom vezivanja špage za biljku. špaga se ne smije čvrsto vezati posto biljka raste i deblja. U tom slucaju bi špaga urasla u stable i biljka bi uginula ili bi pretrpjela velika ostecenja. U zadnje vrijeme koriste se specijalni plastični prstenovi koji efikasno eliminišu navedenu pojavu. Nakon vezivanja špage (pvc-vezivo) za biljku, ona se obavija oko nje i raste uz špagu koristeći je kao potporu. Pošto biljka paradajza iza svakog lista formira bočni zaperak, neophodno ga je odstraniti što prije, kako bi rane, nastale od zakidanja, bile što manje, a biljka bila pošteđena gubitka "energije" rasta. Veoma često se kod početnika u proizvodnji paradajza dešava da biljka obilno cvjeta, a zametne samo par plodova na prvim etazama, sto je posljedica loše oplodnje. Uzrok loše oplodnje prvih rodnih grana je u tome što je u vrijeme cvjetanja prvih etaza vanjska temperatura zraka dosta niska, pa se ne mogu otvarati ventilacije, čime je eliminisano strujanje zraka u objektu. Pošto u to vrijeme nema ni insekata u objektu potrebno je cvjetne grane lagano stresti rukom. Stresanje se obavlja u više navrata pošto se svi cvjetovi ne otvaraju u isto vrijeme.
Problemi oplodnje paradajza efikasnije se rješavaju uvođenjem bumbara u proizvodnju. Za razliku od pčela bumbari se odlikuju sljedećim karakteristikama:

1. Jedan bumbar posjeti znatno više cvjetova od pčele;
2. Zbog znatno većeg raspona krila, bumbari prilikom uzlijetanja pospješuju oplodnju;
3. Lete i po oblačnom vremenu i kad su temperature nešto više od 10°C;
4. Nisu agresivni i ne ubadaju osoblje.


Za plastenik površine 500 m2 potrebna je jedna kosnica bumbara (80-100 jedinki). Kosnica se postavlja metar iznad površine, a u dijelu bočnih ventilacija postavlja se gusta mreža kako bumbari ne bi izietjeli iz objekta. Posebnu pažnju treba obratiti na upotrebu insekticida da oni ne bi uništili i bumbare. Nakon oplodnje druge rodne grane bumbari više nisu neophodni i mogu napustiti plastenik. Pospješivanje oplodnje hemijskim sredstvima obavlja se potapanjem ili prskanjem cvijetnih grana jednim od fitohormona (tomatin).

Sorte paradajza

Belle F 1
To je hibrid koji se uspješno gaji u zatvorenim prostorima. Odlikuje se dosta robusnom stabljikom s krupnim plodovima, oko 220-250 g, koji su okrugli i blago spljošteni. Zbog dobre tvrdoće veoma su pogodni za transport i čuvanje ujednacenosti plodova. Redovno i obilno plodonošenje doprinijelo je naglom širenju ovog zatvorenom i otvorenom prostoru. Cladosporium fulvum.

Arleta F 1
Ovaj je hibrid namijenjen proizvodnji u plastenicima, kao i na otvorenom polju, kasnije dozrijeva, i ima krupan plod, oko 180-200 g. Kao i ostali visokorodni hibridi uzgaja se na jedno stablo. Plodovi su dosta čvrsti i pogodni za transport. Ova vrsta je otporna na Verticillium, Fusarium i virus mozaika duhana.

Monroe F1
Monroe F1 je rani hibrid za plasteničku proizvodnju. Odlikuje se dosta krupnim i ravnim plodovima težine oko 200 g. Daje izuzetno visok procenat prve rase plodova, a uzgaja se na osam etaža. Otporan je na virus mozaika duhana.

Alambra F1
Srednje rani hibrid, čvrstih, okruglih plodova prosječne težine 180-200 gr namijenjen za proizvodnju u zaštićenim prostorima kao i za proizvodnju na otvorenom polju. Odlikuje se veoma lijepim plodovima bez zelene kragne uz visoku otpornost na pucanje, plodovi se dobro čuvaju nakon berbe. Posjeduje visok stepen otpornosti na zeleno venuće (Verticillium dahliae], Fusahum, virus mozaika paradajza.

Optima F1
Srednje rani hibrid visoke ideterminantne stabljike, izrazito krupnih plodova do 300 gr. Plodovi su jako ukusni i nemaju zelenu kragnu. Hibrid namijenjen za proizvodnju u zaštićenom prostoru i na otvorenom polju.

Ralli F1
Rani hibrid, visokog porasta, poluotvorenog habitusa, vrlo krupnih (250 g), mesnatih i izuzetno ukusnih plodova. Hibrid ima vrlo snažan korijenov sistem, otporan na nematode, zahvaljujući čemu se vrlo uspješno može uzgajati u sklopu od 2 biljke/m2 na 2 stabla i na taj način dobiti i 12 cvijetnih grana do visine od 2 m. Najprije brzo sazri 5-6 cvjetnih grana, a potom snažni vrh biljke u potpunosti prekrije ostatak zametnutih plodova. Izvrsna oplodnja i zametanje u lošim uslovima. Izuzetne je otpornosti na bolesti i virus pjegavosti i venuća (bronzavosti) paradajza.

Buran F1
Buran je izuzetno snažnog porasta i jakog vegetativnog vrha, zatvorenog habitusa. Jako dobro zameće, duge cvjetne grane sa vrlo krupnim (>200 g), mesnatim, sjajnim i kvalitetnim plodovima u tipu Belle, ali još intenzivnije crvene boje i nesto ranijeg plodonošenja.
Preporučuje se i za prvi i za drug rok, kao i za uzgoj na otvorenom polju, prvenstveno zbog izuzetne otpornosti na bolesti, viruse i nematode.

Mondial F1
Rani hibrid, visokog rasta. Stabljika je srednje bujna. Plodovi su krupni, mesnati, sočni i vrlo ukusni za jelo. Boja plodova je crvena, bez zelenog ruba. U grozdu formira oko 5 krupnih plodova, prosječne težine oko 250 g. Ovaj hibrid se preporučuje za uzgoj u zaštićenim prostorima za vrlo ranu proizvodnju skidanjem vegetativnog vrha iznad 4. ill 5. etaze. Preporučeni sklop je 2,5 do 3 biljke/m2.

Prihrana i zalijevanje

Prihrana biljaka zavisi od sadržaja hranjiva u tlu i faze razvoja biljke. U fazi ukorjenjivanja biljke se prihranjuju 15 dana nakon sadnje i to kristalnim gnojivima koja su lahko topiva u vodi i efikasno se unose u tlo preko sistema za zalijevanje (kap po kap). U ovoj fazi koriste se gnojiva sa izraženim sadržajem fosfora u omjeru 12:36:12, 11: 44 : 11 + mikroelementi. Prelaskom u fazu vegetativnog rasta biljke najviše apsorbuju hranjiva iz zemljišta, pa se prihranjivanje obavlja svakih 7 dana gnojivima koja imaju naglašen sadržaj azota u omjeru 20:20:20, 24:5:15, 19:19:19. U fazi plodonošenja koriste se gnojiva za takozvano balansiranje ishrane radi što boljeg razvoja i sazrijevanje plodova. U ovoj fazi koriste se gnojiva s naglašenim sadržajem kalija, u omjeru 13:8:24,14:10:34 + mikroelementi, 16:8:32 + mikroelementi. Pored navedenih kombinacija gnojiva neophodno je vršiti kontinuiranu prihranu s Ca(NO3)2.
Kod zalijevanja neophodno je zemljište održavati vlažnim na 80% PKV. Zalijevanje zavisi od vremenskih uslova.

Berba

Berba paradajza obavlja se kada plodovi postignu biolšku zrelost, a to je prijelaz blijedožute u crvenu boju. Na ovaj način ubrani plodovi ostaju čvrsti i lakše podnose transport, a u naredna dva dana (nakon berbe) dobijaju ravnomjernu crvenu boju, tj. ulaze u fazu upotrebne zrelosti.
Pakovanje se obavlja u drvene gajbe tako da se plodovi, zavisno od krupnoće, slažu u dva reda, a izuzetno krupni plodovi slažu se u jedan red, i to tako da peteljka bude okrenuta prema gore.

Najčešće bolesti i štetnici paradajza

Najčešće bolesti i štetnici paradajza su:

Bakterijske bolesti

Bakterijaska pjegavost
(Pseudonomas syringae pv. Tomato)
Zaraza se javlja na svim dijelovima biljke (korijen, stable, list, cvijet i plod), prenosi se sjemenom kao i ostacima zaraženih biljaka.
Kao simptom zaraze javljaju se na listu zelenkasto-ljubičaste vodenaste pjege koje su vidljive s naličja lista. Stareći pjege primaju smeđu do crnu boju i okruzene su klorotičnim prstenom prečnika 2-3 mm. Identifikaciju zaraze lahko je ostvariti na zaraženim plodovima pošto su oštećenja na zelenom. plodu karakteristična za ovu zarazu, a manifestuju se pojavom sitnih crnih pjega prečnika 1 mm s tamnozelenim prstenom. Zrenjem plodova prsten poprima bijelo-žutu boju.
Bakterija razara površinski sloj ploda na kojem se javljaju sitne kotine, što pospješuje propadanje plodova. Idealni uslovi za razvoj bolesti su visoka relativna vlažnost zraka i temperatura od 18 25°C.

Nekroza srčike
(Pseudomonas Corrugata)
Bolest je dobila naziv po tome razara dio stabla (srčiku). Obično javlja u vrijeme dozrijevanja
plodova na prvoj rodnoj grani. Zaraza napada mlado lišće, potom se širi i napada stabljiku na kojoj strada središnji dio i sprovodni snopovi, nakon čega se biljka suši i propada. Karakteristični simptomi ove bakterioze manifestuju se uzdužnim pucanjem stabljike.

Vlažna trulež
(Erwinia Carotavora pv. Carotavora)
Bakterioza se javlja na velikom broju zeljastih biljaka, napada središnji dio stabla i razara sprovodne snopove usljed čega biljka pada. Zaražena stabla na presjeku imaju smeđu boju, zavisno od
inteziteta zaraze. Na vanjskoj strani stabla javljaju se tamne fleke koje mogu da zahvate do 5 cm stabljike.
Pored stabla, bakterioza uzrokuje propadanje korijena i lista. svim zaraženim biljkama javlja se karakterističan bakterijski iscjedak (žute kapljice).

Zaštita od bakterija

Preventiva je najefikasnija mjera zaštite od bakterija, a sastoji se u sjetvi, od nadležne laboratorije, strogo kontrolisanog sjemena. Zaraženim sjemenom bakterija se širi na ogromna prostranstva, a posljedica je uvijek ista -propadanje nasada.
Kod pojave zaraze zaražene biljke se odmah čupaju i spaljuju kako bi se spriječilo dalje širenje bolesti. Po završetku vegetacije stabljike paradajza se čupaju, iznose van objekta i spaljuju bez obzira jesu li zaražene ili zdrave. Naredna sadnja paradajza u objektima u kojima je doslo do zaraze moze se obaviti tek nakon 3-4 godine.
Od hemijskih sredstava koriste se fungicidi na bazi bakra, koji ne mogu izliječiti zaraženu biljku, ali mogu usporiti širenje zaraze. Pored navedenog, treba obratiti pažnju da se objekti dobro ventiliraju radi smanjenja relativne vlažnosti zraka, pošto ona pogoduje razvoju zaraze.

Polijeganje rasada

Kod mnogih biljnih vrsta koje se uzgajaju iz presadnica dolazi do zaraze rasada. Polijeganje predstavlja bolest mladih biljaka i javlja se u prvim fazama. Nakon tog razdoblja biljke postaju otporne. Pojedine biljčice ili više njih u skupini polegnu. Zaraza se širi ukrug od biljke do biljke.
Zaštita se sastoji u primjeni preventivnih mjera, a zadnja mjera je primjena hemijskih sredstava. Za proizvodnju rasada treba pripremiti tlo na kojem ranije nije uzgajan rasad. Sklop biljaka ne smije biti pregust. Ne smije se preobilno zalijevati i treba redovno provjetravati plastenike ili tople lijehe. Tlo prije sjetve treba dezinficirati Brasamid-granulatom najmanje 45 dana prije sjetve s 40-60 g/m2. Preporučljivo je nakon sjetve zaliti povrsinu rastvorom fungicida Captan, Cineb ili Radocineb, Radotiram, a u slučaju pojave bolesti rasad treba zaliti rastvorom fungicida na bazi kaptana (Merpan, Captan), tirama (Radotiram) ili cineba (Radocineb, Zineb). Za zalijevanje se koristi 5-10 I rastvora fungicida na m2.

Plamenjača paradajza
(Phytophtora infestans)
Gljiva napada list, stabljiku i plodove. Po pravilu pjege nastaju na rubovima, premda mogu nastati na bilo kojem dijelu lista. One su nepravilnog oblika, s gornje strane lista svjetlosive do svijetlosmeđe, kasnije postaju prozirne, te za kratko vrijeme potamne. List se suši dok peteljka lista ostaje dugo zelena.
Donje etaže lišća obično su napadnute prve zbog dugotrajne vlage. Na zelenim plodovima simptomi su tamno obojene i ulegnute pjege. Kao orijentacija za prvo prskanje moze poslužiti pojava prvih simptoma na krompiru. Protiv ovoga parazita mogu se koristiti svi fungicidi registrovani za suzbijanje plamenjače, osim fungicida Acrobat MZ, Brestanid i Tattoo.

Koncentrična pjegavost paradajza
(Alternaria solani)
Simptomi se javljaju i na starim listovima. Pjege su gotovo identične onima koje nastaju na listovima krompira. U vrlo povoljnim uslovima za razvoj parazita biljci opadaju listovi. Na plodovima nastaju pjege velike 2-3 cm, udubljene, smeđe do crne, s izraženim koncentričnim krugovima".
Koncentrična pjegavost teško se suzbija fungicidima, stoga je važno proizvesti zdrav rasad. Za prskanje se mogu koristiti neki fungicidi koji istovremeno suzbijaju plamenjaču kao Antracol, Chromoneb S-70, Polyram DF.

Virus mozaika paradajza
(Tomato mosaic virus)
Najizraženiji simptomi ovog oboljenja su zaostajanje u rastu, žutilo duž nerava i opadanje lišća. Neke biljke uginu, a one koje prežive oporavljaju se, ali daju sitne plodove loše kvalitete. Virus se prenosi sjemenom paprike i paradajza i to uglavnom površinski.
Sjeme paprike i paradajza može se površinski dezinficirati potapanjem u 0,2% rastvor NaOH u trajanju od 10 minuta ili potapanjem u 20 % rastvor Na3PO4 u trajanju od 2 sata. Nakon tretiranja, sjeme treba isprati vodom i osušiti, a klijalište dezinficiratii vodenom parom. Zarazene biljke treba ukloniti iz rasada i pikirališta. U toku rada sa biljkama (pinciranje, rezanje) treba više puta prati ruke i pribor u deterdžentu. Također, prilikom rada s biljkama ne smije se pušiti, da se biljke ne bi zarazile virusom mozaika duhana.

Štetočine paradajza

Koprivin (obični) pauk
(Tetranychus urticae)
Ovaj štetnik ubraja se u grinje -Acarina. Odrasli su veoma nježni, ovalnog gotovo prozirnog tijela, dužine oko 1 mm. Na leđnom dijelu imaju tamne mrlje. Odrasli oblik ima 4 para nogu. Jaja su mala, okrugla, bjelicasta, donekle prozirna i teško se vide golim okom.
Simptomi zaraze vrlo su karakteristični i lako se uočavaju. Na licu listu, između nerava, nastaju hlorostične tačkice. List djeluje kao da je od mramora. S porastom intenziteta zaraze pjegice postaju veće i međusobno se spajaju. Takvi listovi žute između nervature i na kraju se osuše.
Ovaj pauk je vrlo čest i i opasan štetnik, naročito u sušnim godinama. Napada mnoge vrste biljaka, od samoniklih do kulturnih. Najveće štete izaziva na krastavcu, tikvicama, paradajzu, paprici, lubenici i dr. Svi pokretni stadiji pauka izazivaju štete sisanjem biljnih sokova. U povoljnim uslovima pauk se razvija brzo, a zbog visokog potencijala razmnožavanja njegove zaraze se naglo šire i izazivaju velike štete.
Najpovoljniji uslovi za razvoj pauka su niska relativna vlažnost zraka, izmedu 45 i 50% i visoka temperatura 30-32°C, kao i obilje svjetla. U ovakvim uslovima ima više generacija tokom vegetacije.
Pauka treba hemijski suzbijati već na samom početku zaraze. Akaracidi, koji se protiv njega koriste, kontaktnog su djelovanja, a kako su svi razvojni stadiji na naličju listova, potrebno je postići dobru pokrovnost. To je moguće s prskalicama visokog pritiska, koje daju vrlo fine kapljivce uz utrošak velikih količina tekućine.
Od insekto-akaricida dozvolu za primjenu imaju: Kofumin 50 0,05-0,2% (samo za primjenu iznad biljaka u plastenicima zbog toksičnosti, naročito na krastavcu); zatim Basudin 40, Radotion E-50, Actellic 50 i dimne doze Bladafuma, te akaricidi Neuron 500 EC, Pinoron i Apollo 50-SC. Neuron i Pinoron pokrivaju sve razvojne stadije: jaja, larve i odrasle oblike, dok Apollo djeluje samo na larve.

Štitasti moljac (bijela mušica)
(Thaleurodes vaporariorum)
Štitasti moljac je mali, bijeli, vrlo živahni leptirić", dužine oko 2 mm. Tijelo i krila pokriva fini bijeli vosak u obliku praha.
Tipičan simptom zaraze biljaka ovom štetočinom u početku je medna rosa po plodovima i listovima, a kasnije se na Ijepljivim naslagama razviju gljive čađavice. Svi razvojni stadiji štetočina nalaze se na naličju listova.

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠCU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITICKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RACUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO