POCETNA STRANA

Seminarski i Diplomski Rad
 
SEMINARSKI RAD IZ RACUNOVODSTVA
 
OSTALI SEMINARSKI RADOVI IZ RAČUNOVODSTVA
Gledaj Filmove Online

RAČUNOVODSTVENI INFORMACIJSKI SUSTAV

Upravljanje poslovanjem bez adekvatne informacijske potpore potpuno je nezamislivo u bilo koje vrijeme, a posebno danas kada informacije predstavljaju preduvijet za uspjeh u poslovnom svijetu. Za uspješno poslovanje potrebne su brojne informacije, kvantitativne i nekvantitativne, financijske i nefinancijske. Izvori tih informacija mogu biti različiti, a među najvažnijima je računovodstveni informacijski sustav.
Računovodstveni informacijski sustav dio je ukupnog informacijskog sustava tako da većina informacija potrebnih u poslovanju nastaje upravo u ovom sustavu. Ukoliko promatramo vrstu informacija koje proizlaze iz ovog modula može se reći da su to isključvo kvantitativne, financijske informacije. Zato će u okviru ovog sustava primarno biti zabilježene sve poslovne transakcije koje se mogu vrijednosno izraziti.
Zbog svega navedenog, cilj ovog rada je barem okvirno prikazati računovodstveni informacijski sustav. Na početku se računovodstveni informacijski sustav prikazuje kao dio ukupnog računovodstvenog sustava poduzeća, zatim se određuju njegove temeljne karakteristike i komponente. Na kraju, kako bi se dao bolji uvid u cjelokupno funkcioniranje RIS-a , pojedinačno se opisuju karakteristike i principi funkcioniranja svake njegove komponente u organizaciskom smislu tj. modula.

2. RAČUNOVODSTVENI INFORMACIJSKI SUSTAV KAO DIO UKUPNOG INFORMACIJSKOG SUSTAVA

Pojavom privatnog vlasništva, evidencija postaje važan aspekt života ljudske zajednice kako zbog kontrole ograničenih resursa tako i zbog zaštite utvrđenog privatnog vlasništva. Revoluciju u načinu evidencije poslovnih transakcija unio je izum dvojnog knjigovodstva. Njegova pravila i dan danas vrijede u cijelome svijetu. Upravo je ta činjenica važna kad govorimo o svim zajedničkim karakteristikama današnjih računovodstvenih informacijskih sustava.
Razvojem tehnike i tehnologije dolazimo u razdoblje računalne obrade podataka koje postaje osnovni način funkcioniranja bilokojeg  RIS-a. Međutim, bitno je napomenuti da računovodstvo i dalje mora ostati u funkciji korisnika informacija bez obzira na promjene u prikupljanju i obradi podataka, metodama rada itd.
Računovodstvo možemo definirati kao zaokruženi sustav evidencije u kojemu se na poseban način planiraju, evidentiraju, kontroliraju i analiziraju stanja i kretanja sredstava i poslova u privrednim organizacijama i u svezi s tim sastavljaju računovodstvene informacije. Stoga, računovodstvo obuhvaća: računovodstveno planiranje, knjigovodstvo, računovodstvenu kontrolu, računovodstvenu analizu i računovodstveno informiranje, a to zapravo i predstavlja sastavne dijelove modernog RIS-a.
Razvojem specifičnih informacijskih potreba, razvijale su se i specifične računovodstvene discipline. To su; financijsko računovodstvo tj. računovodstveni sustav koji osigurava kvantitativne inforamacije koje su potrebne prilikom sastavljanja financijskih izvještaja za eksterne korisnike, upravljačko računovodstvo tj. računovodstveni sustav koji osigurava kvantitativne informacije za menadžere koje su im potrebne u procesu planiranja i kontrole i računovodstvo trškova koje je zapravo dio i financijskog i upravljačkog računovodstva, odnosno računovodstveni sustav koji osigurava kvantitativne informacije menadžerima za planiranje i kontrolu i utvrđuje troškove proizvoda. Svi ti segmenti su inkorporirani u moderan računovodstveno informacijski sustav. Tako da RIS možemo definirati kao specijalizirani informacijski sustav koji za cilj ima prikupljanje, obradu i generiranje informacija primarno vezanih uz financijske transakcije.

3. OSNOVNA OBILJEŽJA RIS-a

Već je spmenuto da je RIS dio ukupnog informacijskog sustava i da većina informacija potrebnih u procesu poslovnog odlučivanja nastaje u ovom sustavu. Dakle, finalni proizvodi RIS-a su kvantitativne, financijske  informacije tj. sve poslovne transakcije koje se mogu vrijednosno izraziti. Osim što je orijentiran na obradu i generiranje financijskih informacija u okviru ovog sustava mogu biti prikazane i druge informacije kao što su; naziv i adresa kupca,, njegov matični broj i drugo. Te kvantitativne informacije zahtijevaju specifičnu obradu pa tako možemo odrediti temeljnu razliku između računovodstvenog i ostalih informacijskih sustava. Naime, temeljnja razlika je da se RIS temelji na primjeni dvojnog knjigovodstva i to ujedno predstavlja njegovo osnovno obilježje.

4. OSNOVNE KOMPONENTE RIS-a

Informacijska tehnologija nužnost je koja je inkorporirana u sustav obrade podataka i poslovnog izvještavanja. Računovodstvene informacije temeljna su podloga poslovnog odlučivanjaOsnovne komponente racunovodstvenog informacionog sustava, a kako bi se naglasio značaj njihove točnosti i pouzdanosti u RIS se ugrađuje sustav internih kontrola koji obuhvaća kontrolne postupke i to u svim segmentima obrade. Dakle, sustav informacijske i komunikacijske tehnologije i sustav internih kontrola su osnovne komponenete RIS-a. (Slika 1.)
Međutim, u organizacijskom smislu RIS se može podijeliti na određene segmente tj. module. Tako s aspekta poslovnih knjiga koje se obavezno moraju voditi razlikujemo tri temeljna modula:

  • modul glavne knjige
  • modul pomoćnih knjiga
  • dodatni programski modul

No svakako je bitno naglasiti da je modularni pristup karakterističan za mala i srednja poduzeća. Velika poduzeća češće koriste integralni informacijski sustav koji je zapravo integracija kvantitativnih i nekvantitativnih, financijski i nefinancijskih informacija. U ovakve sustave transakcija se unosi samo jednom i dalje procesuira u svim potrebnim evidencijama. U nastavku se bavimo modularnim pristupom organizacije RIS-a.
U praksi broj modula RIS-a ovisi o dubini razrade navedenih računovodstvenih segmenata. Naime, računovodstveni moduli temelje se na modularnoj izgradnji  pri čemu se svaki modul razvija zasebno neovisno od drugih modula,a li opet tako da zajedno čine RIS. Sukladno Zakonu o računovodstvu mora se voditi već spomenuti  dnevnik i glavna knjiga koji su povezani u jedan modul i pomoćne knjige i uz njih dodatni moduli (slika2.).

Moduli RIS-a
Slika 2. Moduli RIS-a

4.1. Modul glavne knjige

Budući da je glavna knjiga sustavna, sveobuhvatna tj. zbirna i kronološka evidencija nastalih poslovnih događaja, tako  se i informacije dobivene iz modula koji predstavlja skup sintetičkih konta odnose na zbirne informacije o kretanju imovine, obveza, kapitala, prihoda, rashoda i financijskih rezulatata pojedinog poduzeća.
Temeljno obilježje  ovog modula je da se evidentirani podaci u njemu odnose na prošle događaje. Bitno je reći da je njegov sadržaj određen kontima i kontnim planom kojeg se pridržava poslovni subjekt. Kako je modul glavne knjige svojevrsno sintetiziranje poslovnih događaja koji su zabilježeni u određenim analitičkim evidencijama tako će se isti podaci evidentirati unutar RIS-a na različitim mjestima unutar analitičke evidencije ili pojedinim pomoćnim knjigama te u glavnoj knjizi. Izvorne isprave se odnose na evidenciju poslovnih događaja u poslovnim knjigama te se nadalje u glavnu knjigu temeljnicama prenose iskazi prometa pojedinih evidencija. U suvremenom RIS-u ovaj se prijnos također odvija pomoću temeljnica, ali se najčešće radi o automatiziranoj programskoj naredbi unutar samog sustava ili sam korisnik daje naredbu za prijenos podataka u glavnu knjigu.
Modul glavne knjige sastoji se od sintetičkih konta koja služe za dobivanje cjelokupne slike poslovanja poduzeća. Ta konta se mogu grupirati na 2 temeljna segmenta: bilančne i izvanbilančne zapise.
Bilančne zapise čine konta imovine, kapitala,  obveza, prihoda i rashoda, troškova i financijskog rezultata, a izvanbilančni zapisi organiziraju se sukladno zahtjevima poduzeća, a sadrže aktivna i pasivna izvanbilančna konta.
Nadalje, bitno je spomenuti da su bitni elementi svakog konta glavne knjige naziv i šifra konta, datum i dokument, opis poslovne promjene ili šifra oznake vrste promjene i vrijednost.
Računovodstvene informacije dobivene iz modula glavne knjige zanimaju interne, ali i eksterne korisnike. Iz njih se sastavljaju izvještaji koji mogu biti zakonski propisani i standardizirani (namjenjeni eksternim korisnicima) ili nestandardizirani i manje formalni (za interne korisnike).
Postoje različiti načini kontrole modula glavne knjige i oni su uglavnom i ugrađeni u sam modul. Jedan od najvažnijih kontrolnih postupaka je primjena dvojnog knjigovodstva. Naime, u okviru ovo modula ustrojena su određena ograničenja  koja neće dozvoliti završetak evidencije pojedinih poslovnih događaja ukoliko nisu izjednačena dugovna i potražna strana kontima kojima su proknjiženi ti događaji. Od ostalih kontrolnih postupaka mogu se navesti i pitanje odobravanja knjiženja, likvidatura isprava i tome slično. Važna je i kontrolna funkcija dnevnika. Budući da je dnevnik povezan s glavnom knjigom kako kroz računovodstvenu, tako i sadržajnu povezanost pa ukoliko ukupni dugovi tj. ukupni potražni promet dnevnika nije izjednačen te ako ne odgovara ukupnoj potražnom prometu svih konta glavne knjige može se raći da je narušeno pitanje ispravnosti dijelova ugrađenih kontrola u modulu glavne knjige.

4.2. Moduli analitičkog knjigovodstva i ostalih pomoćnih knjiga

Moduli pomoćnih knjiga obuhvaćaju analitičke evidencije te ostale pomoćne knjige pojedinog subjekta. Treba napomenuti da će broj analitičkih evidencija ovisiti o potrebama svakog pojedinog poslovnog subjekta, a i oblik i broj takvih modula ovisit će o uspostavljenom informacijskom sustavu. Module analitičkog knjigovodstva najlakše je grafički prikazati slikom 3.

Moduli analitickog knjigovodstva
Slika 3. Moduli analitičkog knjigovodstva

U nastavku se iznose se karakteristike svakog pojedinog modula analitičkog knjigovodstva.

4.2.1. Modul dugotrajne imovine

Kako je već poznato da se dugotrajna imovina sastoji od nematerijalne, materijalne financijske imovine i potraživanja tako se i pod modulom dugotrajne imovine podrazumijeva praćenje dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine. Dugotrajna nematerijalna imovina obuhvaća patente, licence, koncesije i druge neopipljive oblike imovine ( softver, zaštitni znak, trgovačko ime) dok dugotrajna materijalna imovina ima opipljiv oblik i možemo ju raščlaniti na prirodna bogatsva ( zemljišta, šume) te nekretnine, postrojenja i opremu.
Ovaj modul mora omogućiti evidenciju procesa nabave, korištenja i otuđenja dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine.
Proces nabave obuhvaća kupnju, ali i druge oblike nabave kao što su donacija, najam ili izrada dugoročne imovine u vlastitoj režiji. Upravo navedeni načini mogu predstavljati poveznicu ovog modula s ostalim modulima RIS-a; modul knjige ulaznih računa, analitičko knjigovodstvo dobavljača, knjige inventara pa i modula proizvodnje. Svakako najvažnije je izračunati trošak nabave sredstava. Kao što znamo, trošak nabave dugotrajne imovine čini njezina kupovna cijena umanjena za popuste, rabate i uvećana za izravne troškove, carine, uvozne pristojbe pa će upravo ti elementi ulaziti u obračun kalkulacije.
Nakon faze osposobljavanja i stavljanja u upotrebu nastupa faza trošenja. U toj fazi započinje i obračun amortizacije, a politiku obračuna amortizacije određuje menadžment.
Na kraju nastupa proces otuđivanja imovine koji obuhvaća prodaju, rashodovanje ili donaciju dugotrajne imovine pa se ovaj modul integrira s modulom analitičkog knjigovodstva kupaca.
Najvažnije isprave koje se koriste kao organizacijska sredstava modula dugotrajne imovine su: nalog za nabavu, ponude dobavljača, narudžbenice, faktura i otpremnica od dobavljača, zapisnik o primljenom sredstvu, carinske deklaracije ( ako se radi o inodobavljaču), rješenja o plaćanjima nepovratnih poreza – koje se koriste u procesu nabave, zatim izvještaj objekta o aktiviranju, obračun amortizacije kod upotrebe, prijedlog za prodaju, faktura kupcu ili rješenje o donaciji, otpremnica, zapisnik o šteti ili krađi kod otuđenja imovine.
Podaci o poslovanju s dugotrajnom imovinom mogu se evidentirati na 3 različita mjesta unutar RIS-a, a to su:

  • Modul knjige inventara
  • Modul analitičkog knjigovodstva dugotrajne imovine
  • Modul glavne knjige

U knjizi inventara svako nabavljeno sredstvo upisuje se kronološkim redosljedom po nabavi i stavljanju sredstva u upotrebu pri čemu ono dobiva inventurni broj, a isknjiženje dugotajne imovine se provodi tek o otuđenju sredstva.
Modul analitičkog knjigovodstva dugotajne materijalne i nematerijalne imovine  može se podijeliti na analitičko knjigovodstvo dugotrajne imovine:

  • u pripremi
  • u upotrebi

Na konto imovine u pripremi evidentiraju se svi elementi troška nabave odnosno svi elementi isprave obračuna kalkulacije troška nabave. Pri oblikovanju ovog dijela informacijskog sustava bitno je voditi računa o tome koja od pojedinih konta iz modula dugotrajne imovine podliježe obračunu amortizacije, a koja ne i sukladno tome onemogućiti da njihovi troškovi nabave ulaze u obračun amortizacije.
Početak evidencije kod imovine u upotrebi započinje stavljanjem sredstava u upotrebu, zatim se knjiže otpisani iznosi sredstva.
Ovaj konto sadrži određenje matične i prometne podatke. Matični podaci su stalni podaci i uglavnom se ne mijenjaju dok se prometni podaci povezuju sa svim daljnim procesima poslovanja, dakle oni su promjenjivi.
Evidencije u pojedinim analitičkim knjigovodstvima prenose se automatski u modul glavne knjige ili ako ne postoje automatizirane poveznice prijenos se provodi periodično sukladno internim pravilnicima poduzeća. Organizacija sintetičkih evidencija dugotrajne materijalne i nematerijalne imovine može se prikazati unutar sljedećih skupina konta;

00 Dugotrajna nematerijalna imovina
01 Prirodna bogatsva
02 Građevinski objekti, postrojenja, oprema i ostalo

Neki od izvještaja o dugotrajnoj imovini su: izvještaj o nabavi imovine u određenom razdoblju, izvještaj o obračunu amortizacije za pojedina razdoblja i sredstva, izvještaj o dugotrajnoj imovini po starosnom kriteriju.
S aspekta kontrole  nabave bitno je utvrditi trošak nabave koji je značajan u obračunu amortizacije stoga obračun kalkulacije predstavlja važnu kontrolu. Također je bitno provjeriti isprave,a to se provodi njihovom likvidaturom ili uparivanjem knjigovodstvenih i neknjigovodstvenih drugih isprava. Još jednom je bitno naglasiti kontrolnu ulogu dnevnika jer se tako provjerava jesu li proknjižene iste vrijednosti u obe poslovne knjige. Kontrola se može provoditi i pomoću isprava praćenja smještaja sredstva kao što je revers i inventurni broj koji sredstvo dobiva upisom u knjigu inventara jer on predstavlja ključnu poveznicu tog sredstva u modulu dugotrajne imovine te omogućava njegovo praćenje u poslovnim procesima.

4.2.2. Modul zaliha sirovina i materijala

Ovaj modul podrazumijeva praćenje sirovina i materijala, a često se u njemu iskazuju i zalihe rezervnih dijelova, sitnog inventara, autoguma, ambalaže pa se zato još naziva materijalno knjigovodstvo. Kao i kod dugotrajne imovine, poslovni procesi sa sirovinama i materijalima mogu se pratiti kroz procese nabave, korištenja i otuđenja.
Nabava sirovina i materijala se provodi kupnjom i to tako da se formira trošak nabave. Prema MRS-u trošak nabave se sastoji od: kupovne cijene materijala prema obračunu dobavljača umanjenu za popuste u obliku diskonta, rabata ili slično, ovisnih troškova nabave, carine i drugih uvoznih pristojbi, ostalih troškova i drugih naknada u procesu nabave. Inače, sirovine i materijali se u knjigovodstvenoj evidenciji mogu voditi po stvarnom trošku nabave ili po planiranom trošku nabave. U praksi se zbog potrebe za trenutnim informacijama odlučuje za vođenje zaliha po planiranom trošku nabave. Treba napomenuti da se odluka o nabavi određene vrste i količine sirovina i materijala mora temeljiti na planu proizvodnje.
Budući da se sirovine i materijali nabavljaju po različitim cijenama javljaju se odgovarajuće metode obračuna utroška sirovina i materijala. Prema MRS-u se koriste:

  • Metoda FIFO
  • Metoda prosječnog ponderiranog troška nabave

Utroškom sirovina i materijala provode se odgovarajuća knjiženja troškova. Ipak, nabavljene sirovine i materijali se ne moraju uvijek utrošiti u proizvodnji. Ponekad se prodaju radi nadoknađivanja određene vrijednosti pa je potrebno knjižiti otuđenje takve imovine.
Isprave koje se koriste kao organizacijska sredstva modula zaliha sirovina i materijala mogu se ispostavljati izvan poduzeća ili se mogu ispostavljati interno. U procesu nabave se koriste narudžbenica i to nakon ponude određenog dobavljača, no ona nije osnova za evidenciju u knjigovodstvu. Realizacijom narudžbe i primanjem skladišne primke imamo osnovu za evidenciju u knjigovodstvu. Narudžbom se naime u materijalnom knjigovodstvu knjiži povećanje stanja na zalihama radi zaprimanja sirovina. Također vrlo bitna isprava u procesu nabave je faktura dobavljača.
Proces upotrebe započinje nalogom za izdavanje materijala ili zahtjevnicom materijala.  Međutim, niti ova isprava nije knjigovodstvena iako se u njoj nalaze podaci o tome koje mjesto troška treba koju vrstu i količinu i vrstu materijala. Tek isporukom sirovina i materijala skladištar ispostavlja izdatnicu koja sadrži podatke kao i zahtjevnica, dakle o mjestu troška za koje se materijal izdaje.
Ako se pak dogodi da poduzeća odluči prodati dio zaliha sirovina i materijala, koristit će otpremnicu jer je to isprava koja se ispostavlja prilikom otpremanja sirovina i materijala sa skladišta poduzeća kupcu. U poslovanju sa sirovinama i materijalima se koristi i povratnica. Ona se koristi u slučaju kad se nabavljene sirovine i materijali vraćaju dobavljaču. Također se mogu koristiti i povratnice kupca u slučaju kada kupac vraća zaprimljenu količinu sirovina i materijala.
Isprava kalo, rasip, lom i kvar je isprava koja se sastvalja na temelju zapisnika o oštećenju sirovina i materijala te predstavlja osnovicu za evidenciju ispravka vrijednosti materijala i nastanka troška kala, rasipa ili kvara sirovina i materijala ili rashoda od vrijednosnog usklađivanja zaliha.  Ukoliko komisija utvrdi da je određeni materijal zastario i postao neupotrebljiv ispostavlja se izdvojnica. Na temelju nje se evidentira smanjenje zaliha sirovina i materijala, a povećanje zaliha nepotrebnog i zastarjelog materijala.
Podaci o sirovinama i materijalima te njihovom stanju i kretanju se mogu pratiti unutar:

  • Skladišne evidencije
  • Analitičke evidencije sirovina i materijala
  • Sintetičke evidencije

Skladišna evidencija se prvenstveno odnosi na pojedinačnu evidenciju.  U slučaju ručne evidencije skladištar vodi evidenciju pomoću visećih skladišnih kartica – afiša i dnevnik skladišta koji se za svaki dan unose podaci o ulazu i izlazu sirovina i materijala sa skladišta. I danas, u suvremenim uvijetima evidencije skladišna obrada se provodi na sličan način, ali uglavnom uz pomoć računalnih programa npr. SAP R/3.
Analitičko knjigovodstvo predstavlja svojevrsnu spregu između modula skladišne evidencije i modula glavne knjige. Kao što je već rečeno, u skladišnoj evidenciji postoje podaci o ulazu, izlazu i stanju po pojedinim vrstama sirovina i materijala, u modulu glavne knjige postoje podaci o ukupnoj vrijednosti svih sirovina i materijala, a pojedinačne vrijednosti nabave i utroška svake vrste sirovina i materijala mogu se pronaći u pojedinim kontima analitičkog knjigovodstva.
Sintetički konto zalihe sirovina i materijala prikazuje samo vrijednosne podatke koji se ne odnose na pojedinačnu vrijednost svih sirovina i materijala. Sintetička evidencija zaliha sirovina i materijala može se prikazati kroz sljedeća konta:

30 Obračun nabave
31 Sirovine i materijali

Izvještaji o materijalnom poslovanju najčešće služe internim korisnicima iako se može dogoditi da dobavljači sirovina i materijala tj. eksterni korisnici mogu biti zainteresirani za potrošnju svojih proizvoda. Od internih korisnika najznačajniji su razine menadžmenta posebno voditelji proizvodnih odijela koji se interesiraju o stanju zaliha ili prosječnom utrošku pojedine vrste sirovina i materijala.
Kontrolni postupci se ukratko mogu sažeti na 3 postupka, to su:

  • Kontrola procesa nabave
  • Kontrola trošenja
  • Inventura

Kontrola procesa nabave obuhvaća kontrolu uvijeta nabave, smještaja, isprava i knjiženja nabave, kontrola trošenja također obuhvaća kontrolu isprava, ali i kontolu obračuna troškova i kontrolu knjiženja.

4.2.3. Modul plaća

Modul plaća se zasniva na obračunu troškova plaća tj. rada za zaposlenike poduzeća. Temeljna osnova za obračun dohotka pojedinačnih zaposlenika je ugovor o radu (njime se specificiraju temeljna obilježja rada i drugi podaci).
Obračun plaća provodi se na sljedeći način:

BRUTO PLAĆA - DOPRINOSI IZ PLAĆE = PLAĆA - POREZ I PRIREZ ( I OSTALE OBUSTAVE) = NETO PLAĆA ZA ISPLATU

Dakle, u trošak bruto plaće ulazi plaća zaposlenika uvećana za porez i prirez na dohodak te doprinose iz plaće. Porez i prirez na dohodak izračunavamo tako da se na temelju informacija o pojedinom zaposleniku određuje osobni odbitak ( dio dohotka na koji se ne zaračunava porez na dohodak), a zatim se na poreznu osnovicu obračunava stopa poreza na dohodak i na porez određenu stopu prireza.  
Inače, sama plaća zaposlenika se sastoji od osnovnog iznosa plaće, dodataka na plaću ( za posebne i otežane uvijete rada) i stimulacije ( nagrade za rezultate rada).
U modulu plaća evidentiraju se troškovi plaća i i troškovi naknada plaća za razdoblje kada zaposlenik iz opravdanih razloga ne radi. Uz navedene, obračunavaju se troškovi za radnike po osnovi materijalnih prava ( troškovi službenih putovanja, prijevoza, otpremnine itd.). Budući da je ovaj modul povezan s ostalim mjestima troška pa se i obračunati trošak mora rasporediti na zalihe, troškove proizvoda ili troškove razdoblja. Tako će u troškove proizvoda ulaziti oni troškovi rada koji se izravno povezuju s procesom proizvodnje (npr. trošak rada zaposlenika u pogonu). Ipak, bitno je napomenuti da u troškove proizvoda ulaze troškovi rada režijskog osoblja jer su oni neizravni troškovi, ali ne i troškovi rada uprave ili prodaje koji su također neizravni troškovi, ali su rashodi razdoblja.
Temeljna isprava koja se koristi kao oraganizacijsko sredstvo modula plaća je ugovor o radu. Međutim, daljna evidencija se provodi pomoću isprava kao što su radne liste, evidencije o provedenom radnom vremenu, radni nalog itd. Isto tako su vrlo bitne isprave o sudskim i administrativnim zabranama koje se odnose na obustave plaće po osnovi alimentacije, sindikalnih članarina itd.
Rekapitualacija platnih lista obuhvaća sintetičke podatke o ukupnom trošku plaća i nmaknada plaća svih zaposlenika koja je grupirana po kriterijima za plaćanje: doprinos, porezi, prirezi i neto plaće za isplatu. Upravo rekapitulacija platnih lista predstavlja podlogu za knjiženje troškova rada u modulu glavne knjige.
Evidenciju troškova plaća u poslovnim knjigama možemo podijeliti na:

  • Kadrovska evidencija
  • Analitičko knjigovodstvo plaća
  • Sintetičko knjigovodstvo

Kadrovska sužba vodi evidenciju koja je izvan RIS-a. Analitička evidencija obuhvaća pojedinačni obračun plaća za svakog zaposlenika, a glavni produkt ovog modula je isplatna lista za svakog zaposlenika. U modul glavne knjige se evidentiraju ukupni troškovi bruto plaća i naknada plaća i to na temelju već spomenute rekapitulacije plaća. Jedna od najvažnijih isprava koje se generiraju iz ovog modula je obračunska lista. Također su bitni i izvještaji o troškovima direktnog i indirektnog rada, o troškovima rada po pojedinim proizvodima, mjestima troškova...
Najvažniji kontrolor modula plaća tj. obračuna plaća su sami zaposlenici, ali i sama uprava poduzeća. Ostali kontrolni postupci odnose se na provjeru algoritma obračuna plaća, ažurnost izmjene matičnih podataka o zaposleniku, podmirenje svih obveza po osnovi plaća.

4.2.4. Modul proizvodnje i zaliha gotovih proizvoda

Kao što je već poznato, utroškom sirovina i materijala započinje proces proizvodnje, zato će upravo ovaj modul na jednom mjestu prikupiti sve troškove koji ulaze u ukupnu cijenu proizvoda.
Praćenje uloženih resursa u proces proizvodnje osigurava se u modulu proizvodnje. U njemu se prati cjelokupni proizvodni proces kojeg čine specifični tehnološki proizvodni procesi, ali i priprema proizvodnje, interni transport itd.
Najznačajnija uloga ovog modula je osiguravanje podataka o cijeni koštanja pojedinog proizvoda. Inputi ovog modula su razne vrste troškova raspoređenih po prirodnim vrstama, po mjestima troškova i po nosiocima troškova. Troškovi se također mogu rasporediti po uračunavanju u trošak proizvoda na direktne i indirektne troškove, zatim prema nadoknađivanju iz ukupnih prihoda poduzeća na troškove proizvoda i troškove razdoblja. Bitno je odrediti odgovarajuću metodu za raspored troškova proizvoda ( metoda varijabilnih ili ukupnih troškova) i pridržavati se odrednica MRS-a 2- Zalihe, tako da će troškovi proizvoda činiti:

  • Troškovi direktnog materijala
  • Troškovi direktnog rada
  • Varijabilni dio općih troškova proizvodnje
  • Opći fiksni troškovi proizvodnje za iskorišten normalni kapacitet.

Nakon dovršenja procesa poizvodnje, vrijednosni iskaz troškova sadržanih u modulu pogonskog knjigovodstva prenosi se u modul zaliha gotovih proizvoda tj. modul robnog knjigovodstva. U ovom modulu se, za razliku od modula pogonskog knjigovodstva, određuju podaci o trošku proizvoda po jedinici. Metoda koja se koristi za raspoređivanje troškova proizvoda ( dobivenih iz modula proizvodnje) na jedan ili više proizvoda je metoda kalkulacije (djelidbene, dodatne metode, metode vezanih proizvoda ili kombinacija navedenih metoda, ABC metoda).

Prodajom proizvoda razdužuju se zalihe iz modula robnog knjigovodstva pa će menadžment i ovdje koristiti jednu od metoda za obračun zaliha (FIFO, prosječni ponderirani trošak).
Jedna od najznačajnijih isprava koja se koristi kao organizacijsko sredstvo u ovom modulu je radni nalog. On sadržava opće podatke kao što su naručitelj, datum izdavanja naloga, zapažanja tehničke kontrole, datum završetka radova, vrsta i količina proizvoda koje treba proizvesti, tehnički podaci, normativi utrošaka materijala, normativi utrošaka rada prema specifikaciji kvalifikacijske strukture zaposlenih, stvarno nastali troškovi po vrstama. Tu su i isprave koje prate troškove sirovina i materijala – skladišna izdatnica, isprave analitičkog knjigovodstva sirovina i materijala, fakture dobavljača koje prate nastale troškove usluga, isprava obračuna amortizacije, isprave iz analitičkog knjigovodstva plaća koje prate troškove rada kao i isprave o obračunu tj. razgraničenju troškova. 
Za praćenje dovršenih proizvoda dopremljenih iz poslovnih pogona koristi se predatnica, a ukoliko dođe do premještanja proizvoda s jednog skladišta na drugo koristi se skladišnica. Proces prodaje prati kalkulacija prodajne cijene koja na cijenu koštanja nekog proizvoda dodaje maržu. Na kraju, kad se provede inventura i nastanu inventurne razlike, promjene se knjiže na temelju izvještaja o inventurnim razlikama.
Evidencija poslovnih procesa proizvodnje i uskladištenja gotovih proizvoda se odvija u okviru:

  • Analitičkog knjigovodstva proizvodnje po vrsti, mjestima i nosiocima troškova
  • Skladišne evidencije
  • Analitičkog knjigovodstva zaliha gotovih proizvoda
  • Sintetičke evidencije

Utroškom pojedinih resursa u procesu proizvodnje nastaju troškovi koji se unutar modula analitičkog knjigovodstva proizvodnje obuhvaćaju po prirodnoj vrsti i po mjestu troška. Analitičko knjigovodstvo proizvodnje koje se prati po prirodnoj vrsti troška najčešće se organizira kao detaljnija razrada sintetičkih konta razreda 4 – Troškovi. Kada se modul organizira po mjestima troškova, najčešće se organizira na:

  • Mjesto troška osnovne proizvodne djelatnosti
  • Mjesto troška usporedne proizvodne djelatnosti
  • Mjesto troška pomoćne djelatnosti
  • Zjednička mjesta troška

Da bi se u modulu proizvodnje mogla prepoznati ovakva mjesta troška, potrebno je odrediti matične podatke o mjestu troška, ali i određene prometne podatke koji se mijenjaju tijekom razdoblja. Ukoliko se troškovi proizvodnje promatraju po nosiocima troškova, potrebno je unutar informacijskog sustava voditi i šifranik tj. matične podatke o pojedinim vrstama i mogu se organizirati kao šifranik sirovina i materijala.
Dovršenjem procesne proizvodnje gotovi proizvodi se zaprimaju na određeno skladište pri čemu skladištar vodi skladišnu evidenciju. Paralelno s time, vodi se i analitičko knjigovodstvo zaliha gotovih proizvoda. U njemu se za svaku vrstu gotovih proizvoda, koja je otvorena u šifraniku, vode pojedinačni količinski i vrijednosni podaci o stanju i prometu tih proizvoda. Vrijednosni iskaz ulaza gotovih proizvoda bit će u visini troškova proizvoda dok će se izlaz gotovih proizvoda sa skladišta vrednovati u visini obračunskog troška sukladno metodi koju pojedino poduzeće primjenjuje. I na kraju, za sintetičko prikazivanje troškova u modulu glavne knjige, potrebno je otvoriti i voditi evidenciju troškova poslovanja po prirodnim vrstama u razredu 4-Troškovi, a s njima voditi i skupinu konta 49- Raspored troškova i to zasebno za troškove proizvoda tj. troškove razdoblja. Zbirna vrijednosna evidencija se nalazi u modulu glavne knjige i predviđena je u okviru razreda 6 kontnog plana, u okviru konta:

60 Proizvodnja u toku
61 Proizvodi.

Računovodstvene informacije o proizvodnji i gotovim proizvodima, koji proizlaze iz ovog modula, koristit će prvenstveno menadžment u svrhu upravljanja poduzećem. Podloga za upravljanje troškovima je izvještaj o prirodnim vrstama troškova. Ukoliko se radi o procesnoj proizvodnji, važne su informacije o visini troškova proizvoda pojedine faze, a ako se radi o proizvodnji po radnom nalogu iz modula proizvodnje moguće je prikupiti informacije o ukupnim generiranim troškovima pojedinog radnog naloga. Bitan je i izvještaj o ostvarenoj i planiranoj proizvodnji iz kojeg se uočavaju odstupanja između planirane i ostvarene proizvodnje.
U kontrolne postupke unutar ovog modula ubraja se provjera odobrenja proizvodnje i povezanosti proizvodnje s planom prodaje. Važna je i kontrola jesu li sukladno MRS-u 2-Zalihe svi troškovi dobro klasificirani na troškove proizvoda ili troškove razdoblja. Ukoliko postoje nedovršeni proizvodi, potrebno je utvrditi iznos nedovršene proizvodnje. Vrlo važna je i kontrola isprava, kako u procesu likvidacije tako i kod osiguravanja podloge za unos točnih podataka u poslovne knjige. Kod dovršenih proizvoda kontrolira se njihova kvaliteta i kvantiteta, zatim kontrola njihovog smještaja.
Kada se kontrolira povezanost korespondirajućih modula, ustanovljavaju se pogreške kontrolom iznosa dugovne strane analitičkog knjigovodstva i dugovne strane odgovarajućeg konta glavne knjige te njihove potražne strane.

4.2.5. Modul zaliha trgovačke robe

 Važan dio računovodstvenog sustava poduzeća koje se bavi djelatnošću kupoprodaje jest modul zaliha trgovačke robe. U okviru spomenutog modula prate se poslovni procesi nabave i prodaje odnosno prate se ulaganja i učinci odnosno rezultati procesa prodaje. Također je bitno spomenuti da se pod zalihama trgovačke robe smatra materijalni oblik imovine koji se u roku kraćem od jedne godine odnosno jednog poslovnog ciklusa transformira u novac. Upravo zbog toga što je ovaj modul bitan za poduzeća koja se bave nabavom i prodajom robe u ovom modulu se izrađuju i dvije temeljnje kalkulacije, a to su kalkulacija nabavne cijene (troška nabave) i kalkulacija prodajne cijene trgovačke robe. Kalkulacija troška nabave je identična izračunu troška nabave sirovina i materijala. Kalkulacija prodajne cijene provodi se zasebno za trgovinu na veliko i trgovinu na malo. Isprave koje se koriste kao organizacijska sredstva ovog modula mogu biti eksterno postevljene kao faktura dobavljača, carinske deklaracije, tovarni list, konosman, police o osiguranju robe transportu, priznanice i računi o utovaru, istovaru, pretovaru robe ili pak interno postavljene kao što su računi kupcu, zapisnici o kalu, rastepu, kvaru ili lomu robe, zapisnik o povratu robe, zapisnici o povećanju ili smanjenju cijene robe, zapisnici o inventurnim razlikama itd. Naime, logika nabavljanja trgovačke robe i utvrđivanja troška nabave slična je nabavljanju sirovina i materijala, pa se i većina isprava koristi na sličan način. Ipak postoje određene specifičnosti svojstvene trgovačkoj robi. Prilikom preuzimanja trgovačke robe na veleprodajno skladište, skladištar potpisuje otpremnicu dobavljača i ispostavlja skladišnu primku. Kod preuzimanja trgovačke robe u prodavaonici uobičajeno se sastavlja komisijski zapisnik te također ispostavlja primka kao potvrda o preuzetoj pristigloj robi. Jedna od najznačajnijih isprava u procesu nabave je kalkulacija troška nabave trgovačke robe iako se često dogodi da upravo primka objedinjava u sebi i primku i kalkulaciju. Uz ovu kalkulaciju koristi se i kalkulacija troškova trgovine i to zbog toga što se kod ovih poduzeća svi troškovi poslovanja prenose na rashode razdoblja. U procesu prodaje najznačajniju ulogu imaju kalkulacije prodajne cijene i fakture. Kalkulacijom prodajne cijene određuje se visina potencijalnih prihoda koji će nastati u procesu prodaju robe, a isto tako značajna je i u svrhu evidencije robe u prodavaonici  koja se vodi u visini prodajne cijene. Kako su kupci u maloprodaji uglavnom fizičke osobe , a sama prodaja robe često se odvija prodajom za gotovinu pa se i računi registar ili sličnih blagajni oblikuju kao gotovinski računi. Upravo gotovinski računi predstavljaju i otpremnicu pa se na temelju njih mogu evidentirati i razduživanja robe iz knjige popisa. Ukoliko dođe do porasta cijena, sastavlja se zapisnik o povećanju cijena , a u slučaju raznih rasprodaja, akcijskih ili reklamnih sniženja cijena sastavlja se zapisnik o smanjenju cijene. Na kraju je bitno spomenuti i zapisnik o kalu, rastepu, kvaru i lomu koji sastavlja komisija ili određena ovlaštena osoba nakon što je izvršila popis odnosno obavila uvid u zatečeno stanje nakon nastanka ovih okolnosti.

Evidencija poslovanja s trgovačkom robom prati se u okviru nekoliko modula:

  • Modul skladišne evidencije
  • Modul evidencije prodavaonica tj. modul knjige popisa robe
  • Modul analitičkog knjigovodstava zaliha trgovačke robe (robno knjigovodstvo)
  • Modul glavne knjige (sintetička evidencija)

Uz navedene evidencije trgovci su obavezni voditi i knjigu ulaznih i izlaznih računa te knjigu primitaka i izdataka. Kod trgovine na veliko roba se zaprima na skladište i vodi se skladišna evidencija na isti način (količinski i pojedinačno za svaku vrstu robe) kao i kod drugih vrsta zaliha. Skladištar i ovdje ispostavlja skladišnu primku, a kako se roba ne šalje u proizvodnju skladištar ne ispostavlja izdatnicu već otpremnicu kupcu. U sučaju prodaje robe u tranzitu ili komisijske prodaje robe, trgovac robu koju prodaje fizički ne zaprima na skladište pa se u tom slučaju ne vodi skladišna evidencija. Ukoliko se roba prodaje na malo potrebno je organizirati i skladište trgovine na malo i voditi evidenciju prodavaonice tj. knjigu popisa. Modul knjige popisa robe vode trgovci na malo i u slučaju komisione prodaje odnosno prodaje u obliku trgovinskog zastupanja kod trgovine na malo. U ovom se modulu pokazuju podaci o svim nabavljenim i prodanim vrstama robe. Isprava na temelju koje se evidentira unos podataka o nabavljenoj robi jest primka. Da bismo proveli klaifikaciju robe po grupama potrebno je organizirati šifranik trgovačke robe odnosno unijeti matične podatke o pojedinoj vrsti robe. Ovako organizirani podaci koriste se i u analitičkom knjigovodstvu trgovačke robe, pri čemu se unose i tzv. prometni podaci.
Modul analitičkog knjigovodstva trgovačke robe tj. robno knjigovodstvo predstavlja evidenciju o količinama i vrijednosti trgovačke robe koja se također vodi zasebno po pojedinim vrstama robe na isti način kao što se vodi analitička evidencija sirovina i materijala. Ipak, bitno je napomenuti  da se robno knjigovodstvo treba organizirati zasebno za pojedina skladišta  i pojedina prodajna mjesta. Kada se robno knjigovodstvo vodi za potrebe trgovine na veliko tada se analitičko knjigovodstvo uglavnom vodi po troškovima nabave, a ako je riječ o trgovini na malo robno se knjigovodstvo vodi po prodajnim cijenama. Ovisno o cijeni po kojoj se vodi robno knjigovodstvo evidencija ulaza iskazivat će se na temelju primki, i to na temelju kalkulacije nabavne ili kalkulacije prodajne cijene robe. Za izračun izlaza tj smanjenja robe na zalihama koristi se kao i kod drugih zaliha jeda od metoda obračuna utroška zaliha sukladno MRS-u 2-Zalihe, a to su metoda FIFO ili metoda prosječni ponderirani trošak nabave. Podloga za knjiženje izlaza robe jesu otpremnice.
Sintetizirane i vrijednosne informacije o poslovanju trgovačkom robom nalazimo u modulu glavne knjige na sintetičkim kontima zaliha trgovačke robe, a podaci iz analitičkog knjigovodstva prenose se u ovu zbirnu evidenciju kod integriranih informacijskih sustava automatski ili davanjem određenih programskih naredbi. Sintetička konta u ovom modulu su konta iz razreda 6, a prihodi i rashodi koji se povezuju s prodajom trgovačke robe prikazuju se u okviru razreda 7 na zasebnim skupinama konta predviđenih za evidenciju trgovine. Poseban značaj ima skupina konta 65-Obračun nabave robe jer se na ovim kontima iskazuju elementi koji ulaze u kalkulaciju troška nabave trgovačke robe. Ovisno o tome kako i gdje se vode zalihe trgovačke robe u modulu glavne knjige otvaraju se i vode ova konta:

660 Roba u skladišu
661 Roba u tuđem skladištu
663 Roba u prodavaonici

Budući da se roba u prodavaonici vodi po prodajnim cijenama uz navedena sintetička konta potrebo je ustrojiti i voditi i sljedeća konta:

664 Ukalkulirani porez na dodatnu vrijednost
669 Razlika u cijeni
6690 Razlika u cijeni robe na skladištu 
6691 Razlika u cijeni robe u prodavaonici

Kao i konto 667-Ispravak vrijednosti robe.
Poduzeća koja se bave trgovinom uz ova konta otvaraju i konta troškova po prirodnim vrstama u razredu 4 glavne knjige te unutar toga i skupina konta 49 za prijenos tj. raspored troškova trgovine na rashode razdoblja.
Nadalje, kod poduzeća koja se bave trgovinom s inozemstvom bitno je ustrojiti modul nadzorne knjige u kojemu se iskazuju ugovoreni i realizirani posovi s inozemstvom.
Najznačajnjii korisnci informacija iz modula zaliha trgovačke robe jesu interni korisnici (nabava, prodajna služba i druge). Najvažniji izvještaji koji proizlaze iz ovog modula su: izvještaj o prodanoj tuđoj robi, izvještaj o nabavljenim količinama i troškovima nabave pojedinih vrsta robe, informacije o najprodavanijoj i najslabije prodavanoj robi, informacije o robi s najmanjom i najvišom mažom, informacije o robi s najvišim postotkom kala, loma, rasipa i kvara, izvještaj o vrijednosti i količini robe po pojedinim skladištima, izvještaji o robi kategorizirani po kriteriju roka upotrebe itd.
Među najvažnije kontrolne postupke unutar ovog modula ubrajaju se: kontrola odobrenja nabave, izvora robe i dobavljača te kvantitavnu i kvalitativnu kontrolu zaprimljene robe, neizbježna kontrola isprava, kontrola je li se isporuka određene robe provela u skladu s nalogom za isporukom robe ili narudžbencom kupca, tu je i kontrola obračuna kalkulacije troška nabave i kalkulaciju prodajne cijene te provjera obračuna troškova zaliha po metodi koja se koristi...

4.2.6. Modul kupaca i dobavljača

Već je poznato da su procesi nabave i prodaje polazište za prikupljanje sredstava, ali i odredište kojemu se treba smjerati. Bez nabavljenih osnovnih sredstava, sirovina i drugih resursa nema niti poslovanja, ali isto tako bez prodanih učinaka poduzeće neće ostvarivati zaradu niti novčane primitke. Kao posljedica takvih poslovnih događaja nastaju razne vrste potraživanja i dugovanja koje se uobičajeno unutar računovodstvenog sustava prate u okviru modula kupca i dobavljača.
Evidentiranje potraživanja od kupaca usko je povezano s pravilima za priznavanje prihoda. Bitno je napomenuti da izlazna faktura ima veliki značaj jer se pravo naplate potraživanja od kupca stječe upravo na osnovi fakture. Isto tako, knjiženje prihoda proizlazi iz računovodstvene pretpostavke nastanka poslovnog događaja koji ukazuje na potrebu priznavanja prihoda od prodaje u trenutku nastanka, ali i uz primjenu računovodstvenog načela opreznosti koje ukazuje na potrebu priznavanja prihoda od prodaje kad su oni ostvarivi tj. realni.
Naplata potraživanja moguća je naplatom u gotovini ili bezgotovinskom  naplatom. Tako postoje različiti načini naplate; prijenosom druge imovine, pružanjem usluga, zamijenom te obveze s drugom obvezom, itd. Što se pak tiče obračunskog načina plaćanja najčešće se koriste; naplata dospijelih vrijednosnih papira, asignacija, cesija, prijeboj i preuzimanje duga.
Kako su procesi nabave i prodaje zrcalni procesi istih događaja tako se koriste i iste isprave u poslovanju s kupcima i dobavljačima. Tako npr. ono što za prodavatelja tj. dobavljača predstavlja izlazna faktura to je za kupca ulazna faktura. Međutim, postoje i isprave koje su specifične samo za proces nabave (npr. kalkulacija troška nabave) odnosno proces prodaje (kalkulacija prodajne cijene). U nastavku se bavimo najznačajnijim ispravama za ovo područje.
Faktura je račun za prodane proizvode, robu ili pružene usluge i predstavlja temeljnu ispravu za evidenciju dužničko-vjerovničkog odnosa, a najčešće joj prethodi ponuda dobavljača, narudžbenica kupca i predračun. Nerijetko se fakture ispostavljaju u roku nekoliko dana nakon isporuke no kod maloprodaje i naplate putem blagajni ispostavljaju se istovremeno s isporukom.
Među bitnim ispravama su i isprave plaćanja koje predstavlaju bezgotovinsko, gotovinsko i obračunsko plaćanje. Među njih se ubrajaju: nalozi za prijenos novčanih sredstava, uplatu ili isplatu, izvod žiroračuna, blagajničke uplatnice/isplatnice, čekovi, mjenice, potvrde o primitku obveznica odnosno prijenosu dionica...
Tu su i knjižne obavijesti koje se mogu koristiti za evidenciju poslovanja s kupcima i dobavljačima, a mogu se npr. koristiti za naknadno odobravanje popusta, povećanje iznosa fakture uz dogovor obaju strana. Ove isprave se najčešće vežu za određenu fakturu.
Za određivanje razlika između knjigovodstvenog i stvarnog stanja koriste se izvodi otvorenih stavaka, a u slučaju da kupac osporava izvode otvorenih stavaka tj. iznose neplaćenih dugovanja, dobavljač treba napraviti Zapisnik o usklađivanju te na temelju njega i odluke o knjiženju inventurnih razika provesti knjiženja na odgovarajućim kontima.
Evidencija poslovanja s kupcima i dobavljačima može se provoditi u različitim poslovnim knjigama:

  • Knjizi ulaznih i izlaznih računa
  • Analitičkoj evidenciji kupaca i dobavljača
  • Modulu glavne knjige

Nakon što se određeni račun zaprimi u poduzeće takav račun se upisuje u knjigu ulaznih računa koja se može organizirati i pratiti zasebno za primljena dobra i usluge, za dane predujmove, vlastitu potrošnju i zasebno za uvezena dobra.
Kod procesa prodaje sve izlazne račune potrebno je prikazati u knjizi izlaznih ili izdanih računa. I ova knjiga se može voditi posebno za isporučene proizvode, robu odnosno usluge, za primljene predujmove te posebno za vlastitu potrošnju.
Radi bolje organizacije i jednostavnije evidencije potrebno je ustrojiti i voditi šifranik tj. matične podatke kupaca i dobavljača. Nakon unošenja podataka u šifranik moguće je otvaranje i vođenje analitičkog knjigovodstva kupaca kao i analitičkog knjigovodstva dobavljača. Te dvije analitičke evidencije predstavljaju pomoćne poslovne knjige u kojima se poslovanje s kupcima odnosno dobavljačima prati analitički. To znači da se za svakog  kupca odnosno dobavljača otvara zaseban konto i sve poslovanje s takvim partnerom zasebno iskazuje i prati na tome kontu
Sve analitičke evidencije dalje se prosljeđuju u modul glavne knjige gdje će se dobiti zbirne vrijednosti o potraživanjima i dugovanjima.
Izvještaji koji proizlaze iz ovog modula mogu biti oblikovani na sintetičkoj i analitičkoj razini. Tako će kupce zanimati informacije o stanju njihovih dugovanja putem izvoda otvorenih stavaka, banke će prilikom odobravanja kredita koristiti financijske izvještaje poslovnog subjekta i posebnu pozornost posvetiti visini i strukturi potraživanja i obveza prilikom analize takvih poduzeća. Ostali bitni izvještaji koji nastaju unutar ovog modula su; izvještaj o dospijelim potraživanjima, izvještaj o naplativim potraživanjima, izvještaj o potraživanju od kupaca u zemlji i inozemstvu, informacije po kriteriju osiguranja i plaćanja, informacije o ukupnom prometu po kupcima s naglaskom na filtriranje informacija o tome koji proizvodi, usluge ili roba su najprodavaniji po pojedinim kupcima.
Raspodjela dužnosti, ovlasti i odgovornosti između više osoba koje sudjeluju u procesu nabave odnosno prodaje samo je jedna od mogućih načina zaštite ovog segmenta poslovanja. Među kontrolnim postupcima je također odvajanje kreditne od fakturne službe i odvajanje fakturne službe od službe zadužbe zadužene za otpremu prodane robe. Među kontrolne postupke ubraja se i  neizbježna kontrola isprava i preventivna kontrola u obliku onemogućavanja višestrukog unosa istog dobavljača ili kupca pod istim nazivom ili istom šifrom. Analitička evidencija poslovanja s kupcima po pojedinim kontima mora u ukupnom iznosu odgovarati sintetičkoj evidenciji na odgovarajućim kontima kupaca u glavnoj knjizi.

4.2.7. Ostali moduli RIS-a

Uz modul glavne knjige i module pomoćnih knjiga računovodstveni informacijski sustav sastoji se i od drugih modula koji se oblikuju i implementiraju u sustav poduzeća kako bi se pojedini moduli dodatno poboljšali odnosno kako bi se olakšalo obavljanje pojedinih računovodstvenih zadataka. Broj i vrsta modula ovisi o potrebama poduzeća i mogućnosti samog programskog rješenja i svi programi koji se nude na tržištu neće imati jednako klasificirane module.
Najčešće se koriste moduli za obračun kamata. Ti su moduli povezani s analitičkom evidencijom kupaca i glavnom knjigom kako bi se obračunale kamate na zakašnjela plaćanja. Moduli za obračun autorskih, povremenih i privremenih poslova uz osnovne podatke o osobama omogućuju oblikovanje ugovora o autorskom djelu, povremenim i privremenim poslovima te obračunavanje honorara, ispis kumulativnih izvještaja i slično. Moduli za vođenje inventure su moduli kojima se prihvaćaju i obrađuju povratne informacije platnog prometa po računima korisnika s magnetskih nositelja kao osnovicu za knjiženje u glavnoj knjizi. Tu su i moduli kojima se obrađuju i oblikuju te arhiviraju virmani ili uplatnice.
Budući da je proces računovodstvene analize moguće podijeliti na analizu poslovanja i analizu financijskih izvještaja tako se formiraju i dodatni moduli . Analiza poslovanja je vezana uz planove, a analiza financijskih izvještaja odnosi se na analizu pojedinih elemenata financijskih izvještaja pri čemu se kao temeljni instrumenti i postupci analize koriste komparativni i strukturni financijski izvještaji te pojedinačni pokazatelji, skupine pokazatelja, sustavi pokazatelja te zbrojni ili sintetički pokazatelji.

ZAKLJUČAK

Jedan od najvažnijih dijelova informacijskog sustava poduzeća je računovodstveni informacijski sustav. Dakle, to je sustav koji prikuplja, obrađuje i generira informacije vezane za financijske transakcije i iz njega proizlaze isključivo kvantitativni podaci. Njegovo osnovno obilježje je primjena dvojnog knjigovodstva, a njegove osnovne komponente su računovodstvo, sustav internih kontrola i informacijska i telekomunikacijska tehnologija.
S organizacijskog aspekta, RIS možemo promatrati kroz module. Tri osnovna modula RIS-a su: modul glavne knjige, modul pomoćnih knjiga i dodatni programski moduli.
Modul glavne knjige predstavlja zbirne informacije o kretanju imovine, obveza, kapitala, prihoda i rashoda i financijskog rezultata. U modulu pomoćnih knjiga prate se kretanja pojedinačnih stavki.
Tako razlikujemo modul dugotrajne imovine gdje se prati dugoročna materijalna i nematerijalna imovina kroz procese nabave, korištenja i otuđenja, zatim modul zaliha sirovina i materijala gdje se prati kretanje sirovina i materijala i zaliha rezervnih dijelova. Tu je i modul plaća koji se zasniva na obračunu troškova plaća, zatim modul proizvodnje i zaliha gotovih proizvoda koji prikuplja sve troškove koji ulaze u ukupnu cijenu proizvoda. U modulu zaliha trgovačke robe se prate poslovni procesi nabave i prodaje tj. ulaganja i učinci procesa prodaje. U modulu kupaca i dobavljača se prate razne vrste potraživnja i dugovanja. Od dodatnih programskih modula važno je istaknuti modul za obračun kamata, za obračun autorskih, privremenih i povremenih poslova, za vođenje inventure, itd. Dakako, izbor dodatnih programskih modula ovisit će o vrsti djelatnosti kojom se poduzeće bavi.

LITERATURA

Mamić Sačer I., Žager K.: Računovodstveni informacijski sustavi, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb, 2007.

 

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠCU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITICKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RACUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO